
U ponedjeljak 22. lipnja Godišnji susret misionara Crkve u Hrvata koji se održava u Nadbiskupskom sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku nastavljen je radnim dijelom.
U jednoj od učionica travničkog KŠC-a koja je posebno bila prilagođena i dekorirana u duhu misija okupili su se ovogodišnji sudionici Susreta te svoj radni dio započeli molitvom koju je predvodio dijecezanski ravnatelj PMD-a Vrhbosanske nadbiskupije fra Stipan Radić. On se ujedno prvi i obratio te uputio riječi pozdrava i dobrodošlice.
Također, svoj govor uputili su i: dosadašnja nacionalna ravnateljica PMD HR s. Ivana Margarin kojoj je ovo bio i oproštajni govor te je tako uputila riječi zahvale; isto je učinio i mons. Luka Tunjić privevši 10-godišnji mandat nacionalnog ravnatelja PMD-a BiH kraju.
Na kraju je osvrt na njihove mandate i prepoznatljivu suradnju uputio mons. Ivan Štironja, kao predsjednik Vijeća za misije HBK-a, koji je također poželio dobrodošlicu i blagoslov u novim službama novim nacionalnim ravnateljima: za PMD-i RH s. Ivani Gelo i za PMD-i BiH vlč. Dubravku Turaliji.
Također, obratio se i dijecezanskim ravnateljima obiju nacionalnih uprava i dakako na poseban način samim misionarima, kojih je na ovom susretu 21, poručivši kako: „Misionarenje počinje kada se ne broji osobna slava nego slava Božja“.
U uvodnom dijelu iskorištena je prigoda i za razmjenu prigodnih darova zahvale.
Uslijedilo je zatim predstavljanje samih misionara, njihovih misija i svega onoga što čine.
Nakon misionara kratko su se predstavili i dijecezanski ravnatelji odnosno povjerenici za misije, a s nekoliko rečenica obratili su se i novoimenovani nacionalni ravnatelji te je na kraju ostavljen prostor za eventualna pitanja i razmjenu iskustava.

Nakon ručka i stanke, u poslijepodnevnim satima sudionici su otišli u Guču Goru – samostan Sv. Franje Asiškog.
Ondje ih je dočekao te proveo kroz samostanski muzej fra Drago Pranješ.
Potom je u drevnoj samostanskoj i župnoj crkvi misno slavlje predvodio biskup Ivan u suslavlju mons. Tunjića, gvardijana i župnika fra Davora Petrovića te ostalih fratara iz samostana, misionara i dijecezanskih ravnatelja.
Prigodnu propovijed uputio je misionar u Ugandi don Jakoslav Banić posluživši se svetopisamskim čitanjima koja je ukomponirao u govor o misiji u kojoj djeluje te o prilikama ondje u Karamoji poznatoj još kao i posljednji „ljudski zoološki vrt“. S okupljenim vjerujućim pukom podijelio je nekoliko životnih priča djece s ulica Morota te mnoge ganuo do suza…
Na kraju mise zahvalu misionarima za dolazak i sve ono što čine iskazao je župnik Petrović, a potom ih je kratko svakoga ponaosob predstavio ravnatelj Luka.
Večer je završena zajedničkom večerom u samostanu, prepoznatljivom franjevačkom ljubaznošću i pjesmom.



J.P., KT