Prisilni nedostatak bilo kakvih društvenih događaja sve nas je prethodnih mjeseci potaknuo na veće istraživanje prirodnih ali i kulturnih ljepota i dobara. Tako su društvene mreže korisnika Lašvanske doline nerijetko otkrivale sve češće posjete tzv. Smrike spomeniku.

Kulturni pejzaž – Nekropola žrtvama fašizma, općina Novi Travnik, proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine u ožujku 2012.godine.

Nacionalni spomenik čini dvanaest skulptura poredanih u prostoru sa pristupnim stazama, platoom i krajolikom odnosno brežuljkom sa okolnim livadama.

Donesenom Odlukom o proglašenju nacionalnog spomenika od strane Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Vlada Federacije Bosne i Hercegovine bila je dužna osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administracijske i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika dok je Povjerenstvo trebalo utvrditi  tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Međutim, osim jednog putokaza, obilježja nekropole postavljenog od strane Turističke zajednice KSB, ništa konkretnije nije napravljeno. Nacionalni spomenik je i dalje i bez osnovne info ploče a njegovo održavanje ovisi uglavnom od samoinicijativnih akcija građana.

Djelo Bogdana Bogdanovića

Ova Nekropola, podignuta 1975.godine je jedan od 21 spomenika koje je Bogdan Bogdanović, dizajnirao na prostoru bivše Jugoslavije i predstavlja neizostavan dio njegovog opusa. Bogdan Bogdanović jedan je od najpoznatijih i najuspješnijih graditelja memorijalne arhitekture u regiji jugoistočne Europe. U svojim djelima koristi univerzalnu simboliku elemenata sunca, planeta i mjeseca kreirajući spomenik koji postaje autentični element prostora.

Nekropola se nalazi  3 km zračne linije od središta Novog Travnika u pravcu SI na lokalitetu Ćamića brdo.

 Spomenički ambijenti Bogdana Bogdanovića, sadržavaju sve elemente kompleksnog arhitektonskoga, estetskoga i pejzažnoga rješenja. Autor uspostavlja harmoniju prirodnoga okružja i arhitektonskoga izraza kroz vješto postavljanje skulpture u prostor, korištenje morfologije terena za naglašavanje dramskih efekata i pažljivo isplanirane vizure iz različitih dijelova cjeline. U izvedbi Nekropole žrtvama fašizma u Novom Travniku Bogdan Bogdanović postavlja dvanaest skulptura u čijoj, iako apstraktnoj, formi razaznajemo čuvare razrogačenih očiju koji motre s vrha brežuljka. Imajući na umu da su vojne osmatračnice uvijek smještene na uzvisini, upravo mjesto na kojem su postavljene ove skulpture, pojašnjava njihovo značenje.

Prema riječima autora,( http://old.kons.gov.ba/) koristeći univerzalnu simboliku elemenata sunca, planeta i mjeseca, spomenik postaje blizak svim ljudima i uspijeva se nametnuti kao autentični element prostora. Kombinacija skulptorskog djelovanja, arhitektonskoga i pejzažnoga projektiranja podrazumijeva uporabu vokabulara, koji uključuje kamen, biljne vrste i vodu. Bogdan Bogdanović ne koristi ikonografiju smrti ili soc-realizma, te na njegovim memorijalima ne možemo naći niti križeve, niti srp i čekić, ni predstave ljudskih figura i općenito grubi naturalizam predstavljanja i oblikovanja elementa. Autor sve ove elemente svodi na ornamentiku nastalu kombiniranjem lokalnih, povijesnih obilježja gradnje i Bogdanovićevih sasvim intimnih imaginacija. Na ovaj način autor izbjegava nespretno prenošenje stvarnosti u jezik arhitekture, koji često – paradoksalno – označavaju tek glorifikaciju smrti. Ovo umjetničko načelo autora prepoznajemo i na Nekropoli kod Novog Travnika – spomen ploča koja se nalazi na samome početku terasastog stubišta koje vodi do spomenika sačinjena je tako da podsjeća na stećak. Tekst je ispisan ćiriličnim i latiničnim kapitalom koji formom podsjeća na epigrafiku bosanskih stećaka.

Elementi Nekropole žrtvama fašizma u Novom Travniku su pristupna staza u vidu terasastog stubišta; brežuljak sa krajolikom i grupa od dvanaest skulptura. Koncept spomenika proizlazi iz odnosa ovih elementa tj. iz odnosa prirode i autorove imaginacije. Skulpture su postavljene u parovima u dva nepravilna niza. Razdaljine između parova skulptura su nepravilne i kreću se između 2 m i 3 m.

Bogdan Bogdanović u primjeru Nekropole žrtvama fašizma postavlja dvanaest kamenih vojnika stražara koji zauvijek trebaju ostati na tom mjestu, širom otvorenih očiju. Oni su čuvari nedužnih, na straži sa zadatkom da spriječe stradanje.

U pogledu materijalizacije skulptura korišten je bihacit dok je terasasto stubište u materijalizaciji kombinacija kamena (stube) i tucanika (terase). Širina pristupne staze je 2,60 m.

Skulptura

Svaka od dvanaest skulptura predstavlja glavu vojnika sa široko otvorenim očima koje su ujedno i dominantni motiv spomenika. Skulpture su postavljene na postolje, kvadratne osnove koji ima značenje tijela. Sve ivice skulpture su zaobljene bez oštrih pregiba. Skulpture su ovisno o kutu gledanja istovjetne, no detaljnijim promatranjem primijetit ćemo da su neke izduženije, a neke opet šire što možemo smatrati kao autorov pokušaj individualizacije skulptura. Ovakvim postupkom on sugerira osobnu svjesnost da svaka od skulptura predstavlja čovjeka vojnika.

Dimenzije skulpture: visina je 200 cm, širina 140 cm, a dubina 75 cm. Dimenzije postolja visina 80 cm, širina 140 cm i dubina 140 cm.

Zanimanje za ovaj spomenik nerijetko su iskazivali i iz Zavičajnog muzeja Travnik čiji kustos, Enes Škrgo kaže kako je najveći problem ovog i sličnih spomenika koji tematiziraju NOB u Drugom svjetskom ratu  što je njihov status nejasan u smislu odgovornosti za skrbništvo nad njima, drugim riječima, kome pripadaju takvi spomenici?

„Spomenik Bogdana Bogdanovića proglašen je Nacionalnim spomenikom BiH i to dodatno usložnjava bilo kakve intervencije u okviru spomeničkog kompleksa. Sve dosadašnje inicijative za revitalizaciju ovog spomenika dolaze više od pojedinaca odnosno građana, manje od institucija. No, od toga se nije odustalo i pokušat će se tokom ove godine postaviti info tabla s osnovnim informacijama o spomeniku“ kazao je gospodin Škrgo koji je o istinskoj revitalizaciji spomenika pisao i u Zborniku Historijskog muzeja Sarajevo.

Inače, spomenik je u žalosno stanje dospio i prije posljednjeg rata u kojem je pretrpio dodatna oštećenja.

artinfo.ba