Blagdani su sve bliže, a mi donosimo jednu drugačiju priču. Tajming je idealan...

Možda ćemo ovog Božića zaželjeti neki skuplji automobil, idealnog partnera, kuću na tri kata ili što li već... A možda ipak trebamo zahvaliti Bogu za svaki udisaj, za svaki sat, za blizinu najmilijih...

Nataša Puljić je Brnjačanka koja je udata u Kreševo. Imao sam priliku upoznati je uživo, nakratko... A potom je upoznati i kroz priču koja je podijelila sa mnom, a ja ju imam čast podijeliti dalje. Široki osmijeh, pristupačnost i dobrota koji zrači. Pomislio sam to kada smo se upoznali kroz drugi posao koji povremeno radim. Tko bi rekao da je samo pet godina ranije vodila bitku, bitku sa nevidljivim neprijateljem, da je plesala po rubu, ali volja, snaga i ustrajnost...Te obitelj...Pobijedili su sve...

Datumi su se poklopili, pa je tako datum početka borbe za zloćudnom bolesti ujedno i datum rođenja prvog djeteta, kćerke Ene, sa razmakom od 15 godina.

I dovoljno dugo traje ta moja novinarska karijera i tvrdim kako nijedan tekst nije prošao bez moje prilagodbe i intervencije.Novinarski fetiš... Ali ovaj tekst neka ide bez ikakve promjene i cenzure.S ovim tek kratkim uvodom.

Donosimo priču o hrabroj Nataši, vjerujem da ćete je doživjeti inspirativno i emotivno, baš kao i ja...

"Danima sam razmišljala kako obilježiti današnji dan.Danima razmišljam kome ga posvetiti.

Danima i noćima razmišljala otkud mi snaga i kako sam se izborila sa njom.

Danima razmišljam da je danas točno pet godina kako sam uplakana, praznog pogleda i cijela izgubljena ležala u krevetu na 13.katu Kliničkog centra u Sarajevu - odjel hematologije, ne znajući dobro o čemu se radi.

Danima me muči mnogo toga. Jer,Advent je uvijek vrijeme koje posebno vrati sjećanja na tu 2019.godinu. I ne znam kako ispričati, jer oni kojima bih pričala najbolje bi razumjeli "progutala" je ova beštija od leukemije.

Tragam po mislima u svojoj glavi i pokušavam razumjeti sama sebe...

Zašto?

Zašto je boljelo toliko?

Zašto ne mogu zaboraviti?

Zašto su drugi zaboravili?

Jer svi kažu nemoj se ni sjećati, nemoj se osvrtati unatrag. A ne znaju da mi ponekad baš to treba.

Razgovor i priča o tim danima. I onda nađeš srodnu dušu, duđu koja je prošla isto i pričaš.

Pričaš i čudiš se otkud je došla tolika snaga. Snaga koja je zavirila duboko u dubinu tvoje duše i nekako istrgnula zadnji atom snage da bi se tvoje tijelo izborilo. 

A da bih danas bila tu gdje jesam.

Danima razmišljam da ljudi oko tebe brzo zaborave i ne žele se prisjećati tvojih najtežih dana.Vjerojatno bi i ti tako da si na njihovom mjestu, misleći da pomažeš. 

Ali ja ne želim zaboraviti.Želim krenuti dalje ali ne zaboraviti.Nikada!!!

Jer, to je bila moja borba.

Oči u oči sa beštijom koja je gutala sve pred sobom.Rušila snove i nadu u bolje sutra. 

Otrgnula mi je iz života toliko dragih ljudi. I onda kažu super si ti. Super izgledaš!

Kao da nikada i nisi bila bolesna. A u tebi se budi ponos, ustrajnost i naviru sjećanja. 

I baš zato, dragi moji svi... 

Ovo danas je moj dan i posvetit ću ga baš sebi.

Da,želim ga posvetiti baš sebi!

Jer, da nije bilo mene kao mene i moje snage, volje i onog zadnjeg atoma snage ne bih vam pisala danas.

Da, ja sam ta Nataša koja je 17.12.2019. godine našla se oči u oči s dijagnozom akutne mioloične leukemije (AML). 

Ja sam ta Nataša koja je prošla težak i trnovit put.

Ja sam ta Nataša!

Za svaku suzu, za svaku kap kemoterapije koja je moju dušu zavijala u crnu, za svu bol koja lomi um i tijelo,

za sve skrivene jecaje od boli i osjećaje da više ne mogu, 

ma jednostavno za mojih novih pet godina.

E baš zbog toga je ovo samo moj dan.

Poseban je po mnogo čemu, poseban jer sam na ovaj dan sada već davne 2004.godine postala majka po prvi put pa ga posvećujem i svojoj kćeri...

Mojoj prvoj i istinskoj ljubavi.

Mojoj Eni,danas odrasloj i divnoj djevojci, studentici pravnog fakulteta a do jučer mrvici. Sretan rođendan mila moja kćeri. 

Za svoja tri pileta, Enu,Deana,Marka i naših novih pet godina. Voli vas majka najviše na cijelome svijetu!!!

P.S.Ljubim svoje djevojke s 13.kata. Postoji razlog zbog kojeg smo ostale i zato budimo ruka podrške i riječ utjehe za sve koji se nađu oči u oči sa ovom beštijom."

artinfo.ba