Sveti je Norbert poznat po tome što je 1121. utemeljio vjernicima Crkve u Hrvata manje poznati Premonstratenški red, preteču kasnijih prosjačkih redova,piše nedjelja.ba.
Sveti je Norbert rođen oko 1085. u plemićkoj obitelji Gennep, u rajnskom kraju koji danas pripada Nizozemskoj, no nije daleko od njemačke granice. Norbertov otac bio je Heribert van Gennep, koji se nalazio u službi kölnskoga nadbiskupa. Majka mu se zvala Adviga.
Kao mladić pošao je u Köln, gdje je odgojen u nadbiskupskoj palači Fridriha I. von Schwarzenberga, kölnskoga nadbiskupa. Svoju je formaciju nastavio na carskom dvoru Henrika V. pa je izbliza mogao upoznati političko-crkvena pitanja onoga vremena, a osobito borbu za investituru, koja se vodila između papa i cara. Naime, Papa je branio slobodu Crkve, a car je htio imati biskupe koji će ga slijepo slušati i biti oruđe u njegovim rukama.
Uvidjevši kakve posljedice to donosi u kršćanskom svijetu bio je veoma pogođen, a uplevši se u dvorske spletke nije bio slobodan od častohleplja i želje za karijerom, što je tada među crkvenjacima bila jako raširena mana. Nakon jedne prirodne nepogode kada mu je život bio ugrožen uvidio je kako to nigdje ne vodi te se obratio i počeo živjeti evanđeoskom jednostavnošću. Napustivši taštine i ispraznosti ovoga svijeta, stupio je u samostan Sv. Benedikta u Siegburgu te postao svećenikom 1115.
U to je vrijeme svećenički odgoj u Crkvi bio prožet gregorijanskom reformom, koju je započeo veliki papa Grgur VII. Ona se sastojala u tome što je pripadnike kleričkoga staleža nastojala otrgnuti od bavljenja zemaljskim stvarima i posve ih upraviti na posve duhovne poslove. Taj je duh obnove sasvim obuzeo i zagrijao Norberta te je on, kao putujući propovjednik, počeo obilaziti sela i gradove propovijedajući riječju, a još više životom evanđeosko siromaštvo.
Na Božić 1121. s 40 subraće javnim zavjetima posvetio se Bogu i apostolskome životu. Taj je život u Premonstratenškom redu imao biti što sličniji životu Isusovih apostola, a ideal je bio živjeti u odricanju, siromaštvu, zajedništvu kao prva apostolska zajednica u Jeruzalemu.
Početkom 1126. Sveti Norbert pošao je u Rim da ondje od Pape dobije potvrdu svoga rada. Potom se glas se o njemu proširio pa je bio izabran za nadbiskupa u Magdeburgu, gradu koji je tada imao veliko značenje.
Iscrpljen pokorom i apostolskim naporima Norbert je umro 6. lipnja 1134. Za vrijeme reformacije tijelo mu je preneseno u premonstratenski samostan Strahov u Pragu.
Osobni je poziv Sv. Norberta bilo propovijedanje, dakle, izravni apostolat. On je po naravi bio čovjek od akcije. Ipak je postao i velikim organizatorom i promicateljem redovničkoga života. Uzeo je kao normu pravilo Sv. Augustina, smatrajući da je ono najvjerodostojniji izraz prvotne Crkve.
Svetim je proglašen 1582.
artinfo.ba
