Stečajni postupak nekadašnjeg giganta, poslovnog sustava Vitezit, koji je u većinskom vlasništvu države i koji proizvodi razne vrste eksploziva, najvjerojatnije će završiti likvidacijom u koju ga vodi sadašnja stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović te krnji odbor vjerovnika koji nimalo nisu promijenili praksu nastavka gotovo trodesetljetnog “čerupanja” ove strateške kompanije, piše Večernji list BiH.
Ako poslovni sustav Vitezit u postojećim uvjetima godišnje može ostvariti prihod oko 20 milijuna maraka i zaposliti oko 300 radnika, pa i mnogo razvijenije društvo bi se ponosilo takvom tvornicom.
Da stvar bude još žalosnija, kako se u FBiH godišnje uvozi oko 25 milijuna maraka proizvoda koji se proizvode u Vitezitu, i od toga rudnici, koji su u državnom vlasništvu, potroše ovih proizvoda u vrijednosti oko 17 milijuna maraka, onda se BiH teško može nazvati normalnim društvom. Dovesti do stečaja takav gospodarski subjekt kao što je Vitezit zapravo pokazuje da BiH kao društvo, osim političkih zavrzlama koje su opsesija, ima i ozbiljan problem sama sa sobom.
Izbačen jer je upozoravao
U postojećoj situaciji Vitezit ima utvrđene obveze u stečaju prema vjerovnicima od čak 55 milijuna maraka, a od čega samo obveze prema radnicima iznose 23,5 milijuna. Prethodno su radnici Vitezita odlazili u mirovinu na temelju minimalne osnovice na obračun plaća, što je iznos koji je za uvezivanje radnog staža radnicima tada uplaćivala Vlada Federacije BiH iz proračuna, dok se doprinosi uopće nisu plaćali godinama.
Bez obzira što je stečaj i prigoda kako bi se moguće pokrenula priča o ozdravljenju i nastavku rada, kako nam tvrde upućeni u stečaj u Vitezitu, na posljednjoj sjednici skupštine objavljena su dva posve nerealna plana bez ikakva utemeljenja.
Na sjednici odbor vjerovnika donosi odluku o pokretanju proizvodnje, a u suprotnom likvidaciju. Iako se radi o proizvodnji s opasnim tvarima proizvodnje eksploziva, plan o pokretanju proizvodnje načinjen je bez ikakvog utvrđenog programa i financijskog plana. Navodno, razlog je kako će se tvrtka “bolje prodati”? Međutim, da bi se pokrenule proizvodne aktivnosti, potrebno je, između ostaloga, postojanje i jasne ekonomske projekcije opravdanosti takve proizvodnje. To u ovom slučaju ne postoji. O planu reorganizacije odluku donosi skupština vjerovnika.
Međutim, stečajna upraviteljica i odbor vjerovnika smatraju da im nije potrebna nikakva ekonomska projekcija opravdanosti proizvodnje ili plan reorganizacije, nego po inerciji će pokrenuti proizvodnju. Sada se ide prema sigurnoj propasti kompanije jer se plan proizvodnje ne temelji na realnom izvješću koje bi predstavilo ijedan financijski pokazatelj. I dok se upućeni snebivaju s ovakvim redoslijedom poteza, ponuđena alternativa je još lošija. Nije to restrukturiranje kompanije, nego likvidacija. Takvo je rješenje najlošije za radnike i za vjerovnike.
Tako je nakon skupštine 19. lipnja ove godine izabran i odbor vjerovnika, ali bez utvrđenih verificiranih glasova nazočnih na skupštini. Između ostalih, za člana odbora vjerovnika izabran je i predstavnik vlasnika uime stečajnog dužnika.
Netransparentan postupak
Oba ta prijedloga su neozbiljna, tvrde upućeni, ne samo zbog potencijalne opasnosti od mogućih eksplozija nego i zbog svih drugih posljedica za vjerovnike. U ovom stečajnom postupku važno je istaknuti i ostavku jednog od članova odbora vjerovnika koji je, iako je prije rata bio direktor, dao ostavku zbog niza uvreda i poniženja koje je doživio jer je ukazivao na nepravilnosti u stečajnom postupku.
Sadašnji sastav odbora vjerovnika isključivo je u rukama jedne osobe, koja upravlja cjelokupnom imovinom i obvezama kao drugim čimbenicima u ovom stečajnom postupku. Zbog toga se cijeli “stečaj” nastavlja voditi krajnje netransparentno. Na kraju će biti “mission impossibile” namiriti vjerovnike. Gubitnici će biti radnici i država.
