Papa Leon XIV. predvodio je u petak, 3. travnja pobožnost Križnoga puta, noseći križ na svim postajama.
Bio je to trenutak velike sabranosti, oko Koloseja, Flavijevoga amfiteatra, s 30 000 okupljenih vjernika, roditelja s djecom, mladića i djevojaka, svećenika i časnih sestara, redovnika i redovnica te hodočasnika iz raznih zemalja, koji su u rukama držali svijeće i knjižice s meditacijama koje je napisao franjevac otac Francesco Patton, bivši kustod Svete zemlje, koji u Isusovom hodu na Golgotu nazire današnji svijet., izvještava Vatican News.
Stopama Sv. Ivana Pavla II.
Slijedeći stope Svetoga Ivana Pavla II. koji je nosio križ tijekom cijeloga Križnog puta od 1980. do 1994., papa Leon XIV. je, u pratnji dvojice mladih nositelja baklje, nosio križ kroz svih 14 postaja, pet unutar i devet izvan Koloseja. Da bi dao važan znak – kako je rekao novinarima prošloga utorka dok je odlazio iz Castel Gandolfa – kao duhovni vođa u današnjem svijetu, i rekao da Krist još uvijek pati te kako bi patnje čovječanstva nosio u svojim molitvama.
Dok je Papa nosio križ, čitali su se odlomci iz Evanđelja, zajedno s kratkim ulomcima iz spisa Sv. Franje i meditacijama, u spomen na 800. obljetnicu njegova preminuća. U svojim meditacijama otac Patton iznosi primjer Svetoga Franje kako kršćani mogu utjeloviti teološke kreposti vjere, nade i ljubavi u stvarnom svijetu. Vodi nas kako bismo ponovno prošli put kojim je Isus išao od mjesta svoje osude do mjesta raspeća i ukopa, koje je također mjesto njegova uskrsnuća. „Kao u Isusovo vrijeme“, kaže fra Patton, „i mi hodamo kroz kaotičnu, poremećenu i bučnu okolinu, okruženi ljudima koji vjeruju u Njega, ali i onima koji ga izruguju ili pogrđuju. Križni put nije hod onih koji žive u besprijekornoj pobožnosti i apstraktnoj sabranosti, nego vježba onih koji znaju da se vjera, ufanje i ljubav moraju utjeloviti u stvarnom svijetu.“
Autoritet ljudi i snagu Isusove ljubavi
Na svakoj je postaji izranjala aktualna stvarnost, izvor nadahnuća za franjevca oca Pattona, koji razmišlja o iskrivljenom shvaćanju moći i o zloporabi moći. O tomu kako se otkriva naša odbojnost prema Križu i naša želja da tražimo slavu umjesto poniznosti. Otac Patton uspoređuje autoritet ljudi i snagu Isusove ljubavi, spominje se patnje onih koji pate zbog rata, osobito majki. U Šimunu Cirenejcu vidi lice brojnih volontera, te humanitarnih djelatnika koji riskiraju život kako bi pružili pomoć potrebitima.
Dok Isus pada tri puta pod križem, otac Patton nas podsjeća da moramo vjerovati da će nas uzdići k Ocu kroz prividnu nemoć ljubavi, te ističe kako autoritarni režimi, ravnodušni mediji i naša vlastita morbidna znatiželja svlače druge do gola i time omalovažavaju naše ljudsko dostojanstvo.
Blagoslov svetoga Franje
U molitvenoj tišini koja prethodi Velikoj suboti, danu šutnje u Vazmenom trodnevlju, procesija, koju je prvi put predvodio papa Leon XIV., a pratili su ga ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja nadbiskup Diego Ravelli, kardinal Baldo Reina, papin generalni vikar za Rimsku biskupiju, te pomoćni rimski biskupi, vratila je vjernike u prošlost, na vrhunac Kristove muke.
Otac Patton ju je osmislio kako bi pomogao vjernicima koračati Isusovim stopama, a nevjernicima otkriti da Isus brine o svima te da u Njemu mogu pronaći nadu i razlog za život i oni koji su ju izgubili. Na brežuljku Palatinu, gdje je završio Križni put, Papa je udijelio mnoštvu blagoslov svetoga Franje zazivajući Boga: „Neka vas lice njegovo obasja i milostiv neka vam bude. Neka pogled svoj svrati na vas i podari vam svoj mir.“
J.Vr.,KT
