Samostan sestara klarisa u Brestovskom iznimka je u ovome: on ne posjeduje dugu povijest, ali unutar toga franjevačkog perivoja predstavlja jedinstven i jedincat cvijet i svakako je obogaćenje franjevačke tradicije i franjevačkog duha u Bosni i Hercegovini.

Samostan sestara klarisa u Brestovskom iznimka je u ovome: on ne posjeduje dugu povijest, ali unutar toga franjevačkog perivoja predstavlja jedinstven i jedincat cvijet i svakako je obogaćenje franjevačke tradicije i franjevačkog duha u Bosni i Hercegovini.

Piše: fra Vjekoslav Matić / Svjetlo riječi

Igrom povijesne zbilje ili iz neobjašnjivih razloga Božje providnosti, Bosna je kao rijetko koja zemlja duboko označena franjevačkom tradicijom. Bosna je u tom pogledu i franjevačka zemlja. Ako bi se to željelo izraziti romantičkom slikom, moglo bi se reći da je ona franjevački perivoj u kojemu cvjeta franjevački duh i duhovnost. Svaki samostan, čak i mnoga crk­va u Bosni i Hercegovini ima svoju posebnu i dugu životnu, franjevačku priču.

Samostan sestara klarisa u Brestovskom iznimka je u ovome: on ne posjeduje dugu povijest, ali unutar toga franjevačkog perivoja predstavlja jedinstven i jedincat cvijet i svakako je obogaćenje franjevačke tradicije i franjevačkog duha u Bosni i Hercegovini.
Otvorenje samostana u Brestovskom

Odavno je uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene željela da se u Bosni otvori i samostan Drugoga franjevačkog reda, sestara klarisa. Ta se želja ostvarila 1989. godine. Tadašnje provincijsko vodstvo, na čelu s provincijalom fra Lukom Markešićem u suradnji sa samostanom sestara klarisa u Splitu uspjelo je ostvariti želju i provincije Bosne Srebrene i samostana klarisa u Splitu. Po projektu arhitekta Vinka Grabovca sagrađen je samostan u središnjem dijelu Bosne, u blizini franjevačkih samostana Sarajeva, Visokog, Fojnice, Kreševa i Kraljeve Sutjeske. Izabrano je povijesno mjesto na lijepom brežuljku u župi Brestovsko.

Sestre se sa zahvalnoš­ću sjećaju gostoljublja tadašnjeg župnika u Brestovskom fra Vjeke Matića kojim ih je dočekao nakon njihova dolaska iz Visokog, gdje su bile privremeno smještene. Primio ih je u župnu kući i bio jedan od glavnih organizatora otvaranja samostana nastojeći da to bude što svečanije. Od samog početka fra Karlo Kujundžić je određen za njihova kapelana. Sestre su također zahvalne Bogu što u njemu imaju revnog predvoditelja euharistijskih slavlja i svećenika spremnog na bratsku pomoć.

Korijeni: od Asiza do Brestovskog

Utemeljiteljica Drugoga franjevačkog reda, sestara klarisa jest sveta Klara Asiška. Rodila se u Asizu 1193. godine. Potaknuta životom i propovijedima sv. Franje, odlučila je ostaviti svijet i očinsku kuću. Svoj naum ostvarila je 1211-1212. na Cvjetnicu otišavši u Porcijunkulu, u crk­vicu Svete Marije od Anđela, gdje ju je dočekao Franjo sa svojom braćom.

Obukavši pokornički habit, započela je novi život za Boga i u Bogu. Nakon kratkog boravka u samostanu benediktinki u Bastiji i Svetoga Anđela u Panzu iznad Subazija, ulazi u samostan Svetog Damjana i nastavlja život sa svojim sestrama gdje su je ubrzo slijedile njezine dvije rođene sestre Janja i Beatrice, zatim i njezina majka Hortulana kao i druge djevojke.

Već za njezina života osnivali su se novi samostani po Italiji pa ubrzo i drugim državama Europe. Tako se ubrzo otvorio i samostan u Splitu. Splitski samostan sestara klarisa svoj opstanak zahvaljuje velikoj aktivnosti i pomoći koji je pružao svojim sugrađanima, pa je zbog toga izbjegao nesretnu sudbinu brojnih drugih samostana, koje je dokinuo car Napoleon.

Splitski samostan bio je matični samostan iz kojeg je nastao samostan u Zagrebu, a iz zagrebačkog samostana proširile su se sestre u Nazarje (Slovenija), Požegu i Čajtu (Gradiš­će-Austrija).
Iz splitskog samostana također su krenule četiri sestre u Bosnu 23. 10. 1988. godine. Na početku su bile privremeno smještene u Visokom, u sestarskoj kući Školskih sestara franjevki, da bi se 11.06.1989. nakon otvorenja ovog samostana preselile u Brestovsko.

Život

Sestre klarise su se opredijelile da im životni cilj bude Bog. Isus Krist je njihov zajednički put koji slijede u ostvarenju ovoga cilja. Poput sv. Majke Klare i sv. Franje nastoje i one izbliza promatrati život Kristov i što više ga slijediti, posebno u molitvi i predanosti Božjoj providnosti. Ovaj Drugi franjevački red jest kontemplativni red.

Duhovnost

Posebna oznaka duhovnosti sestara klarisa je evanđeosko veselje i ljubav prema Euharistiji koja je i za njih, kao i za Franju i Klaru, središnji izvor duhovnosti i najbolja mogućnost za susret s Bogom. Iz liturgije, Božje riječi i sakramenata crpe snagu i grade jedinstvo s Bogom i međusobno.

I zajednička molitva časoslova, kojom si posvješ­ćuju Božju prisutnost u svome životu, neodvojivo je povezana s liturgijskim životom. Osim časoslova i sv. mise sestre njeguju intenzivno i individualnu molitvu u kojoj u razgovoru s Bogom izražavaju svoje posebne želje i nakane. Uz misu i časoslov klarise njeguju i ostale aktivnosti duhovne naravi, adoracije, duhovne obnove i duhovne vježbe.

Zavjeti

Sestre klarise dragovoljno se opredjeljuju živjeti u siromaštvu, poslušnosti, čistoći i u klauzuri:
Siromaštvo ih štiti od navezanosti na stvari i navike.
Poslušnost ih osposobljava da bolje osluškuju glas Božji i slijede ga.
Čistoća im omogućava posvema se staviti na raspolaganje Bogu i bližnjemu.
Klauzura je za Klaru i sestre bio izdvojen prostor za susret s Bogom.
Klauzura je za njih, kako običavaju s radoš­ću isticati:
mjesto i prostor
u kojem ih Bog dariva,
u kojemu Boga prihvaćaju,
u kojemu su zajedno na putu.
u kojemu se Bogu intenzivno otvaraju,
u kojemu ih Bog na poseban način prožima.

Klauzura je i mjesto susreta s Bogom, ali i mjesto u kojem sestre svjedoče nadu koja ih nosi, Isusa Krista, gdje se otvara prostor za njegovo spasonosno djelovanje. Zato biti otvoren za Boga znači za sestre i biti otvoren za susret s ljudima. Stoga k njima dolaze mnogi ljudi sa svojim svakodnevnim brigama i sa svime što ih zaokuplja.

Zavjeti su svakako u službi viših vrednota i nikako nisu svrha sami sebi.

Druge aktivnosti

Iako je molitva na prvom mjestu, po savjetu sv. Majke Klare dužne su sestre raditi, ali tako i toliko kako rad ne bi ugušio molitveni duh. Stoga u skladu s takvim ustrojstvom života sestre peku hostije, ali i kućni poslovi kao i obrađivanje vrta redovni je dio njihove aktivnosti. Vode također i administraciju svoje kuće, dopisuju se i razgovaraju s mnogim osobama po cijelom svijetu koje se preporučuju u njihove molitve i traže njihove savjete.
Ove im osobe često zahvaljuju na utješnim riječima ili pismima, jer se njima osjećaju ohrabreni za svakodnevno nošenje svoga životnog križa. Mnogi se nakon razgovora sa sestrama ili nakon pisama osjećaju uvelike potpomognuti i zahvalni i poslije dolaze zahvaliti za stečeni duševni mir. Prema svojim mogućnostima i danas sestre pokušavaju pomagati mnogima koji kucaju na njihova vrata.

Tijekom rata se to posebno vidjelo. Sestre ni tada nisu napuštale kuću. Ali već na samom početku rata primile su više od stotinu župljana u samostanski podrum nudeći im smještaj i hranu. Dok su se vodile borbe i granate padale oko samostana, sestre su se latile svoga najučinkovitijeg oružja – molitve. Zajedno s izbjeglicama molile su krunicu i druge molitve upućujući ih Bogu za spas svoga naroda i za spas svih naroda cijele Bosne. tako da je njihov podrum bio molitvena Crk­va u malom.

Susreti s mladima

Sestre klarise se često i rado sastaju s mladima nastojeći razgovarati, saslušati i savjetovati sve koji žele razgovor s njima. Također odgovaraju i na brojna pisma mladih. Svima su vrata njihovog samostana otvorena. Posebno rado razgovaraju s djevojkama koje se zanimaju za njihov način života.
Preduvjet za primitak djevojke u Drugi red jest zrela dob (najmanje 18 godina). Nadalje, takva djevojka treba biti osobno zrela te fizički i psihički zdrava. Zainteresirane djevojke mogu telefonski nazvati ili se pismeno obratiti sestrama.

Franjevačko-bosanska sudbina

Premda je ovo u Bosni mlad samostan, čini se da se već nakon šesnaest godina postanka posve uklopio u bosansku franjevačku zbilju počinjući dijeliti i sudbinu Prvoga franjevačkog reda, odnosno Male braće, koji su na bosanskim prostorima prisutni više od osam stotina godina.

Bosna je škrta zemlja. U povijesnoj vjetrometini zapinjala je za oko mnogim osvajačima. Zato su ratovi ostavljali traga na njezinu licu i u srcima njezinih stanovnika. Sestre klarise su nedugo nakon dolaska u Bosnu morale iskusiti i ratne nedaće.

Prvi put je sirena označila početak rata 29. siječnja 1993. Odmah su došle prve izbjeglice iz susjednih sela. Sestre su ih prihvatile, nastojale utješiti. Nakon petnaest dana stanje se smiruje i svi se vraćaju svojim kućama.

Ali, 14.travnja iste godine nova je uzbuna najavila rat u Brestovskom. Ubrzo su u samostan stigli ljudi s Badanja. Podrum je bio prepun svijeta (oko stotinu) tako da se jedva moglo prolaziti. Drugi dan je već obilježen žaloš­ću jer je poginuo sin jedne majke koja je izbjegla iz Sarajeva. Svi su to znali, samo majka ne. I kad bi upitala gdje joj je sin, svi bi joj govorili da je na bojištu. Bojali su se za njezino zdravlje. Nakon nekoliko dana i samostan i izbjeglice u njemu ostali su bez struje pa onda i bez vode te su molili Boga da pada kiša kako bi barem mogli skupljati kišnicu. Tako su u mraku i bez vode proživjeli godinu dana.

Na muslimanski blagdan Bajram, 1. lipnja 1993, zapaljen je samostan. Čuo se pucanj, ali su sestre mislile da je to bilo negdje u blizini i ništa slaboga nisu slutile. Kad su poslije otišle u svoje sobe i izašle na balkon, iz župske kuće su im javili da gori samostan. U prvi trenutak su mislile da je to dim naložene vatre, ali su brzo ustanovile da gori tavan. Na poziv za pomoć odmah su priskočili najbliži susjedi. Plamen je ubrzo naveliko zahvatio krov.

Teško se bilo boriti protiv vatre jer se u zidovima nalazila zapaljiva izolacija te se požar brzo proširio i na kapelicu. Došli su vatrogasci iz Kiseljaka i Kreševa. Velikom požrtvovnoš­ću, izlažući se životnoj opasnosti, uspjeli su ugasiti požar koji je izazvao muslimanski snajper iz obližnjeg bunkera, udaljenog kojih petstotinjak metara. Predvečer su došla dva susjeda i javili sestrama da se opet dimi na prijelazu s jednoga krova na drugi iznad kapele. Marko Vujica, brat sestre Klare, uz životnu opasnost od snajperista, popeo se na krov i spriječio širenje požara. Svi očevici su bili uvjereni da je bilo pravo čudo što pri gašenju požara nitko nije poginuo, pa čak ni lakše ranjen. Sestre zahvaljuju Presvetom Trojstvu, BD Mariji, svima svetima, posebno, sv. M. Klari i svim ljudima koji su im pomogli spasiti samostan.

U istom kontekstu sestre govore kako su imale čvrstu vjeru da će ih Isus spasiti kako je spasio od Saracena i samostan sv. Damjana i grad Asiz po molitvi sv. Majke Klare i njezinih sestara. Kad je samostan bio zapaljen, ni tada nisu pomišljale da ga napuste, nego su stekle još veću hrabrost ostati i nastaviti živjeti i dijeliti tešku ratnu zbilju sa svojim narodom te ga u tišini djelom i molitvom potpomagati da podnese ratne nedaće. Dijeliti tešku sudbinu sa svojim narodom – stara dobra franjevačka tradicija – i ovdje se primjerice nastavlja.

Dnevni red

U ponoć Časoslov – Služba čitanja
U 5,30 s. ustajanje
U 6,00 s. razmatranje
U 6,30 s. Jutarnja, Treći čas, krunica
U 7,30 s. sv. misa
U 8,15 s. doručak
U 8,30 s. rad
U 11,20 s. Šesti čas i krunica
U 12,15 s. ručak i rekreacija
U 14,00 s. stroga šutnja
U 15,00 s. Deveti čas i razmatranje
U 16,00 s. rad
U 18,30 s. Večenja i krunica
U 19,30 s. večera i rekreacija
U 20,30 s. Povečerje

Runolist, ne egzotika

U našem nemirnom vremenu život sestara klarisa može djelovati anakrono i egzotično. U biti je njihov samostan oaza mira i duhovnosti, tako potrebna našem vremenu. Kakvu važnost ima kontemplacija u našem duhovnom životu, u životu uopće? I što to znači biti odvojen od svijeta, a ipak biti u njegovu središtu? Odgovarajući na ova pitanja, fra Luka Markešić je u homiliji prilikom otvaranja samostana u Brestovskom rekao da molitva u ovakvom načinu života predstavlja najsnažniju obranu protiv zla u svijetu, da se čovjek uspješno odupire modernoj zarazi koja ga želi odvojiti od Boga. Život u osami i odvojenosti (klauzuri) jest molitveni odgovor na negativne težnje u svijetu.

Obazirući se na kratki, a dramatični put svoga života u Bosni, sestre to jednostavno komentiraju: “Naravno, sve je to djelo dobroga Boga, koji nas po zagovoru naše sv. Majke Klare obilno blagoslivlja.”

im|artinfo.ba