Među brojnim neprocjenjivo vrijednim eksponatima Muzeja Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici nalazi se i stalna postavka samostanske galerije slika.
Među brojnim neprocjenjivo vrijednim eksponatima Muzeja Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici nalazi se i stalna postavka samostanske galerije slika.
Tu se nalazi oko dvije stotine umjetničkih djela, velikih domaćih i svjetskih slikara koje su fratri dobivali, sakupljali i čuvali u Samostanu u Fojnici. U Muzeju samostana u Fojnici se čuva i najstarija slika u povijesti umjetnosti u BiH.
To je slika iz 1328 godine, radi se o posudi s cvijećem, a riječ je o temperi na dasci koja je djelo talijanskih slikara. Zanimljivo je i to da kada su fratri iz Italije dolazili fratrima u Fojnicu, donosili su umjetničke slike, a ne recimo misno vino kako su to neki običavali. Poznati povjesničar Smail Tihić, o ovoj slici je napisao da se upravo u 14. stoljeću slikalo ovom tehnikom i s ovim motivima. Sliku su fratri sačuvali jer su je cijenili, jer je manjeg formata pa se mogla nositi, sakriti i čuvati, pojašnjava fra Nikica Vujica, gvardijan Samostana u Fojnici.
Zanimljivo je i to da su se prve crkvene orgulje koje se spominju u Bosni (a koje nisu sačuvane) iz 1801. godine, nalazile u samostanskoj crkvi u Fojnici. U povijesnom blagu Samostana u Fojnici nalaze i orgulje koje je izradila firma Gebrüder Rieger iz Jägerndorfa 1896. godine, koje su i sada u funkciji. Posjeduju jedan manual, jedan pedal i sedam zvučnih registara a mehaničke su trakture. Restaurirane su 2012 godine, a majstor restauracije bio je Mijo Prskalo, a za koje je Davor Ljubić, maestro na orguljama kazao „Orgulje su same po sebi jak, moćan instrument, ali ujedno mogu „napraviti“ i nježne poput lahora, umilne tonove“, kaže fra Vujica.
Fojnički samostan čuva zanimljiv predmet u obliku plitke srebrne okrugle zdjelice nastale sredinom 15. stoljeća. Takve su zdjelice tijekom srednjeg vijeka upotrebljavane za piće, nazivale su se čašama, a danas ih muzejski inventari nazivaju francuskim nazivom hanap.
Čaša (zdjelica) je izrađena iskucavanjem, malih je dimenzija – visine 2,6 i promjera 11,8 cm. Unutrašnju stranu oboda ispunjava deset lučnih polja s deset životinjskih figura, stvarnih i fantastičnih, a u središtu je jelen u trku. Na obodnoj zoni prikazani su: sova (ili orao), tri ptice u hodu i ptica koja kljuca zrnje (barske koke?), divokoza, zec, pas s ogrlicom i životinja dlakavog repa, možda čagalj, kaže fra Vujica.
Jedina fantastična figura na obodu je harpija – ptica sa ženskom glavom, koja se u srednjovjekovnom bestijariju poistovjećuje sa sirenom i simbolizira napast, iskušenje i otklon od Božje milosti. Harpiji se suprotstavlja središnja figura jelena koja se može interpretirati kao posvećenost redovničkom pozivu i čistom životu, što bi tumačenje namjene čaše usmjerilo prema specifičnoj primjeni, vjerojatno za upotrebu redovniku iz krugova bosanske vlastele. U kontekstu takvog čitanja ikonografije, lov kao aristokratska zabava predstavlja napast suprotstavljenu redovničkoj pobožnosti, kaže gvardijan, fra Nikica Vujica za portal Fojnica.ba.
