Grob Sv. Franje u Asizu

Prigodom Franjina „jubileja“, 800 godina kako je napustio ovu zemlju, lijepo je s njim malo „porazgovoriti“, čuti „koju pametnu“, osvježiti se stoljetnim mislima, idejama, molitvama i primjerom. Očito i danas ima što reći i poručiti.

Piše: fra Vladimir Vlado Ereš

Razgovor sa Sv. Franjom

Novinar: Franjo, daj nam nešto od svoje istine koju ćemo i drugima prenijeti. Reci nam što si od kruha naučio, čemu te kruh poučio? Progovori nam danas o kruhu i o sebi, jer tako govoreći progovorit ćeš i o nama?

Franjo: Kruh! Kruh me poučio istini da najbolje što činimo za budućnost jest živjeti u sadašnjosti. Živjeti danas i udisati život punim plućima umijeće je neprocjenjivo. Treba biti velik u svakodnevnom i nastojati biti dobar kao kruh.

Novinar: Sa svojom subraćom toliko si puta prolazio kroz umbrijska plodna polja zrelog žita. I sam si ubirao to neprocjenjivo zlato majke zemlje. Progovori nam o zrnu. Čemu te ono naučilo?

Franjo: Zrno! „Bog mi je dao braću!“ Mi smo dar jedni drugima. Nismo slučajan zgoditak evolucije. Umrijeti da bi se rodio, sjetite se iskustva s gubavcem. Strah nas je ponajviše onoga što u nama leži kao mogućnost.

Novinar: A sol? Čemu te ona poučila?

Franjo: Sol! Biti mudar i biti prijatelj u Božjim očima, znači biti spreman na bezuvjetnu ljubav i voljeti ljude onakvima kakvi oni jesu.

Novinar: Čini nam se da je u ovoj sveopćoj ekološkoj problematici voda najugroženija. Što nam možeš reći o njoj?

Franjo: Biti voda znači natapati i gasiti žeđ svijeta za istinom i pravdom.

Novinar: A o kvascu? Što nam o njemu možeš kazati? Jeli i o čemu te on poučio?

Franjo: Kvasac! Veličina malenosti.

Novinar: Franjo, što si od vatre naučio?

Franjo: Vatra! Nositi u sebi vatru ljubavi znači biti iskra Božanskog plamena koja na zemlju spušta nebo.

Novinar: Mi živimo u zemlji u kojoj se, izgleda, rad dovoljno ne vrednuje, a i mnogo je onih koji su bez posla. Što nam o radu možeš kazati?

Franjo: Rad! Rad i radost korijenski su povezani. Radosno raditi znači biti frulom u Svirčevim rukama.                                                                  Franjevački institut za kulturu mira Split

Trenutno Sv. Franjo po svijetu ima tisuće i tisuće svojih prijatelja, bilo u uskom krugu, bilo našire, bilo u nepreglednoj masi „obožavatelja“... A koliko ih je kroz dugu povijest imao – „sami Bog zna“. 

U čemu je tajna pojedinih osoba, kako kroz povijest tako i danas, poznato je jedino Stvoritelju svega stvorenoga. Život je tajna neistraživa, neobjašnjiva i neispitana. Ne samo Franjina nego i moja i tvoja? Ni meni samom nije jasna, ali je prihvaćam. Živim i starim, stvaram i trošim, putujem i mirujem, molim i čekam, patim i tješim kako sebe tako i druge, plačem i smijem se, padam i dižem se, radujem i žalujem, mladost i starost na sebi osjetim, ispunjavam obveze života koje s rastom godina „izmiču“ kontroli, prigibam koljena i dižem ruke, padam ničice ali i širim ruke. Ispaštao sam naivnost, gradio iskustvo, popravljao i ispravljao što sam „rušio“, „razarao“ sam ali i ponovno „renovirao“. Bio sam pobjednik i poraženi, ponosan i ponižen, prkosan ali i „slomljenog nosa“, ratoboran i pokunjen. U svojoj poniznosti sam klečao i kajao se, „lizao“ oko kipova i „ljubio“ „moći“ svetaca, koljena prigibao krvave tragove na njima; „liječio“, klanjao i poklicao sve u svrhu kajanja i obećanja da ću biti bolji... itd ... itd... Svo ovo u svojoj dugog vjerničkoj „karijeri“ doživi i prođe svaki istinski vjernik.

Postojani „vjetar u leđa“

Franjo, moj duhovni oče i „šefe“, uzorniče, osjećam se sljedbenik i nasljednik tvojih ideja (ali samo u pokušajima). To sam ti ja, tvoj đak, dijak i „ujak“, koji ti nakon 800 godina tvoga odlaska s ove zemlje, posvetih svoj život. Nabrojio sam, iskreno, puno toga, jer vjerujem da si i ti tako činio, sve si ove spomenute „etape“ prolazio... i ja sam... I ne samo ja, nego i svi „tvoji“ kroz sva stoljeća. I izdržali smo i tvoje ime „pronijeli svijetom“, tj. tvoju poruku. Bili smo i ostali slabi ali, kako je iza tvojih leđa stajala jaka Osoba, tako i iza „naših leđa“ stoji isti Gospodin Bog. To je od tebe pa do mene bio i ostao jaki i postojani „vjetar u leđa“... Zato si tako „star“, ali i mlad, nisi dosadan nego privlačan. Zanimljiv si rodu mom hrvatskom (uzduž i poprijeko, kako doma tako i po cijelom svijetu). Drag si i mladima jer si „uvijek mlad i dopadljiv“.

Prijatelji, koji ovo čitate, oprostite, zanijelo me... Što je „čudnije zanosi“ me već više od 74 godine... i ne vidim kraja... Ma vidim, ali to će biti kad me pločom poklope u zajedničku bratsku fratarsku grobnicu.

^{Bazilika Sv. Franje u Asizu}

Staze Sv. Franje

Cijelu godinu slušamo, čitamo i promatramo život jednog, za ljudske prilike, karakteristike i ocjene, jednostavnog, ali i neobičnog Božjeg stvorenja, Sv. Franje Asiškog. On i slični svetci iz prošlosti su posebni, neponovljivi, možda za nas „modernjake“ i „svemirci“, kakvih nema nigdje na svijetu, niti će ih biti. Jedni prođu ovom zemljom „čineći dobro“ da se za to zna, drugi prođu ovom zemljom da se za njih i ne zna... „ne pamti ih više ni mjesto njihovo“. A samo neobični i rijetki ostave posebne tragove po kojima drugi „pronalaze putove i traže putokaze“ prema svome cilju: cilju nogu, glave i budućnosti.

Načuli smo i pročitali o putovima povijesti kao što su „Rimska cesta“, „Napoleonov put“, „Camino“, „hodočasničke staze“ itd., koji vječno ostaju kao poruka uspješno prijeđenog i „zacrtanog“ Božjeg plana s ljudima svih epoha i naraštaja. Svi pješačimo, vozimo se svim mogućim voznim pomagalima, ali nikada „bez veze“, bez mogućnosti prohoda, ceste ili puta, nego samo onuda kuda je netko prošao, „utabanao“, iskustvom „pročistio i raščistio tlo pod nogama“, da ja (ti) možemo proći i stići do svoga cilja.

Star i mlad

Potreban mi je ovaj uvod, da pozicioniram sebe i tebe, a posebno onoga o kojemu ove godine sva moguća javnost „puni usta, novine i dostupne komunikacije“. Star je on ali i mlad, kvalitetan i nepokvarljiv u svojim porukama, na njegovim „proizvodima“ ne piše do kada traju i kada im istječe „uporaba“. Njegovo „gradivo i program“ je prikladan za „Božju djecu“ bez obzira na godine, dob, spol, naobrazbu i „novčanik“. „Generalni direktor“ stvaranja Neba i zemlje, povijesti, ljudskog uma i nadarenosti, ponašanja i funkcioniranja „stavio je na papir“ zakone, smjer, orijentaciju i provjerenu kvalitetu a čovjeka je „ovlastio“ samo da „zapošljava“, vodi, upravlja i usmjerava i „isplaćuje svoje radnike“. Upravo jedan od tih silnih i nebrojenih Božjih „upravitelja“ (paralelu nosim iz Biblije) ove godine slavi svoj jubilej, dobiva tolika priznanja, medalje, posvetnice i „ovacije“ da ih svijet ne može pobrojati. To je dakako Sv. Franjo Asiški.

^{Ispred novicijata na Humcu, Ljubuški}

Zamisli, živio čovjek prije 800 godina i danas ga spominju, slave i časte? Koja tajna, koji fenomen, koja „velesila“? Nepojmljivo! Još je veća tajna kako to da vječni i veliki Bog u ta mala ljudska bića stavi svoj „čip“ pa da oni budu tako moćni, dugotrajni i utjecajni? U svojih 40-ak godina učinio je toliko toga da ga povijest pamti, nasljeđuje, časti i njegovu zamisao života živi. Koje ideje, ženski red Sv. Klara, pa kasnije iz istog „panja“, manja braća (minoriti), kapucini, konventualci, „treći red“, frama... Koja naivnost u početcima po asiškim ulicama i okolici, koja neizvjesnost u „odrastanju“, koja „providnost“ u Rimu, koja „diplomacija“ u neslaganju, koja „medijska prezentacija“ po svijetu: kontinentima, državama, pokrajinama, koja „infrastruktura“ boravka i ostanka, koja pravila i organiziranja Božje „firme“ među ljudima,... koja... ma, čitatelju, mozak ti stane, kad čitaš i pogledaš povijest... Ma čudo... da da, čudo... ali i ne, jer Bog stoji iza ovog „projekta“ i nema straha... uspjeh zajamčen... Samo On može „proizvoditi“ čuda...

Sve do „ujaka“

Da ne zaboravim spomenuti, jer se divim divnom puku divne zemlje Bosne, koji i u najtežim trenutcima svoje povijesti ima „njuha“ tj. kako „doskočiti“ sili koja te hoće „zatrti“ silom – proizvesti pojam UJAK! Tu genijalnost ne poznajem u povijesti niti u jednoj zemlji, kraju i pokrajini. Dragi naši preci „kapa vam do poda“, naši „genijalci“, da je tada bilo Nobelove nagrade, vi biste je dobili... A danas mojom domovinom i „don“ i „fra“ zajedno „plove“ kroz klance, potočiće i rječice, sela i gradove, doma i vani da im donesu duhovnu hranu. Sretno hrabri „momci“ i dozvolite mi da malko Franju „izokrenem u misli: 'Pazite kako živite, možda ste vi jedino Evanđelje koje će netko danas pročitati'.“

I zato kličem: „Neka nas sve zagrli Sv. Franjo i ispuni njegova ljubav prema svemu stvorenom a posebno prema siromasima, svima onima koji nose njegovo ime neka je blagoslovljen imendan.“

U zaključku ovog „zanosnog“ razmišljanja prigodom Franjina i našega jubileja „pozajmljujem“ misli sa stranice Život je čudo: „Budi pozitivan, ne zato što je život uvijek lak, nego zato što tvoj pogled na život određuje put kojim ćeš ići. Kako zračiš, tako i privlačiš – zato širi dobrotu, osmijeh i nadu, pa će ti se upravo to i najčešće vraćati.“

nedjelja.ba