× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • Pripreme za Uskrs

cvijece proljece

STVARI KOJE JE DOBRO ZNATI O CVJETNICI

Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica slavi se u nedjelju prije Uskrsa. Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.

Ulazak Isusa u Jeruzalem obilježen je tako što ga je na dolasku dočekao narod mašući palminim i maslinovim grančicama, ali i rasprostirući svoje haljine putem kojim je Isus išao na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnu se nedjelju, prije jedne mise, obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.

Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu još u četvrtom stoljeću, dok se u Rimu prakticira od devetog stoljeća, te se raširio u cijeloj Crkvi. Sama misa te je nedjelje posvećena Isusovoj muci, na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.

Vjernici na misu nose grančice, koje svećenik tijekom misnog slavlja blagoslivlja, a one se potom odnose kući i stave za križ na zidu ili, po nekim starim običajima, odnesu u staju i polja.

 

PJESME KOJE SE PJEVAJU NA CVJETNICU

Poklici Židovska su djeca, Hosana Sinu Davidovu, Slava, čast i hvala ti dio su stoljetne tradicije liturgije Cvjetnice i nose snažno mesijansko značenje.  Poklik Hosana (Gospodine, spasi nas) preuzet je iz Ps  118, 25 – 26, a uz zaziv Maranatha (Dođi, Gospodine) prisutan je u slavlju euharistije već o 1. stoljeća. Poklik je ušao i u liturgiju Cvjetnice ukazujući sliku poniznog Krista koji se potpuno predaje Božjemu naumu spasenja. Vjerničko klicanje hosana izraz je vjere u Krista koji je svoju spasiteljsku moć objavio u ludosti križa (1 Kor 1, 18-23).

BOGOSLUŽJE

Bogoslužje ima dva dijela: blagoslov grančica i procesiju s njima te svečani spomen muke i smrti Kristove. Boja liturgijskog ruha je crvena i znak je istodobno Kristove mučeničke ljubavi (usp. Iv 15,13) i vatre Duha od koje je Isus gorio i izgorio (Lk 2,14).

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9.st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi.

Od 1986. godine Crkva na Cvjetnicu slavi Svjetski dan mladih i u mladima želi pobuditi osjetljivost za muke i probleme ljudi koji trpe zbog ratova, gladi i nepravdi. U svima nama liturgija Cvjetnice želi probuditi vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bi zajedno s njim mogli reći: “Doista, ovaj bijaše Sin Božji!”.

Za onoga koji vjeruje, nada se i ljubi, nezamislivo je da ga Bog napušta. Svaki tamni čas doživljava svoje razjašnjenje; svaka patnja ima utjehu.

To nam pomaže da spoznamo kako nam Bog i danas dolazi: još uvijek bez moći i sjaja, krotak i ponizan. Najizražajnije u svetoj misi. Neupadljivi su kruh i vino na oltaru. Ali Isus u svakoj svetoj misi tako dolazi k nama. Stoga će on u svakoj misi biti pozdravljen istim riječima s kojima ga je mnoštvo dočekalo u Jeruzalemu: “Hosana u visini”.

 

Nikolina J/artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • Pripreme za Uskrs

cvijece proljece

STVARI KOJE JE DOBRO ZNATI O CVJETNICI

Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica slavi se u nedjelju prije Uskrsa. Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.

Ulazak Isusa u Jeruzalem obilježen je tako što ga je na dolasku dočekao narod mašući palminim i maslinovim grančicama, ali i rasprostirući svoje haljine putem kojim je Isus išao na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnu se nedjelju, prije jedne mise, obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.

Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu još u četvrtom stoljeću, dok se u Rimu prakticira od devetog stoljeća, te se raširio u cijeloj Crkvi. Sama misa te je nedjelje posvećena Isusovoj muci, na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.

Vjernici na misu nose grančice, koje svećenik tijekom misnog slavlja blagoslivlja, a one se potom odnose kući i stave za križ na zidu ili, po nekim starim običajima, odnesu u staju i polja.

 

PJESME KOJE SE PJEVAJU NA CVJETNICU

Poklici Židovska su djeca, Hosana Sinu Davidovu, Slava, čast i hvala ti dio su stoljetne tradicije liturgije Cvjetnice i nose snažno mesijansko značenje.  Poklik Hosana (Gospodine, spasi nas) preuzet je iz Ps  118, 25 – 26, a uz zaziv Maranatha (Dođi, Gospodine) prisutan je u slavlju euharistije već o 1. stoljeća. Poklik je ušao i u liturgiju Cvjetnice ukazujući sliku poniznog Krista koji se potpuno predaje Božjemu naumu spasenja. Vjerničko klicanje hosana izraz je vjere u Krista koji je svoju spasiteljsku moć objavio u ludosti križa (1 Kor 1, 18-23).

BOGOSLUŽJE

Bogoslužje ima dva dijela: blagoslov grančica i procesiju s njima te svečani spomen muke i smrti Kristove. Boja liturgijskog ruha je crvena i znak je istodobno Kristove mučeničke ljubavi (usp. Iv 15,13) i vatre Duha od koje je Isus gorio i izgorio (Lk 2,14).

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9.st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi.

Od 1986. godine Crkva na Cvjetnicu slavi Svjetski dan mladih i u mladima želi pobuditi osjetljivost za muke i probleme ljudi koji trpe zbog ratova, gladi i nepravdi. U svima nama liturgija Cvjetnice želi probuditi vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bi zajedno s njim mogli reći: “Doista, ovaj bijaše Sin Božji!”.

Za onoga koji vjeruje, nada se i ljubi, nezamislivo je da ga Bog napušta. Svaki tamni čas doživljava svoje razjašnjenje; svaka patnja ima utjehu.

To nam pomaže da spoznamo kako nam Bog i danas dolazi: još uvijek bez moći i sjaja, krotak i ponizan. Najizražajnije u svetoj misi. Neupadljivi su kruh i vino na oltaru. Ali Isus u svakoj svetoj misi tako dolazi k nama. Stoga će on u svakoj misi biti pozdravljen istim riječima s kojima ga je mnoštvo dočekalo u Jeruzalemu: “Hosana u visini”.

 

Nikolina J/artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više