Nadolazeće Stepinčevo prigoda je moliti se, pa i u prvostolnici, i za Papin (gotovo najavljeni) pohod Hrvatskoj i, dakako, za proglašenje svetim našega Blaženika. Baš kao što je, danas sveti, Ivan Pavao II. molio uz njegov grob u njegovoj katedrali u listopadu 1998., a potom ga na misi u Mariji Bistrici proglasio blaženim.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Rane jutarnje sate, kada su se vjernici pripremali za nedjeljnu misu, 22. ožujka 2020. pamtit će generacije Hrvata. Zagrebački katolici, budući da su (samo) u središtu grada sve crkve jako nastradale, ponajprije. Ponajviše: franjevačka crkva Sv. Franje, Svete Marije na Dolcu, Sv. Marka na Gornjem Gradu, bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici… A o intenzitetu potresa svjedoči i to što je srušen kameni vrh južnog zvonika katedrale, na svodovima su uočene jače napukline, zbog pomaka zidova slomljene su rozete i oštećeni vitraji, a stanje sjevernoga zvonika bilo je dvojbeno te je kasnije tijekom pripreme za obnovu morao biti uklonjen.
Uz to, jedan dio zvonika pao je na krov katedrale te ga također oštetio i probio na više mjesta. A najveći dio kamenih elemenata pao je u dvorište između katedrale i Nadbiskupskog dvora.
Prvo zaštitili Blaženikov sarkofag
Jasno, šteta je zabilježena u cijeloj hrvatskoj metropoli. Ipak, Zagrepčane, kad su se malo oporavili od prvotnoga šoka, ponajviše je uznemirilo stradanje zagrebačke prvostolnice. Slijedom čega se nametnulo pitanje: Što je sa sarkofagom Bl. Alojzija Stepinca? I s Kaptola su žurno izvijestili kako su nakon što se dogodio potres, prvo zaštitili sarkofag. „Sarkofag Bl. Stepinca najprije smo iznutra pojačali, osigurali smo ga željeznim šipkama, a izvana obložili dvostrukim fosnama. Krov je napravljen s kosinom kako bi sve što pada, palo na pod i ne bi imalo pritisak na sarkofag. Tako da je zapravo sarkofag itekako siguran. Ako svod bude padao, ne može pasti cijeli, nego u komadima. Prije će oštećeni dijelovi pasti dolje u grobnicu gdje su pokopani zagrebački nadbiskupi, nego što bi oštetili zaštićeni sarkofag“, kazao je kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. Ivan Hren.
Procijenjeno je, također, kako je najsigurniji dio u katedrali ispovjedaonica koja se nalazi lijevo na ulazu i ondje su smješteni svi kipovi iz svetišta. Zaštita sarkofaga i premještanje kipova i umjetnina na sigurno učinjeni su u jednom danu. Najveća je pak opasnost prijetila od urušavanja vitraja i kompletna svoda. Što se, srećom, nije dogodilo. I tako je sarkofag s Blaženikom ostao u sigurnosti njegove ranjene katedrale sve do 29. prosinca 2024. kada je Svečani jubilej Katoličke Crkve u Zagrebačkoj nadbiskupiji otvoren prijenosom relikvija Bl. Alojzija Stepinca u bogoslužni prostor na Kaptolu, te je tako Blaženikovo tijelo prvi put izloženo vjernicima na štovanje nakon što su vrata zagrebačke prvostolnice zatvorena za javnost nakon katastrofalnoga potresa.
Preseljenje „u šator“
„Kristov križ, sidro spasenja i znak nade koja ne razočarava, te evanđelistar, škrinja žive riječi Uskrsloga, stajali su na čelu naše hodočasničke povorke. Tu povorku u znak zajedništva zagrebačke Crkve osnažili smo znakovitom prisutnošću njezina zasluženog pastira Alojzija“, rekao je tom svečanom, dirljivom prigodom mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, čiji je biskupski kredo, baš kao i Stepinčev In Te, Domine, speravi (U Tebe se, Gospodine, uzdam).
Potres iz 1880.
Zagrebačka je katedrala stradala i u potresu 1880. Tom je prilikom uništen do tada jedini zvonik koji se nalazio na mjestu današnjeg južnog zvonika. U unutrašnjost su pali svodovi u svetišnom dijelu crkve, popucali su i svodovi i zidovi u drugim dijelovima katedrale do te mjere da je prijetila opasnost od kompletna urušavanja.
Zanimljivo, gotovo ironično, restauracija prvostolnice započela je godinu prije ove katastrofe. Ipak, dovršena je izgradnjom novog portala, izvedenog 1902., kada je poprimila oblik kakva je imala do potresa 2020. Najvećim je dijelom urađena za vrijeme nadbiskupa Josipa Mihalovića, a nastavljena za vrijeme njegova nasljednika Jurija Posilovića. Ukupni troškovi iznosili su 250 000 forinti, od čega je 142 000 dala Vlada s banom Khuenom Héderváryjem na čelu. Velike se pak zasluge za ovu donaciju pripisuju prvom povjesničaru umjetnosti Isi Kršnjavom koji je između 1891. i 1896. bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade, i s te pozicije poticao Vladu da novčano podupire poduhvate kao što je restauracija zagrebačke katedrale.
Potkraj prosinca 2024. planirano je da tijelo Bl. Alojzija u bogoslužnom prostoru bude do kraja 2025. te da se potom vrati pod svodove drevne katedrale. Nitko, međutim, sa sigurnošću nije mogao tvrditi kako će se to uistinu i dogoditi. No, budući da je Jubilarna godina posvećena nadi, nada je bila živa kako će biti upravo tako.
Za to vrijeme vjernici su se svome Blaženiku, kojega uvjerljiva većina smatra svetim, utjecali na Kaptolu 28 u njegovu bogoslužnom prostoru, koga su Zagrepčani zvali rezervnom, a svećenici s Kaptola priručnom ili privremenom katedralom. Neke je, naročito novinare, podsjećao na šator. Pa, dobro, vraćanje je to, u stanovitoj mjeri, na Stari zavjet gdje Bog govori da prebiva u tom svom šatoru i da je (i tako) s njegovim narodom. Kako bilo, taj je privremeni montažni objekt ispunjavao svoju svrhu da vjernici – prije svega! – mogu sudjelovati na sakramentalnim slavljima poput mise ili ispovijedi. Uz to, mogli su u „šatoru“ obavljati i svoju osobnu pobožnost poput krunice i pohoda grobu Bl. Alojzija – središtu života privremenoga prostora. Tu im je, uz Blaženikov kip, na raspolaganju bio i djelić njegovih relikvija. Što je, dakako, dalo posebnu toplinu priručnoj katedrali. Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji uči nas, naime, kako izraz „relikvije svetaca“ upućuje najprije na tijela – znamenite dijelove tijela – onih koji su, živeći sada u nebeskoj domovini – po junačkoj svetosti života – na ovoj zemlji bili časni udovi mističnog Kristova tijela i živi hram Duha Svetoga.
„Velika relikvija“ u Krašiću
Uz rečeno, ne smije se zaboraviti Stepinčeva župa Presvetoga Trojstva u Krašiću za koju mnogi kažu da je „velika relikvija“ Bl. Alojzija budući da je u njoj proveo posljednje dane svoga života i, uz Lepoglavu, bila je mjesto njegova mučeništva. I baš su u Krašić 29. studenoga prošle godine Stepinčeve relikvije iz kaptolskog bogoslužnog prostora bile prenesene. I to, kako je tada kazao domaći župnik preč. Ivan Vučak, nakon 65 godina, zaželjevši da Blaženikovi štovatelji budu hodočasnici nade.
Zapravo, Alojzijev povratak doma bio je samo etapa na povratku u njegovu katedralu. Tijekom prošle godine vjernici su stalno postavljali pitanje: Kad će njihova prvostolnica otvoriti vrata? Na Kaptolu su, međutim, bili uvijek oprezni, nisu istrčavali s prognozama. Ipak, sredinom godine nadbiskup je Kutleša skinuo diplomatske rukavice i obznanio kako će se Polnoćka, prvi put nakon 2020., slaviti u katedrali. No, definitivna je potvrda stigla 12. prosinca kada ju je taj zagrebački prelat obišao skupa s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem. Potvrđeno je kako je prvostolnica sada sigurna, ali i da će se nastaviti konzervatorsko-restauratorski radovi. Tom je prigodom napravljena i mala inventura te je utvrđeno kako je za njezinu obnovu utrošeno 47 milijuna eura. Sredstva su osigurana iz Fonda solidarnosti EU-a i državnog proračuna. A rektor zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren, uz zahvalnost izvođačima i timu projektanata, podsjetio je kako je Kaptol prije 140 godina, poslije slična potresa, bio prinuđen stručnjake tražiti u inozemstvu. Evo sada, sve su uradili hrvatski stručnjaci što je, jasno, i kompliment Zagrebačkom sveučilištu.
Katedrala u (krašićkoj) zatvorskoj sobi
Mala ekskurzija (i inventura) nadbiskupa i premijera po katedrali potkraj prošle godine bila je zapravo i pouzdana najava da se i Blaženik vraća. I, uistinu, 28. prosinca, na blagdan Svete Obitelji, služena je misa povodom povratka relikvija Bl. Alojzija iz Krašića u zagrebačku prvostolnicu. Na putu prema Zagrebu ovi su se svojevrsni hodočasnici zaustavili u Karmelu u Brezovici, u samostanu koga je Alojzije Stepinac utemeljio 1940-ih. A svečano ih je ispred katedrale, uz mnoštvo vjernika, dočekao mons. Kutleša, uoči euharistijskog slavlja kojim je obilježeno zatvaranje Jubilarne godine.
Za obnovu 400 milijuna eura
Sredinom siječnja ove godine hrvatski premijer Plenković sa suradnicima održao je redoviti sastanak s članovima Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije, kojom je prigodom govoreno o brojnim temama važnim za Katoličku Crkvu i za hrvatsko društvo općenito. A kada je riječ o obnovi sakralnih objekata poslije potresa, koja predstavlja jedan od najsloženijih i najvećih konzervatorskih i inženjerskih pothvata, istaknuto je da je obnavljano ukupno 275 vjerskih objekata, od kojih je najveći dio završen.
Ukupno je do sada uloženo više od 400 milijuna eura uz osigurana sredstva iz Fonda solidarnosti EU-a i državnog proračuna. U tom je kontekstu naglašena i važnost nastavka radova na obnovi zagrebačke katedrale.
„Kad su Blaženome Alojziju oduzeli slobodu, kad su ga ponizili i oklevetali, on nije očajavao. Umjesto toga molio je. Kad su mu zabranili propovijedati, to je nastavio činiti šutljivim trpljenjem. Njegova je katedrala bila zatvorska soba u Krašiću, a njegov ambon križ. No, Blaženi Alojzije je znao da Božja pobjeda ne dolazi oružjem, nego ljubavlju. Ostao nam je uzorom nade jer je njegov život svjedočanstvo da se kraljevstvo Božje rađa unutar povijesti naroda koji vjeruje unatoč svemu“, posvijestio je nadbiskup u svojoj homiliji poručujući kako će budućnost Crkve u Hrvatskoj, dokle god bude slijedila svjedočanstva čiste savjesti poput onoga koje je svojim životom pružio Blaženi Alojzije, biti blagoslovljena.
Glasoviti govor iz ’43.
A uoči ovogodišnjega Stepinčeva, 10. veljače, koji će se nakon šest godina slaviti u obnovljenoj prvostolnici, treba podsjetiti – poglavito one koji ne znaju šta je bilo! – kako je bivši zagrebački nadbiskup utemeljio brojne nove župe te organizirao 1 300. obljetnicu evangelizacije hrvatskog naroda. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te 6 717 bolesne i gladne djece. Prosvjedovao je kod Poglavnika protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona. U glasovitu govoru 31. listopada ’43. ispred zagrebačke katedrale osudio je svaku diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, baš kao i zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine…
Uz to, podsjetimo i kako je nadbiskup Kutleša tadašnjeg prefekta Dikasterija za biskupe, kardinala Roberta Francisa Prevosta pozvao da dođe 2026. slaviti misu u Zagrebu na svibanjsku svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata, i on je, prema nadbiskupovim riječima, vrlo rado upisao termin u svoj rokovnik. No, kardinal je sada papa Leon XIV. Druge su, dakle, okolnosti. A poziv mu je, drugog dana nakon izbora u Vatikanu, ponovio i zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić.
A svi mi koji u – sad već! – „slučaju Stepinac“ čekamo da se iznad Vatikana izvije „bijeli dim“, stanovitu znakovitost vidimo i u činjenici je Amerikanac izabran upravo na nadnevak zemaljskog rođendana Bl. Alojzija, 8. svibnja. Nadolazeće Stepinčevo (i) zato je prigoda moliti se, pa i u prvostolnici, i za Papin pohod Hrvatskoj i, dakako, za proglašenje svetim našega Blaženika.
Baš kao što je, danas sveti, Ivan Pavao II. molio uz njegov grob u njegovoj katedrali u listopadu 1998., a potom ga na misi u Mariji Bistrici proglasio blaženim.
nedjelja.ba
