Badnji dan i Badnju večer 6. siječnja slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar - Ruska pravoslavna crkva, Jeruzalemska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.

Badnjim danom počinje božićno slavlje – žene pripremaju trpezu za Božić, a muškarci idu po badnjak. Na ovaj dan je, prema vjerovanju, najbitnije širiti ljubav prema bližnjima, rješiti stare nesuglasice i vratiti dugove.

Smatra se da su preci današnjih pravoslavaca, koji su bili višebožci, štovali boga zvanog Badnja, čiji je kip bio izrađen od drveta. Primivši hrišćanstvo, u oči dana kada se novi Bog rodio, starog boga Badnju su bacili u vatru. Taj običaj ponavljaju na svaku Badnje večer

Badnja večer se provodi u krugu obitelji, a mnogi običaji koji su se na ovaj dan poštivali, pomalo i praznovjerni, inspirirani su težnjom da se u narednoj godini osiguraju sreća i napredak obitelji. Ovo su samo neki od običaja, koji polako isčezavaju:

– Prije izlaska sunca domaćin sa sinovima odlazi u šumu po badnjak. Bira mlad i prav cerić ili hrast, okreće se ka istoku i sječe ga sjekirom ukoso. Po narodnom vjerovanju, badnjak mora biti presječen s tri snažna udarca, zatim otkinut lomljenjem ili uvrtanjem. Potom se donosi i uspravlja uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do navečer.

– Na Badnji dan se ništa ne posuđuje iz kuće, a ako je nešto poseđeno, traži se natrag, jer ne valja da ono što pripada kući bude van nje za Božić.

– Na Badnji dan kada se svi poslovi završe, u jednoj većoj posudi domaćica rastopi mast, pa se u njoj ogledaju svi ukućani. Tko ne ugleda svoju lik, dogodine će umrijeti – jedno je od narodnih vjerovanja.

– Ako na Badnji dan bude oblačno, očekuje se rodna godina.

– Navečer domaćin sa sinovima u kuću unosi pečenicu, badnjak i slamu. Pri ulasku pozdravi domaćicu i čestita joj badnju večer, na što ga ona blagosljivlja i posipa domaćina i ono što unosi pšenicom.

– Po slami ne valja ići bos, jer će ukućane boljeti noge.

– Na Badnju večer stoka se pospe solju, žitom i projom da bi se sačuvala od čini.

– Poslije večere uza zid se poredaju žlice po starini, pa čija preko noći padne, taj će sljedeće godine umrijeti.

– Na Badnje veče ne treba zaspati dok badnjak ne izgori, jer će onda ukućani umirati bez predznaka.

– U nekim krajevima vjeruju da će biti dosta meda u narednoj godini ako iz badnjaka iskaču varnice.

– Ako se na badnjaku koji gori u ognjištu nakupi dosta pepela, vjeruje se da će zima biti jaka s dosta snijega.

– Vatru na ognjištu na Badnji dan i Božić ne treba raspirivati puhanjem da vjetar ne bi otresao pšenicu i da se stoka ne bi nadimala od trave. Umjesto toga, vatra se raspiruje lisnatim granama.

– Na jugu Srbije vjerovalo se da će momci i djevojke koji za Badnje veče prespavaju na slami usnuti budućeg supružnika.

– U nekim krajevima se vjeruje da božićnu svijeću ne valja gasiti puhanjem, već kruhom natopljenim vinom.

– Na Badnji dan valja posaditi neku biljku, jer se vjeruje da će se sigurno primiti.

Danas se, naravno, badnjak u gradovima kupuje, ali mu je simbolika ista, a ritual skraćen. Radi simbolike uoči Božića slamom se posipa pod u kući. U seoskim kućama slama na podu leži i po tri dana, a u gradovima ova je simbolika svedena na rukohvat slame koja se postavlja uz badnjak.

Tereza Š/artinfo.ba