Promicatelj misija

stjepan dilber

Isusovac časni brat Stjepan Dilber, poznati promicatelj misija i dugogodišnji voditelj Misijskog ureda Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, preminuo je u subotu 4. prosinca. Pokop će biti u petak 10. prosinca u 11.40 sati na groblju Mirogoj u Zagrebu, a misa zadušnica služit će se istog dana u 13 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb, javlja Informativna katolička agencija.

Br. Stjepan Dilber rodio se 24. rujna 1939. god. u Rauševcu kod Brestovskog u općini Kiseljak, kao najmlađe od trinaestero djece Nikole i Mare, rođ. Komšić. Želju za duhovnim zvanjem nosio je od ranog djetinjstva. Starija Stipina braća Ivan i Ilija su stupili u Družbu Isusovu kao redovnička braća. Ivo je, zatim, najveći dio života službovao u Rimu, a Ilija kao misionar u Zambiji. Njihova sestra Vladimira postala je franjevka. 

Stipo je želio krenuti za starijom braćom i postati redovnik. Zato se kao 17-godišnjak, godine 1953. u Dubrovniku prijavio kao kandidat za brata u Družbi Isusovoj. O. Nikoli nije se svidjela ta zamisao pa je Stipu kući vratila tadašnja „milicija“. Ipak, kad je navršio 18 godina, oprostio se s ocem, koji se toga puta nije protivio, nego je svog najmlađeg sina sa suzama u očima ispratio do isusovačke kuće u Borovici. Nekoliko mjeseci kasnije, 10. veljače 1955. brat Stipo je u Palmotićevoj u Zagrebu započeo novicijat.

Službovao je najprije kao vratar i prefekt pripravnika za časnu braću u Zagrebu. Zatim je po četiri godine bio sakristan Sveučilišne crkve u Innsbrucku (Austrija) i minister u kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu. Radio je u izdavačkoj djelatnosti Filozofsko-teološkog instituta u dva navrata, od 1974. do 1980, pa od 1993. do 2006. U međuvremenu je dvanaest godina radio u nuncijaturi Svete Stolice u Beogradu.

Usto je, već od 1966. godine, pa sve dok su mu to snage dopuštale, aktivno podupirao misije te je od 1993. do 2020. vodio Misijski ured hrvatske isusovačke provincije. Upravo je po zalaganju za misije brat Stipo ostavio najdublji trag u Družbi i Crkvi. Brat Ilija Dilber je u Zambiji bio na glasu kao graditelj, a to je mogao zahvaljujući dobročiniteljima koje je u domovini i inozemstvu organizirao brat Stipo. Počeo je s domišljatim prikupljanjem poštanskih maraka i numizmatike, a zatim okupljanjem mreže dobrotvora. Na taj način su izgrađene 22 crkve u Zambiji i Malaviju, nekoliko samostana i škola. 

Brat Stipo je osobito pazio da odgovori i zahvali za svaki dar, ma koliko malen bio. Misijski ured Hrvatske pokrajine Družbe Isusove koji je vodio br. Stipo pomagao je – i dalje pomaže – i drugim hrvatskim i slovenskim misionarima i misionarkama u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Rusiji i Ukrajini, a osobito pomaže župe u Indiji gdje je djelovao o. Ante Gabrić. Za svoj rad u pomaganju misija braća Ilija i Stipo Dilber su 2010. godine primili nagradu „Ponos Hrvatske“. 

Brat Stipo volio je prirodu pa se više od 1700 puta uspeo na Sljeme, a kao član planinarskog društva u Markuševcu išao je i na zahtjevnije uspone. Volio je društvo i ljudi su voljeli njega, pobožnog, dosljednog i vedrog redovnika. Preminuo je u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, u 86. godini života i 67. godini redovništva.

 

IKA

ART BLOG NAŠA DIJASPORA NATJEČAJI MARKETING POŠALJITE VIJEST
Promicatelj misija

stjepan dilber

Isusovac časni brat Stjepan Dilber, poznati promicatelj misija i dugogodišnji voditelj Misijskog ureda Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, preminuo je u subotu 4. prosinca. Pokop će biti u petak 10. prosinca u 11.40 sati na groblju Mirogoj u Zagrebu, a misa zadušnica služit će se istog dana u 13 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb, javlja Informativna katolička agencija.

Br. Stjepan Dilber rodio se 24. rujna 1939. god. u Rauševcu kod Brestovskog u općini Kiseljak, kao najmlađe od trinaestero djece Nikole i Mare, rođ. Komšić. Želju za duhovnim zvanjem nosio je od ranog djetinjstva. Starija Stipina braća Ivan i Ilija su stupili u Družbu Isusovu kao redovnička braća. Ivo je, zatim, najveći dio života službovao u Rimu, a Ilija kao misionar u Zambiji. Njihova sestra Vladimira postala je franjevka. 

Stipo je želio krenuti za starijom braćom i postati redovnik. Zato se kao 17-godišnjak, godine 1953. u Dubrovniku prijavio kao kandidat za brata u Družbi Isusovoj. O. Nikoli nije se svidjela ta zamisao pa je Stipu kući vratila tadašnja „milicija“. Ipak, kad je navršio 18 godina, oprostio se s ocem, koji se toga puta nije protivio, nego je svog najmlađeg sina sa suzama u očima ispratio do isusovačke kuće u Borovici. Nekoliko mjeseci kasnije, 10. veljače 1955. brat Stipo je u Palmotićevoj u Zagrebu započeo novicijat.

Službovao je najprije kao vratar i prefekt pripravnika za časnu braću u Zagrebu. Zatim je po četiri godine bio sakristan Sveučilišne crkve u Innsbrucku (Austrija) i minister u kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu. Radio je u izdavačkoj djelatnosti Filozofsko-teološkog instituta u dva navrata, od 1974. do 1980, pa od 1993. do 2006. U međuvremenu je dvanaest godina radio u nuncijaturi Svete Stolice u Beogradu.

Usto je, već od 1966. godine, pa sve dok su mu to snage dopuštale, aktivno podupirao misije te je od 1993. do 2020. vodio Misijski ured hrvatske isusovačke provincije. Upravo je po zalaganju za misije brat Stipo ostavio najdublji trag u Družbi i Crkvi. Brat Ilija Dilber je u Zambiji bio na glasu kao graditelj, a to je mogao zahvaljujući dobročiniteljima koje je u domovini i inozemstvu organizirao brat Stipo. Počeo je s domišljatim prikupljanjem poštanskih maraka i numizmatike, a zatim okupljanjem mreže dobrotvora. Na taj način su izgrađene 22 crkve u Zambiji i Malaviju, nekoliko samostana i škola. 

Brat Stipo je osobito pazio da odgovori i zahvali za svaki dar, ma koliko malen bio. Misijski ured Hrvatske pokrajine Družbe Isusove koji je vodio br. Stipo pomagao je – i dalje pomaže – i drugim hrvatskim i slovenskim misionarima i misionarkama u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Rusiji i Ukrajini, a osobito pomaže župe u Indiji gdje je djelovao o. Ante Gabrić. Za svoj rad u pomaganju misija braća Ilija i Stipo Dilber su 2010. godine primili nagradu „Ponos Hrvatske“. 

Brat Stipo volio je prirodu pa se više od 1700 puta uspeo na Sljeme, a kao član planinarskog društva u Markuševcu išao je i na zahtjevnije uspone. Volio je društvo i ljudi su voljeli njega, pobožnog, dosljednog i vedrog redovnika. Preminuo je u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, u 86. godini života i 67. godini redovništva.

 

IKA

artinfo2019-footer-logo.png

REDAKCIJA PORTALA

E-mail

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

POSTANITE DIO TIMA

Copyright 2007-2022 ART  Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

designer17