Mantra bošnjačkih političara o teroru manjine nad većinom, blokadi države, europskoga puta i reformi, koja je postala uvriježena u dijelu bosanskohercegovačke javnosti, kada se suoči s golim činjenicama o korištenju mehanizama blokada, odnosno vitalnog nacionalnog interesa, onda se utvrdi posve suprotno, piše Večernji list BiH.
Posebno to postaje zanimljivo da su mehanizme vitalnog nacionalnog interesa u državnom Domu naroda gotovo isključivo koristile bošnjačke stranke, čak i unatoč tome što s druge strane žele Dom naroda Federacije BiH pretvoriti u savjetodavno, a ne zakonodavno tijelo. Naime, otkako postoji taj mehanizam na razini države, ukupno je petnaest puta privremeno zaustavljeno donošenje zakona, propisa i odluka. Od toga, čak trinaest puta državu su “blokirale” bošnjačke stranke, a u dvama navratima to su činile hrvatske.
Dom naroda, ne županija
Nasuprot svemu tome, srpska strana nije to učinila nijednom. Ne zbog “patriotizma” prema Bosni i Hercegovini nego zbog toga što su srpske stranke imale mogućnost korištenja mehanizma entitetske većine kojom se također onemogućava donošenje odluka. Takvu mogućnost imaju i bošnjačke stranke zbog brojnosti toga naroda, a u praksi to jedino nisu mogli koristiti Hrvati.
Bošnjački su izaslanici u Domu naroda koristili ovaj mehanizam u slučaju posebno osjetljivih tema izmjena Izbornog zakona BiH kojim bi se zajamčila mogućnost legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda, ali i uspostave RTV kanala na hrvatskome jeziku.
Posljednji vitalni nacionalni interes jednoglasno su proglasili bošnjački izaslanici u pretposljednjem sazivu Doma naroda Parlamenta BiH 2017. godine. Tada su hrvatski izaslanici predložili izmjene Izbornoga zakona BiH posve sukladne presudi Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine po presudi “Ljubić” koja se odnosi na legitimno političko biranje na svim razinama. Taj priziv izaslanika odbacio je Ustavni sud BiH potvrđujući kako prijedlog hrvatskih političara ispunjava njihove zahtjeve po presudi “Ljubić”.
“Proizlazi da je kriterij proporcionalne zastupljenosti svakog od konstitutivnih naroda u ukupnom stanovništvu županija primijenjen na jednak način prema svim konstitutivnim narodima i da rezultira istim ograničenjem prema svim konstitutivnim narodima, tj. da svaki konstitutivni narod bira izaslanike u točno određenim, ali ne u svim županijama. Ustavni sud podsjeća na to da Dom naroda Parlamenta FBiH predstavlja dom konstitutivnih naroda, a ne dom županija kao federalnih jedinica od kojih se sastoji Federacija BiH.
Osnovna funkcija Doma naroda je zaštita konstitutivnosti naroda”, bio je jasan Ustavni sud BiH. Unatoč tome nastavilo se s pokušajima potpunog negiranja presude “Ljubić”, ali i jednako važnog obrazloženja Ustavnoga suda BiH koji je odbio tvrdnje o postojanju ugrožavanja vitalnoga bošnjačkog interesa. Istu sudbinu doživio je i prigovor o prijedlogu za provedbu presude o izborima u Mostaru. Bošnjački izaslanici u Domu naroda 2008. godine vitalnim interesom toga naroda ocijenili su i da Hrvati nemaju RTV kanal na vlastitom jeziku u sustavu javnog emitiranja.
Ugovor s RH
Tako su zatražili preispitivanje prijedloga zaključka izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Ilije Filipovića, a Ustavni sud BiH poručio je kako takav zahtjev nije prihvatljiv za preispitivanje te da ne predstavlja remećenje bošnjačkoga vitalnog interesa. Istodobno, hrvatske stranke u dvama navratima koristile su ovaj mehanizam s polovičnim uspjehom.
Ustavni sud BiH prihvatio je primjedbe hrvatskih izaslanika o prijedlogu okvirnoga zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini zbog jezika, no nije primjedbe koje se odnose na Zakon o javnom RTV sustavu BiH. Bošnjački izaslanici, nevažno iz kojih stranaka dolaze, bili su složni i oko osporavanja ugovora između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o suradnji u području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Problematizirali su i Zakon o prebivalištu i boravištu, ali i propise koji se tiču izbjeglih i raseljenih osoba…
