PAPA

phpThumb_cache_nedjelja.ba__srca51f1f393ea3030949c00f44426b7fff_par237e4a9ca0b8b807a10bf3329368f378_dat1639055538.jpeg

Foto: Nedjelja.ba

Crkva se 10. prosinca spominje svetoga pape Grgura III., koji je upravljao kormilom Crkve od 18. ožujka 731. do 28. studenoga 741., piše Nedjelja.ba..

Godina Grgurova rođenja je nepoznata, no poznato je kako je rođen u Siriji. Za njegova pontifikata razbuktala se na Istoku pod carem Leonom Izaurijskim, borba protiv svetih slika i kipova, takozvani ikonoklazam. Sveti Papa sazvao je odmah 731. rimsku sinodu, koja je bila veoma posjećena, i na kojoj je udario izopačenjem sve kipoborce. Car je bio nepopustljiv pa je često veoma zlo postupao s papinim poslanicima.

Istodobno rimsku Crkvu zadesio je i drugi udarac: južna Italija sa Sicilijom, Ilirik i jedan dio Grčke, koji su od davnine pripadali rimskom patrijarhatu, odcijepili su se od Rima i priklonili se jurisdikciji carigradskog patrijarhe. Tako se njegova vlast proširila na gotovo čitavo Bizantsko Carstvo, jer je i Izaurija prestala pripadati Antiohijskom patrijarhatu. Carigradski patrijarh postao je, u stvari, ekumenski – sveopći. Time je Papin položaj postao veoma mučan. Da zlo bude još veće, dolazila je nevolja i sa sjevera od Langobarda.

Njihov kralj Luitprand težio je osvojiti Rim i čitav Italski poluotok. Kako bi se suprotstavio toj osvajačkoj politici, Grgur je dao popraviti rimske zidine te utvrditi tvrđavu Civitavecchia. No, unatoč tomu, Langobardi su opustošili Kampaniju, te u ljeto 739. prodrli sve do Rima. U toj nevolji Papa je upravio pogled u Franačku, odakle se još jedino mogao nadati pomoći. Otpremio je poslanstvo s bogatim darovima franačkom velikašu Karlu Martelu, moleći ga da pritekne u pomoć Sv. Petru. No, Karlo Martel nije se odazvao. Sveti Otac je i dalje molio, ali uzalud. Karlo se nije htio zamjeriti Langobardima, računajući na njihovu pomoć ako Arapi iz Španjolske opet provale u Franačku. Tako se papa Grgur III., našao u teškoj situaciji kao jedva koji Papa.

Grgur III., imao je veliko povjerenje u Sv. Bonifacija kao i njegov sveti prethodnik Grgur II., koji je sveca poslao kao apostola njemačkim plemenima. Štoviše, predao mu je palij i time podijelio nadbiskupsko dostojanstvo. Na Papin nalog i uz pomoć bavarskog vojvode Odila Sv. Bonifacije je organizirao i Crkvu u Bavarskoj. Osnovane su biskupije u Freisingu, Regensburgu i Passauu, te su im točno određene granice.

Iako je Papa odlučno i neustrašivo branio prava Crkve, u osobnom životu bio je sama blagost i milosrđe. Umro je 28. studenoga 741. u Rimu pun zasluga za Crkvu, teško pritisnut Langobardima. U osobi pape Grgura III. nalazimo ne samo svetost papinske službe već i svetost čovjeka koji ju je dostojno nosio.

 

 

artinfo.ba

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
PAPA

phpThumb_cache_nedjelja.ba__srca51f1f393ea3030949c00f44426b7fff_par237e4a9ca0b8b807a10bf3329368f378_dat1639055538.jpeg

Foto: Nedjelja.ba

Crkva se 10. prosinca spominje svetoga pape Grgura III., koji je upravljao kormilom Crkve od 18. ožujka 731. do 28. studenoga 741., piše Nedjelja.ba..

Godina Grgurova rođenja je nepoznata, no poznato je kako je rođen u Siriji. Za njegova pontifikata razbuktala se na Istoku pod carem Leonom Izaurijskim, borba protiv svetih slika i kipova, takozvani ikonoklazam. Sveti Papa sazvao je odmah 731. rimsku sinodu, koja je bila veoma posjećena, i na kojoj je udario izopačenjem sve kipoborce. Car je bio nepopustljiv pa je često veoma zlo postupao s papinim poslanicima.

Istodobno rimsku Crkvu zadesio je i drugi udarac: južna Italija sa Sicilijom, Ilirik i jedan dio Grčke, koji su od davnine pripadali rimskom patrijarhatu, odcijepili su se od Rima i priklonili se jurisdikciji carigradskog patrijarhe. Tako se njegova vlast proširila na gotovo čitavo Bizantsko Carstvo, jer je i Izaurija prestala pripadati Antiohijskom patrijarhatu. Carigradski patrijarh postao je, u stvari, ekumenski – sveopći. Time je Papin položaj postao veoma mučan. Da zlo bude još veće, dolazila je nevolja i sa sjevera od Langobarda.

Njihov kralj Luitprand težio je osvojiti Rim i čitav Italski poluotok. Kako bi se suprotstavio toj osvajačkoj politici, Grgur je dao popraviti rimske zidine te utvrditi tvrđavu Civitavecchia. No, unatoč tomu, Langobardi su opustošili Kampaniju, te u ljeto 739. prodrli sve do Rima. U toj nevolji Papa je upravio pogled u Franačku, odakle se još jedino mogao nadati pomoći. Otpremio je poslanstvo s bogatim darovima franačkom velikašu Karlu Martelu, moleći ga da pritekne u pomoć Sv. Petru. No, Karlo Martel nije se odazvao. Sveti Otac je i dalje molio, ali uzalud. Karlo se nije htio zamjeriti Langobardima, računajući na njihovu pomoć ako Arapi iz Španjolske opet provale u Franačku. Tako se papa Grgur III., našao u teškoj situaciji kao jedva koji Papa.

Grgur III., imao je veliko povjerenje u Sv. Bonifacija kao i njegov sveti prethodnik Grgur II., koji je sveca poslao kao apostola njemačkim plemenima. Štoviše, predao mu je palij i time podijelio nadbiskupsko dostojanstvo. Na Papin nalog i uz pomoć bavarskog vojvode Odila Sv. Bonifacije je organizirao i Crkvu u Bavarskoj. Osnovane su biskupije u Freisingu, Regensburgu i Passauu, te su im točno određene granice.

Iako je Papa odlučno i neustrašivo branio prava Crkve, u osobnom životu bio je sama blagost i milosrđe. Umro je 28. studenoga 741. u Rimu pun zasluga za Crkvu, teško pritisnut Langobardima. U osobi pape Grgura III. nalazimo ne samo svetost papinske službe već i svetost čovjeka koji ju je dostojno nosio.

 

 

artinfo.ba

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2023 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17