S novim šefom misije OSCE-a u BiH Bruce Bertonom razgovor je vodio Aldin Arnautović za Glas Amerike.

Na poziciju šefa misije došli ste iz OHR-a što znači da niste novi i da dobro poznajete situaciju u BiH. Što su vaši prioriteti?

Izborni zakon je trenutno pitanje s kojim se suočavamo i mislim da treba biti prvo riješeno. Šire, rekao bih kako je vladavina prava jedan prioritet, obrazovanje, očigledno veliko pitanje u ovoj zemlji koje mora biti riješeno na više različitih nivoa. Ljudska prava su nešto što OSCE uzima jako ozbiljno. Reforme sigurnosnog sektora, dobro upravljanje, i lista tako ide dalje. Rekao bih da su među mojim osobnim prioritetima, pored izbornog zakona, vladavina prava, borba protiv korupcije kao i obrazovanje. Očigledno, tu govorimo o budućnosti zemlje i dugoročno rješenje pitanja u obrazovanju će pomoći da zemlja krene naprijed.

Slijedeće pitanje je o obrazovanju. Nedavno je jedan strani političar, nakon posjete BiH izjavio da obrazovanje u BiH apsolutno mora biti promijenjeno. Koliko dugo ćemo još imati segregaciju u obrazovanju i može li to pitanje uopće brzo biti riješeno?

Definitivno mislim da može biti riješeno, ali predvidjeti točno koliko vremena će trebati je teško. Način na koji OSCE radi često je na samom terenu. Zbog veličine našeg terenskog prisustva u mogućnosti smo imati osoblje u cijeloj zemlji koji je u kontaktu sa učiteljima, učenicima, roditeljima, koji kada je potrebno smiruje tenzije ali da i da ostvare napredak ka tom, našem osnovnom cilju da eliminiramo segregaciju i diskriminaciju. Za nas obrazovanje je veoma važno ljudsko pravo. Mnogo je pitanja u ovoj zemlji, u oba entiteta i OSCE nastavlja raditi kao što sam rekao na samom terenu. To ne dospijeva uvijek u medijske naslove.

Dio je mog posla da pitanje politički podignemo na viši nivo kako bismo uradili ono što je najbolje za učenike ove zemlje. Ovo pitanje je predugo politizirano i često se zaboravlja da u stvari tu govorimo o djeci. O njihovim interesima se moramo brinuti.

Kakvi su vaši pogledi na medijske slobode u BiH i trendove u toj oblasti zadnjih godina?

Mislim da trendovi nisu pretjerano pozitivni. Vidjeli smo porast broja napada na novinare pri čemu ne mislim samo na fizičke napade nego i druge oblike prijetnji. Generalno ono čime to nekad rezultira je autocenzura. Imamo situacije kada su mnogi mediji povezani s političkim strankama što ne završava uvijek najslobodnijim, najobjektivnijim izvještavanjem. Radimo tijesno s udrugama novinara a naš odjel za vijesti i informacije ulaže vlastite napore ka poboljšanju slobode medija.

Ovo je također pitanje koje je od velike važnosti OSCE-u u cjelini. Predstavnica za slobodu medija je ranije bila Dunja Mijatović, građanka ove zemlje. Mislim da ćete nastaviti gledati kako ova misija kao i OSCE generalno govori jasno o ovom pitanju.

Koji je pravi način tretiranja medija i političara koji ljude plaše ratom?

Po mom mišljenju svi incidenti koji koriste nacionalne prijetnje, zločine iz mržnje generalno, trebaju biti tretirani i javnom osudom ali i pravno. Ako se uvidi da su u pitanju stvarni zločini sudski sustav treba da uradi svoj posao.

Što se nas u OSCE-u tiče, na svom web siteu imamo “Monitor mržnje” koji ne izlistava samo incidente već govori i o tome kako je sudski sustav na njih odgovorio.

Mislim da je neosporivo da u ovoj zemlji posebno u izbornim godinama, tenzije i nivo nacionalizma rastu zbog napora nekih lidera da dobiju podršku među svojim biračima. To jednostavno mora prestati. Tome nema mjesta u civiliziranom društvu.

Kao OSCE, pomažete sudovima. Koliko ste zadovoljni time kako BH sudski sustav danas izgleda?

Ne, nisam zadovoljan. Kada do te točke, nekad u budućnosti, dođemo naš posao ovdje biće gotov. Ali trenutno, ne nismo zadovoljni. Jako je teško gledati sudstvo danas i reći da radi na zadovoljavajući način. Neki njegovi dijelovi rade bolje od drugih, ali generalno, korupcija je ovdje veliki problem unutar i van pravosuđa. Različiti propusti i rezultati koji nedostaju ne doprinose povjerenju u pravosuđe.

Ono što OSCE radi je nekoliko različitih napora. Već dugo pratimo slučajeve ratnih zločina. Sada pratimo i slučajeve korupcije na visokim nivoima. Počeli smo prije godinu dana i pravit ćemo izvješća o našim nalazima. Osim toga, obučavamo suce i tužitelje kako bi oni imali potrebnu metodologiju za svoj posao.

Mislim da je teško zamisliti funkcionalnu državu bez funkcioniranje vladavine prava i za nas je to jedan od najviših prioriteta.

Znate da povjerenje u pravosudni sustav nikada nije bilo na nižem nivou?

Slažem se. Ali do određene mjere tu ima i prebacivanja odgovornosti. Posebno mislim na državne institucije. Neprovođenje odluka ustavnog suda, na primjer. To je pitanje za sebe, ali u kontekstu povjerenja u pravosuđe, ništa neće doprinijeti koliko sam uspjeh.

Na primjer, kada ova država, na bilo kojem nivou bude u mogućnosti da završi slučaj korupcije na visokom nivou i rezultira osudom i zatvorom. To će biti put ne samo ka podizanju povjerenja u pravosuđe nego će biti i upozorenje o kažnjivosti takvih djela.

Mislite li da će biti moguće u BiH promijeniti Ustav i iz njega izbaciti diskriminirajuće odredbe?

Sigurno je moguće ali nije lako. U proteklom periodu bilo je četiri pokušaja promjene Ustava, nijedan nije uspio. U zadnjih nekoliko godina nismo imali niti jedan pokušaj.
Jasno je da u tijeku napretka zemlje prema europskim integracijama ovo pitanje u jednom momentu će morati biti riješeno. Daytonski sustav je kreiran kako bi zaustavio sukob. Niko nikad nije mislio da će biti trajan. Evo nas 22 godine poslije i imamo samo jedan amandman na taj Ustav do sada.

Da, vjerujem da će ta pitanja biti pokrenuta. Ono što je teško jeste da to podrazumijeva dogovor među strankama, dvotrećinsku većinu, u vrijeme kada se dogovori o bilo čemu teško postižu.

Međunarodna zajednica će svakako podržati svaki konstruktivan napor u tom smjeru.

Hoće li BiH nakon završetka vašeg mandata biti bolja, funkcionalnija, ljepša?

Nadam se da će to biti tako. I ne znači da ću kada se to desi to pripisati sebi osobno. U zemlji sam već nekoliko godina i radim sa ljudima koji se trude da poprave stanje. Neki uspijevaju, neki manje. Ja sam uvijek optimističan, zbog ljudi u ovoj zemlji, uvijek će biti nade a dio mene će ostati optimista i gledati naprijed.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba