„Sinovi naši nisu podanici/ Da l’ nas noću bude iz kolijevke krici?/ Uzmi me sebi, Kraljice Zemljo/ Tvoja je duša/ Njima sam’ tijelo“, riječi su to pjesme Andromeda – ovogodišnje pobjednice Dore (hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije) – koja nosi snažnu poruku nadahnutu „sicanjem“…

No, „sicanje“ nije samo puko bocanje, krizanje – kozmetičko uljepšavanje. Ono je puno više i puno dublje od toga. Svjesne su te činjenice i članice hrvatskog etno-pop sastava Lelek, koje su pjesmu Andromeda izvele gotovo hipnotizirajući, a takav im je i sam spot za istu.

Lelek leleče
Lelek je relativno mlad sastav osnovan u rujnu 2024., a čine ga Inka Večerina Perušić, Judita Štorga, Korina Olivia Rogić, Lara Brtan i Marina Ramljak. Ime su, kako kažu, odabrale jer je jednostavno, pamtljivo i prepoznatljivo, a sama riječ označava završni „oj“ ton u etno pjevanju te je, prema Hrvatskom jezičnom portalu, „ono što se čuje kad se leleče; jauk“. A pjesma Andromeda istinski je jauk prošlosti, primjenjiv, nažalost, i na današnjicu…

Ove mlade umjetnice kombiniraju elemente hrvatske tradicije s modernim pop zvukom, a u cilju očuvanja slavenskog kulturnog identiteta.

Lelekicama ovo nije bio prvi nastup na Dori. One su, naime, prošle godine sudjelovale s pjesmom The Soul of My Soul – emotivnom pričom o unutarnjoj borbi i izdaji. Tadašnju postavu činile su Judita, Marina, Korina Olivia, Lara i Klaudija Pulek, te su osvojile četvrto mjesto.

Otpor i štit!
Ono što je ključna značajka „sicanja“ – jest njegova obrana, njegova jasna poruka: Kristova sam!

Tijekom osmanske vlasti te drevne tetovaže služile su kao vidljivi znak pripadnosti katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu, štiteći žene i djecu od prisilnih preobraćenja i zlostavljanja.

Među motivima najzastupljeniji su bili križevi, a radilo ih se u ranoj dobi, i to najčešće u pubertetu tijekom proljetnih blagdana (Sv. Josip, Blagovijest, Ivandan).

Glede samog načina „sicanja“ (potječe od glagola „sjeći“), što se odnosi na urezivanje kože – ona se bocala iglom, a smjesa od ugljena, meda, pljuvačke i majčina mlijeka nanosila se kako bi ostao trajni plavi trag.

Pionir arheologije u BiH, hrvatski arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka bio je među prvima koji su znanstveno istraživali ovu pojavu te je tako poznato da je običaj počeo nestajati nakon 1938., no danas se smatra važnim dijelom hrvatske nematerijalne kulturne baštine, često reinterpretiranim u modernom tetoviranju.

Mladi sve više zainteresirani za povijest
Jasno je: katoličke žene u BiH tetovirale su se kako bi se obranile od Osmanlija. „To je bila glavna inspiracija za pjesmu. Upravo te žene koje su se morale tetovirati kako bi izbjegle ropstvo i koliko je to daleko išlo, do toga da su na sebi morale ostaviti vizualni trag svog identiteta“, kazale su članice Leleka tijekom priprema za Doru za koju su i bile favorit.

„U današnjem kontekstu moglo bi se reći da se nitko ne bi trebao odricati ničega, a pogotovo ne svog identiteta. Mislimo kako ćemo to sve više istraživati jer imamo iznimno bogatu kulturu i dobro je da se ona promiče i približava mlađoj publici. S obzirom na reakcije koje dobivamo, rekla bih da su mladi jako zainteresirani – raspituju se i iskreno ih zanima o čemu pjevamo i što je 'sicanje'. Predivno je što kroz glazbu možeš potaknuti nekoga da istraži svoju kulturu“, kazale su vokalistice koje su svoju pjesmu predstavile na prvoj večeri Dore, 12. veljače na HRT-u.

Andromeda tako nije samo pjesma, nego podsjetnik da se identitet ne briše – nego nosi, ponekad i pod kožom.

J.P., KT