Potpredsjednik Hrvatskog generalskog zbora Ljubo Ćesić Rojs nazočio je svečanom obilježavanju 27. obljetnice utemeljenja Zbornog područja HVO-a Vitez. Za ovaj događaj zainteresirali su se i mediji u RH pa tako portal totalno.hr piše kako je ovim povodom umirovljeni general i potpredsjednik Hrvatskog generalskog zbora Ćesić-Rojs uručio je značke HGZ-a generalima Iliji Nakiću i Mariu Bradari.

Nakon mise zadušnice za poginule i umrle pripadnike HVO-a Vitez, položeni su vijenci kod spomen obilježja te je održana svečana akademija u Hrvatskom domu.
Godišnjica je prigoda kada se prisjećamo svih hrabrih ljudi koje smo izgubili na putu do samostalnosti, kada odajemo počast živima, ali nerijetko zaboravljamo prisjetiti se ratnog puta postrojbe koju su činili svi ti heroji, piše spomenuti portal te donosi i kratki pregled događanja ratnih devedesetih na našim područjima:

Raspadom bivše Jugoslavije i stvaranjem novih geopolitičkih odnosa na području jugoistočne europe hrvatski narod u cjelini, kako u RH, tako i u BIH se našao u veoma nezavidnom položaju. Velikosrpska ideja potpomognuta i ohrabrivana iz pojedinih međunarodnih centara moći o neophodnosti i podrškom teritorijalnoj cjelovitosti SFRJ dobiva puni zamah te početkom 1991 godine počinje agresija na RH.
JNA kao četvrta vojna sila u Europi sve svoje efektive stavlja na raspolaganje Srpskom vodstvu te stalnim napadima pokušava izbiti na zamišljenu granicu Velike Srbije Karlobag –Karlovac- Virovitica. I dok u Hrvatskoj cijelu 1991 godine agresija ne gubi na intezitetu, naprotiv napadnut je cijeli prostor RH od Vukovara do Dubrovnika, istovremeno strateškim pomjeranjem i rasporedom snaga na teritoriji BIH JNA vrši pripreme za stavljanje pod kontrolu cijele BIH.
Hrvatski narod iako većim dijelom nespreman i nenaoružan vođen političkim vodstvom uz potporu najhrabrijih i najodvažnijih sinova hrvatskog naroda, stalnim blokadama i zaprekama ometa njihovo stacioniranje u prostoru i spriječava opskrbu JNA iz tada vojne namjenske proizvodnje u BIH. Najodvažniji sinovi odlaze u Republiku Hrvatsku i stavljaju se na raspolaganje MUP-a RH i Zborne Narodne Garde.
Uvidjevši sve opasnosti Hrvatsko vodstvo u BIH provodi organiziranje i preustroj vlasti primjeren razvoju situacije i pripremama za obranu od sve otvorenije agresije.
Uspostavlja se Hrvatska Zajednica Herceg Bosna kao politička, kulturna i teritorijalna cjelinu hrvata i svih drugih koji žive u tom prostoru.
Formiraju se Općinski Krizni Stožeri, ustrojavaju se prve postrojbe po teritorijalnom principu razine desetina, vod satnija. Ilegalno se vrši naoružanje i obuka dragovoljaca.
Sve boljim organiziranjem te jačanjem snaga u Hercegovini, Središnjoj Bosni i Posavini hrvatsko političko vodstvo donosi odluku o uspostavi Regionalnih stožera.
Tako se dana 27.02.1992. godine uspostavlja regionalni stožer „ OPERATIVNA ZONA VITEZ““. Na mjesto zapovjednika imenovan je Paško Ljubičić, a na mjesto zamjenika Zvonko Vuković.

Par dana poslije točnije 01. ožujku 1992. godine Hrvatski narod masovno izlazi na referendum i daje svoj glas za neovisnost i suverenitet BiH.
8 travnja 1992. Godine Predsjedništvo HZ-HB utemeljuje „Hrvatsko Vijeće Odbrane“ kao legalnu vojnu organizaciju za obranu BIH.
U tom periodu „JNA“ zauzima Strateške pozicije u Središnjoj Bosni, plato Vlašića<<(Galica 15ti svibanj prvi ratni zločin nad hrvatima Središnje Bosne nad 14 pripadnika HVO TRAVNIK), prevoje Kobiljača i Komar, a od travnja 1992 godine nakon pada Kupresa nalazimo se u blokadi i jedina prometna veza sa Hercegovinom je put preko Vran planine. U travnju na mjesto zapovjednika imenovan je general Filip Filipović, a krajem lipnja 1992 godine poziciju Zapovjednika Operativne zone preuzima general Tihomir Blaškić. U svibnju 1992 god. Spske snage zauzimaju Doboj i Komušinu i tako Žepče i Usoru odsijecaju od Posavine. U poznatoj bitci na „Putnikovom brdu“ 110 brigada HVO Usora u snažnom protudaru uspijeva zaustaviti JNA i VRS nanoseći im ogromne gubitke u ljudstvu te zarobivši 3 tenka uspostavlja čvrstu crtu obrane i sprječava njihov dalji prodor dolinom rijeke Bosne. U Lašvanskoj kotlini na strateškom pravcu Komar-Vlašić uspješno se sprječava prodor „JNA" te time blokira daljnji prodor ka jugu, istovremeno po dubini se čisti teren od zaostalih efektiva „JNA" težišno u vojarnama Travnik - Novi Travnik- Busovača - Vitez , Zenica i Kiseljak. U znak odmazde zrakoplovi „JNA" u više navrata raketiraju prostore Usore i Žepča, a zatim i Busovače, Viteza i Novog Travnika. U ljeto 92 sa sjevera i sjeveroistoka stižu novi valovi izbjeglica i prognanih, a srpske snage zauzimaju Kotor Varoši te nakon zločina i progona hrvata iz tog kraja težišno svoje napade usmjeravaju na pravac Jajce i Dobratiće. Operativna zona Vitez upućuje svježe snage iz Kiseljaka, Kreševa, Fojnice, Busovače, Viteza, Zenice i Travnika za pomoć u obrani. I dok HVO herojski brani to područje u listopadu u Novom Travniku dolazi do napada Armije BiH na HVO što dijelom za posljedicu ima pad grada Jajca, Dobratića i šireg područja Pougarja. U tom periodu Općinski stožeri HVO se preustrojavaju u Brigade, a Operativna Zona Vitez prerasta i ustrojava kao „ZBORNO PODRUČJE VITEZ“.

I dok JNA i VRS besprijekorno realiziraju svoju strategiju, Muslimansko vođstvo u Sarajevu težišno djelovanje snaga ABIH prebacuje prema HVO u s ciljem zauzimanja hrvatskih prostora Središnje Bosne. Svi ti nerazumni i nelogični potezi ABIH pogotovo od siječnja 1993 godine pa do Vašingktonskog sporazuma imali su nažalost i prećutnu podršku međunarodne zajednice koja kao da je podžavala plan o nemogućnosti opstanka hrvata na ovim prostorima. Već ideološki sasvim promijenjena pod snažnim utjecajem tisuća islamskih ratnika pristiglih iz arapskih zemalja, ABIH krajem siječnja 1993 godine pokreće široku akciju presijecanja komunikacije Kiseljak – Busovača te zauzimanja šireg područje Kaćuna i Bilalovca čime fizički razdvaja Lepeničku od Lašvanske doline. Zarobljavajući pripadnike HVO i inžinjerijske strojeve na takozvanom putu spasa od Fojnice prema Rami, zauzimanjem hrvatski sela u dolini male Neretve te ovladavanjem prijevoja i hrvatskih sela Rostova i Sebešića prekinute su sve veze prema Uskoplju i Bugojnu te dalje prema Hercegovini. Tim operacijama ABIH veći dio središnje Bosne dovodi u potpuno okruženje. Sredinom travnja 1993 godine angažirajući ogromne snage ABIH počinje sa otvorenim napadom na hrvatska područja u Središnjoj Bosni. 15.04. u zenici je zarobljen zapovjednik brigade HVO ,njegova pratnja mučki likvidirana dio pripadnika brigade koji su zarobljeni završavaju u zatvorima, a preko 15 000 hrvata je prognano u već opkoljenu Lašvansku dolinu. Samo par dana poslije muslimanske snage pokreću operacije na strateškim pravcima Kiseljak - Busovača – Vitez, napadi su svakodnevni ali uz ogromnu žrtvu branitelja prodor ABIH u ove gradove je zaustavljen. U lipnju počinju siloviti napadi i na hrvate N. Travnika, Travnika, Kreševa, Uskoplja, Kaknja, i Žepča, a početkom srpnja i na Fojnicu i Bugojno. Narednih mjeseci borbe se vode iz dana u dan, muslimanske snage su višestruko nadmoćnije i u ljudstvu i u tehnici, ali odlučnost hrvatskih branitelja da obrane svoje obitelji je nesalomiva. Nemoguće je izdvojiti najznačajnije bitke jer svaki novi dan bio je ispunjen žrtvom i stradanjem, ali i obilježen nikad zapisanim herojskim djelima naših ljudi. Ondje gdje su muslimanske snage uspjele osvojiti hrvatska područja ostavljani su krvavi tragovi njihovog zločina kako na zarobljenim pripadnicima HVO-a tako i na civilnom pučanstvu. Stotine tisuća Hrvata biva protjerano, tisuće ih završi u logorima gdje su neljudski zlostavljani, odvođeni na prisilni rad prvih crta bojišnice, te na kraju mučki ubijani. Iz logora je odvedeno više desetaka civila i streljano na raznim stratištima a mnogi od njih se i danas vode kao nestali. Opljačkano je i popaljeno na tisuće hrvatskih domova imovina je opustošena, Crkve,Kapelice i Groblja oskrnavljeni. Nažalost za sud u Den Hagu i sud u Sarajevu većina ovih zločina kao da se i nisu ni desili jer nema odgovornih. Kraj sukoba hrvati Središnje Bosne dočekali su razdvojeni u opkoljenim prostorima nazvanim enklave koje su svaka na svoj način specifične i značajne, svaka je dala puno žrtava da bi opstali i preživjeli. Možemo zamisliti što bi bilo da su uspjeli u svojim nakanama i zauzeli bilo koji od ovih prostora, a težišno Lepeničku, Lašvansku ili Žepačku Kotlinu koje su bile u potpunom okruženju punih 13 mjaseci.

Neka su nam Dusina, Križančevo selo,Maljine, Bikoše, Buhine kuće , Bugojno kao i druga hrvatska stratišta tužno podsjećanje kakva je sudbina bila namijenjena Hrvatima Središnje Bosne. Na žalost cijena opstanka je ogromna preko 3000 poginulih i nestalih te preko sedam tisuća ranjenih branitelja. Službeno 18 ožujka 1994. Godine dolazi do Wašingtonskog sporazuma i prekida sukoba između Hrvata i Muslimana. U tom periodu u sastavu Zbornog Područja Vitez ustrojava se 3 GM Brigada „JASTREBOVI“ u koju ulaze prekaljeni ratnici i zapovjednici i koja će sve do kraja rata i Dejtonskog mirovnog sporazuma biti jedna od udarnih brigada kako HVO tako i Hrvatskih Snaga. General Blaškić odlazi na čelo glavnog stožera HVO-a, njegovo mjesto zapovjednika ZP Vitez preuzima general Filipović,a krajem 1994 godine zapovjedanje preuzima general Drago Dragičević. Postrojbe Zbornog područja Vitez i 3. Gardijska brigada u listopadu 1994. godine daju puni doprinos oslobađanju grada Kupresa kao i daljnjem držanju dostignutih crta obrane. 22. Srpnja 1995 godine potpisan je Splitski sporazum (Tuđman - Izetbegović) o zajedničkim djelovanjima snaga HV, HVO i ABIH. U to vrijeme snage ZP VITEZ zajedno sa 3 GMBR na ratištu u zapadnoj Bosni neprestano broje od dvije do tri tisuće vojnika. Postrojbe ZP Vitez sudjeluju u akcijama ( Zima-Cincar - Skok 1 i 2 ) kao i u operaciji „ Ljeto 95 „ kada smo sa HV u sklopu Hrvatskih Snaga u trajanju od tri dana dali doprinos u razbijanju drugog Krajinskog Korpusa te sudjelovali u oslobađanju Grahova i Glamoča. Do kraja rata postrojbe ZP Vitez i 3 Gmbr kao dio Hrvatskih Snaga daju ogroman doprinos u svim oslobodilačkim operacijama od Oluje pa sve do potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu. Nakon generala Dragičevića Z.P.Vitez preuzima general Ilija Nakić dotadašnji zapovjednik 3 GMBR „Jastrebovi“ ,a Z.P se. transformira u Treći ZDRUG - Vitez. Taj period bio je inteziviran dodatnom obukom i usavršavanjem dočasničkog i časničkog kadra i vojnika kako u BiH tako i u RH. Nakon generala Nakića 3 ZDRUG preuzima stožerni brigadir Mario Bradara, a potom brigadir Duško Grubešić. Za sve te godine u Zapovjedništvu ZP u raznim odjelima i sektorima radio je čitav niz vrhunskih dočasnika i časnika koji su svojim znanjem i zalaganjem i ZP , ali i sve postrojbe u sastavu istog organizaciono podigli na najvišu moguću razinu u datim ratnim okolnostima. Svi ovi procesi i kraj rata nisu značili i kraj stradavanja Hrvata u Srednjoj Bosni. Mnogi povratnici su doživljavali prijetnje, ubojstva koja nikad nisu razjašnjena kao što je i slučaj sa ubijenim hrvatskim policajcima i hrvatskim povratnicima u Travniku. I danas toliko godina poslije prava istina o hrvatsko-muslimanskom sukobu na ovim prostorima se iskrivljuje i ne želi znati kako u BIH tako ni u međunarodnoj zajednici ali nažalost i u nekim političkim krugovima u RH.

Odmah poslije rata sa svih strana su pritisci i optužbe i već 1996 godine počinje sudski progon hrvatskih branitelja središnje bosne, u Hagu je naš zapovjednik General Blaškić, predsjednik HVO Dario Kordić i takozvana Viteška skupina, a procesi na bosansko hercegovačkim sudovima se nastavljaju svih ovih godina. Osuđeno i procesuirano je na desetine branitelja sa ukupno presuđenih više stotina godina zatvora. Doline rijeka Lašve, Lepenice, Vrbasa i Bosne prepune su grobova hrvatskih branitelja, znanih i neznanih junaka koji su svojom žrtvom omogućili naš život ovdje. Naša današnja obljetnica organiziranja ZP Vitez nije samo puka svečanost, ona je prije svega „sjećanje“ na te hrabre sinove na njihove neispričane životne priče, ali i prilika da spomenemo i odamo dužno štovanje njihovim obiteljima kao i svim još uvijek živim pripadnicima HVO iz sastava ZP Vitez. Poštujući i žrtve druge strane, priznajući slabosti i počinjene greške i iz naših redova, mi smo kao živi svjedoci jednog teškog vremena pozvani da svjedočimo našu istinu o herojskoj obrani hrvatskog naroda koji je unatoč nemogućim ratnim okolnostima uspio preživjeti na svojim vjekovnim prostorima u Središnjoj Bosni. Autor/Totalno.hr/Foto/HGZ