Proslavljen Dan KŠC-a „Don Bosco“ u Žepču

Uoči spomendana Sv. Ivana Bosca, zaštitnika žepačkog Katoličkog školskog centra ova obrazovna institucija proslavila je svoj dan.

Foto: Darija Klarić

Program obilježavanja Dana KŠC-a započeo je misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Ante u Žepču, koje je predvodio studentski kapelan u Zagrebu don David Leskovar, salezijanac. U koncelebraciji je bilo 14 svećenika, među kojima i ravnatelj KŠC-a Don Bosco don Ivan Širić, predsjednik Pedagoškog vijeća Katoličkih škola za Europu mons. Ivica Božinović kao i žepački dekan i župnik preč. Predrag Stojčević.

Na početku sv. mise pozdravnim riječima obratio se preč. Stojčević.

Duh Sveti ne paničari
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, prigodnu propovijed uputio je don David istaknuvši „danas slavimo Don Bosca. Za nas salezijance to nije samo uspomena na jednog sveca iz prošlosti. Danas slavimo čovjeka kroz kojega je Gospodin dotaknuo tisuće mladih. I slavimo jednu karizmu koja i danas živi – ovdje, među nama“.
„Kad pogledamo povijest, kad god je Crkva bila u krizi, Duh Sveti ne paničari. Ne bježi. Već radi nešto čudesno: podiže ljude s karizmom – žene i muškarce koji u točno određenom trenutku odgovaraju na potrebe vremena.
U prvim stoljećima, kad je Crkva bila zbunjena i podijeljena oko vjere, Duh Sveti podiže velike pastire i učitelje: Sv. Atanazija, Ambrozija i Augustina – ljude koji su čuvali istinu Evanđelja (…) Kad su se širile zablude i krivovjerja, Duh Sveti podiže Sv. Dominika i Red propovjednika, koji Evanđelje hrabro i jasno propovijedaju među ljudima. A onda dolazi 19. stoljeće: industrijska revolucija, mase mladih napuštaju obitelji i završavaju na ulicama – bez škole, bez doma, bez budućnosti. I u tom ključnom povijesnom trenutku Duh Sveti podiže Sv. Ivana Bosca, svećenika koji je shvatio kako se Crkva mora sagnuti do mladih, voljeti ih, odgajati i voditi prema Kristu. Iz njegovoga srca nastaju salezijanci, družba koja i danas, nastavlja isto poslanje“, posvijestio je propovjednik.

Ne savršeni nego istiniti
Dalje je objasnio kako je pravo čudo svetaca u tomu što su uvijek privlačni. „Danas nas je Don Bosco opet okupio u ovoj crkvi, jer život kojim je živio ne može te ostaviti ravnodušnim.
I nije važno što je živio prije puno godina. Sveci ne idu u zastaru (…) Zašto? Jer Evanđelje se najbolje razumije kad ga vidiš utjelovljenog u nečijem životu (…) Zato su sveci 'živo Evanđelje' (…) Dragi mladi, vi ste generacija koja ima dobre 'antene' za fejk. Osjetiš odmah kad netko glumi. I zato sveci privlače: jer su stvarni. Don Bosco nam poručuje: Ne trebamo biti savršeni da bi bili Božji. Samo biti istiniti. I najjače svjedočanstvo koje možeš dati nije status ni story koji ćeš objaviti – nego tvoj život“, naglasio je zagrebački studentski kapelan.
Također, podsjetio je kako je Don Bosco na početku života stajao pred pitanjem koje stoji pred svakim čovjekom: Želiš li imati sasvim običan život ili želiš promijeniti svijet? „On je rekao: 'Ja želim promijeniti svijet' (…) Don Bosco nam poručuje da se naučimo pouzdavati u Gospodina jer on te nikad ne zaboravlja. Ne zaboravlja na tebe pa čak i onda kad se zatvoriš u ne znam koji mračni i ružni kutak tvog života“, naglasio je.
Dotaknuo se i same „Misije na kraj svijeta – Žepča“. Pojasnio je kako Don Bosco nije volio samo „svoje“ mlade. „Njegovo srce bilo je katoličko, univerzalno. I zahvaljujući toj hrabrosti, salezijanci su danas prisutni ondje gdje su mladi: u više od 130 zemalja svijeta. Njegova karizma nije ostala samo u Torinu, već je krenula na put – i došla je i ovdje, u žepački kraj.
I to u vrijeme vrlo nestabilno, vrijeme rata… kad su punktovi bili na svakom koraku. Kombi zagrebačkih tablica kroz noć se probijao cestom od Zenice prema Žepču. U njemu su bila trojica salezijanaca. Ne znaju točno kamo dolaze, ni što ih čeka. Nemaju puno. Ali imaju ono najvažnije: u srcu nose Don Bosca. Upravo tako započinje salezijanska priča u Žepču (…) Mi danas nismo ovdje samo da se prisjetimo Don Bosca, nego da prepoznamo: da on i dalje živi. I ako postoji mjesto gdje se to vidi, to je naša salezijanski centar, naša škola i dvorište – naš 'Žepački Valdocco'“, poručio je uz ostalo don David.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je ravnatelj Širić te pozvao na nastavak programa i zajedničko druženje u prostorijama Centra.

Vjerovati Isusu na riječ
U dvorani žepačkog KŠC-a prigodni program, kojeg su vodili učenici Mariela Zovko i Rafael Slišković, započeo je pjesmom klape Morbin s otoka Brača.
Okupili su se brojni gosti među kojima su bili dužnosnici sa svih razina vlasti, predstavnici vjerskog, društvenog i kulturnog života.
Uslijedio je govor ravnatelja Širića. „Kao poticaj za ovo večerašnje obraćanje uzeo sam pobudnicu našeg vrhovnog poglavara don Fabia Attarda koja nosi naslov Što god vam rekne, učinite. Pobudnica je nadahnuta biblijskim tekstom iz Ivanova evanđelja u kojemu evanđelist donosi Isusovo prvo znamenje na svadbi u Kani Galilejskoj“, kazao je don Ivan te posebno naglasio Marijinu uputu iz ove zgode „što god vam rekne, učinite“. „Osjećam da ova Marijina uputa dopire večeras i do nas koji smo poslužitelji u crkvenom životu i društvenom životu, ovdje u Žepču. U ovoj Don Boscovoj kući, ali i u vlastitim obiteljima poziv da se zapitamo koga slušamo, po čijoj riječi živimo i na temelju čega donosimo vlastite odluke“, posvijestio je ravnatelj.
U nastavku je kazao kako danas živimo u vremenu u kojemu svi govore, svi imaju neka mišljenja, svi nešto komentiraju, svi znaju što bi drugi trebali raditi – svi pozivaju: „slijedi me, ja sa taj“; ali često bez odgovornosti. „Puno toga je vođeno vlastitim egom, slikom o sebi i osobnom koristi (…) Pitanje je: koga ti slušaš, čiji glas ima riječ u tvom i mom životu. Marija i danas govori isto (...) 'Što god vam rekne, učinite'. Neka ova Don Boscova kuća bude ispunjena poslužiteljima koji vjeruju; koji vjeruju na Isusovu riječ“, poručio je don Ivan Širić.

Trenutci zahvalnosti, ponosa i radosti
Potom je himnu žepačkog KŠC-a Stasaj generacijo, izveo školski zbor pod ravnanjem prof. Filipa Klarića.
Uslijedio je kratki „video-spomenar“ o najvažnijim događajima koji su obilježili školsku godinu a pripremili su ga učenik 2. e odjela Tehničko-obrtničke škole Filip Stanišić i prof. Ivana Tadić; a zatim i predstava Noć u KŠC-u, čiji je tekst napisala učenica 2. m odjela Tehničko-obrtničke škole Petra Jurić. Predstavu su pripremili učenici: Marija Anić, Luka Ćosić, Petar Džambo, Ana Ezgeta, Jure Tomić, Iva Širić i Ivano Zrno uz stručno vodstvo prof. Anite Pranjić.
Slijedio je glazbeni predah uz školski VIS Magone i pjesmu Ružo moja crvena.
Potom je iskazana zahvalnost djelatnicama Centra – budućim umirovljenicama: Luci Lovrić, Dubravki Jukić i Katarini Sović te im je don Ivan uručio mali znak pažnje.
Također, ovom prigodom KŠC se uz zahvalnost oprostio i s. Mirjam Ramljak koja je u školi provela 25 godina te odlazi na novu dužnost u Sarajevo.
Zahvalnost je upućena i djelatnicima koji već 20 godina „daju ono nešto više za ovaj Centar“: Dariji Klarić, Ivani Spajić i Saši Grozdiću.
Zatim je slijedila još jedna glazbena točka školskog benda koji su izveli pjesmu Prljavog kazališta – Mojoj majci.

Kako se svake godine, na razini Sustava katoličkih škola za Europu, jednom djelatniku dodjeljuje godišnja nagrada Erich von Brandis, ta nagrada za školsku 2024./2025. godinu dodjeljena je djelatnici žepačkog Centra profesorici Mariji Antunović, koja već 24 godine predaje matematiku u Tehničko-obrtničkoj školi.
Na kraju su još jednu pjesmu otpjevali članovi klape Morbin, a druženje je nastavljeno tijekom prigodnog domjenka.

Podsjetimo, salezijanci su u Žepče došli 1995. u vrijeme dok je u BiH još trajao rat i do danas su jedina salezijanska prisutnost na prostoru države. Kamen temeljac za izgradnju Centra položen je 1997., a 1999. započinje s radom Tehničko-obrtnička škola. Opća gimnazija, koja danas ima i prirodoslovni i jezični smjer, započela je s radom 2000.