Kada je riječ o Literarnom natječaju HKD-a Napredak i Srednje škole "IGK" Kiseljak, jedan od nagrađenih radova srednjih škola je i rad Marina Trogrlića, učenika 4.razreda.
ŠTO MENI ZNAČI DOŠAŠĆE I BOŽIĆ
Dok u kaminu vatra tinja i obasjava kuću, vani lepršaju malene pahulje snijega. U kutu kuće sjedi baka, a u rukama joj pletivo. U staru kožnu fotelju smjestio se djed, čita novine, a njegovu pažnju ponekad odvraća jaki udar vjetra o drvena starinska vrata. Tako promatrajući djeda i baku utonuo sam u san. Probudio sam se tek u rano jutro. Sanjao sam čudan san.
Pomalo čudan, pomalo neshvatljiv.
U snu vidjeh sva zla i loša djela ovoga svijeta. Bio sam zabrinut. Možda je to bila neka poruka osobno meni, ili svim ljudima na ovome svijetu. Sve je više bilo čudno nakon toga sna. U strahu zbog nevjerice san sam zadržao za sebe. I tako razmišljajući netko pokuca na vrata. Bila je to baka. Pozvala me na doručak, te mi priopćila kako imam obaviti neke poslove do Božića. Nakon doručka odlazim u šumu potražiti božićno drvce. A, po dolasku kući, pripremam božićne jaslice. Cijeli dan bijaše mi ispunjen radošću. "Sutra je nedjelja, prva nedjelja Došašća!" , povika baka. Vrijeme Adventa za mene je značilo pregršt ljubavi, dobrih dijela, te da oprostimo jedni drugima i da u miru slavimo Isusovo rođenje. Osvanula je nedjelja, bio sam spreman poći sa svojom obitelji. Nakon svete mise pošli smo kući na obiteljski ručak. Djed upali prvu svijeću na adventskom vijencu. Prva svijeća je svijeća nade. U snu sam vidio mnoge nepravde, boli, laži. Vidio sam mnoštvo mladih koji su se mrzili zbog svojih različitosti. Iz tog razloga je prva nedjelja Došašća bila posebna. Vjerovao sam i nadao se kako će doći bolje vrijeme u kojemu ćemo svi živjeti sretno bez obzira na vjeru i naciju.
Ubrzo je stigla i druga nedjelja Došaća. Druga nedjelja je simbol mira. U snu, ali i u stvarnom, svijetu vidio sam brojne ratove koji su se vodili pa je tako stigla i treća nedjelja Došašća.
Ponovno nakon ručka djed upali i treću svijeću, svijeću radosti. U svome snu vidjeh brojne žalosne događaje. Mnoštvo izbjeglica, ljudi koji žive u napuštenim kućama i hladnim špiljama. Molio sam za radost, radost svih ljudi, da svi budu sretni i na okupu sa svojim najdražima u vrijeme Božića. Ostalo je svega nekoliko dana do ovog blagdana. Pomagao sam baki u pripremanju kuće. Sve je bilo spremno.
Ostala je još jedna nedjelja do Božića.
Četvrta svijeća, svijeća ljubavi, polako sagorijeva i obasjava ozarena lica ukućana. Tu svijeću nije upalio moj djed. Umro je. U snu sam vidio mnogo mržnje, mnogo pohlepe, laži, molio sam za ljubav, ljubav na cijelome svijetu. Djeda nema. Iz ljubavi prema njemu, odlazim na njegov grob i palim tu četvrtu svijeću. U jednom trenutku shvatam kako Božić ne čine materijalne stvari. Božić ne čini upotreba pirotehničkih sredstava. Božić ne čini opijanje u lokalnim klubovima. Naprotiv!
Božić čini obiteljsko okupljajnje, obiteljska molitva i radost.
I zbog toga, živite u nadi za bolje sutra, pružite mir jedni drugima, širite radost i ljubav međusobno.
Čestit Vam i blagoslovljen Božić!
Marin Trogrlić AT4
