Smješteni na sarajevskim padinama, u srcu povijesnog Latinluka, franjevački samostan i crkva Sv. Ante Padovanskog na Bistriku stoljećima su nezaobilazan dio duhovnog, kulturnog i društvenog života glavnoga grada BiH.

Foto: Miroslav Gracić/ Katolički tjednik

Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Ova su zdanja, osim što su arhitektonski dragulji koji su u studenom 2006. stavljeni pod zaštitu države, i svjedočanstvo višestoljetne prisutnosti franjevaca u Bosni. Kroz turbulentna vremena turske vladavine, burnog 20. stoljeća pa sve do danas, Bistrik je ostao utočište duhovnosti, nade i solidarnosti, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.

Turbulentna povijest

U ovoj sarajevskoj četvrti, poznatoj kao Latinluk, 1652. bilo je oko 200 katoličkih obitelji koje su se okupljale oko crkve Blažene Djevice Marije. Doznaje se to iz izvješća koje je biskup fra Marijan Maravić poslao u Rim. Međutim, nakon prodora Eugena Savojskog 1697. Latinluk je razoren, a crkva srušena.

Na mjestu današnje bogomolje podignuta je 1881. crkva Sv. Ante. Bila je to skromna građevina od drvene mreže popunjene nepečenom ciglom, koja je služila kao župna crkva. Značajan trenutak dogodio se 1882. kada je vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, uspostavom redovite crkvene hijerarhije u BiH, ovu skromnu bogomolju privremeno uzeo za svoju rezidencijalnu katedralnu crkvu – i tako sve do izgradnje sarajevske katedrale 1889.

S obzirom kako je prva crkva s vremenom postala iznimno trošna, franjevci su 1912. počeli s njezinim rušenjem, a 13. lipnja te godine vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić blagoslovio je kamen temeljac nove crkve, a zatim 20. lipnja 1914. i novu bogomolju koju je u neogotičnom stilu projektirao Josip Vancaš.

Samostan koga je projektirao Karl Panek izgrađen je 1894., a u njega je dvije godine kasnije smješten i provincijalat. Bistrik je bio i sjedište Franjevačke bogoslovije od 1909. do 1968., s kratkim prekidom tijekom Drugog svjetskog rata, a na natpisu ispred ulaza u crkvu i danas stoji „Franjevačka teologija“.

Ovdje su se nalazili i novicijat, arhiv Provincije te redakcije brojnih franjevačkih listova i časopisa, poput Bosne Srebrene, Franjevačkog glasnika, Serafskog perivoja, Naše Misli, Franjevačkog vjesnika, Glasnika svetog Ante Padovanskog i Kalendara sv. Ante, a od 1984. bila je tu smještena i redakcija mjesečnika Svjetlo riječi.

Duhovnost

Na Bistriku se nedjeljom slave tri mise: u 9:00 h, 12:00 h i 18:00 h, tijekom tjedna dva su dnevno misna slavlja: u 7:30 h i 18:00 h, a utorcima, zbog posebne pobožnosti Sv. Anti, jutarnja sv. misa je u 8:00 h, a večernja u 18:00 h.

Umjetnička riznica

O toj bogatoj povijesti svjedoče danas brojne umjetnine koje se nalaze u samostanu i crkvi. Tako nam, upoznajući nas sa zdanjem, gvardijan fra Stipan Radić, koji je na službi na Bistriku od 2019., pokazuje sliku Gabrijela Jurkića koja prikazuje Sofiju, suprugu Franca Ferdinanda, u dvorištu samostana, samo dan prije ubojstva 28. lipnja 1914. Vrijedi istaknuti i iznimno vrijedne Jurkićeve Kosce iz 1916., koja danas krasi fratarsku blagovaonicu.

^{Jurkićev prikaz Sofije dan prije ubojstva}

U preuređenju ove riznice sakralne umjetnosti koje je započelo nakon Drugog vatikanskog koncila, a trajalo više od dva desetljeća, sudjelovali su brojni istaknuti umjetnici.

Tako je Stane Kregar autor mozaika Ribe u mreži i Sveti Franjo i ptice. Zdenko Grgić izradio je 1968. bakreni reljef Put križa, koji je premješten u Visoko, reljef u bronci Govor na gori te reljef u drvetu Sv. Nikola Tavelić. On je također vodio završnu fazu obnove, a njegova su djela kip Sv. Ante u mramoru, reljef u drvetu Put križa, dva mozaika Krist šalje Sv. Antu i Pjesma bratu suncu te kompozicija Božićne jaslice u drvetu.

Prema nacrtima Ive Dulčića 1969. i 1970. urađeno je 17 vitraja, uključujući motive iz Isusova života (Blagovijest, Rođenje Isusovo, Raspeće, Uskrsnuće, Uzašašće) i Stvaranja svijeta. Dulčićeva je i freska Sv. Ivan Zlatousti.

Frano Kršinić autor je kipa Madona s djetetom u bijelom kamenu.

Đuro Seder potpisuje zidnu sliku Posljednja večera iz 1982. koja se nalazi u prezbiteriju, a koja pokazuje kako na Isusovu gozbu dolaze ljudi s raznih strana svijeta, mladi i stari.

U crkvi se i samostanu nalaze i djela fra Perice Vidića, Sarajlije koji sa svojih 88 godina još uvijek aktivno slika.

Samostan se može pohvaliti iznimno bogatom zbirkom likovne umjetnosti, s gotovo 200 djela pretežito suvremenih umjetnika, od kojih je više od 130 pod zaštitom države. Često se tako organiziraju izložbe i likovne kolonije koje okupljaju domaće i strane umjetnike.

Tribine za mlade

„Ovo je mjesto kao zavjetno mnogima“, objašnjava fra Stipan, „i dio je poznatog Sarajevskog duhovnog puta“, kaže misleći na sarajevski običaj obilaska svetinja islama (turbe Sedam braće), katoličanstva (crkva Sv. Ante) te pravoslavlja (Stara pravoslavna crkva).

Crkva je otvorena od 07:00 h do 19:00 h, te svima pruža utjehu. Nikada nije prazna, a unatoč velikoj posjećenosti, fra Stipan ističe kako dosad nije zabilježen nijedan napad na svetinju.  

Samostan na Bistriku mnogo je više od povijesnog spomenika. On je živo središte duhovnog, kulturnog i društvenog života. Trenutno u njemu boravi devet fratara, među kojima su profesori na Franjevačkoj teologiji, umjetnik fra Perica te duhovni asistent Frame fra Antonio Baketarić.

„Od 1960-ih Bistrik je poznat po svojim studentskim tribinama. Iako su nekoć bile namijenjene prvenstveno katoličkim studentima i uglavnom su bile religijske teme, danas su prerasle u otvorene platforme za širu populaciju mladih. Pošto je katoličkih studenata u Sarajevu, znamo, sve manje i manje, a i pastoral mladih obavlja se na više mjesta, otvorili smo te tribine da budu dostupne svima. Kao i uvijek, održavaju se utorkom u 19:00 h, a teme su raznolike. Predavači su profesori sa sveučilišta i teologija, a prosječno okupe oko 25 sudionika. Zanimljivost je da se nakon predavanja nazočni druže u samostanskom kafiću“, priča fra Stipan.

Vrt ruža

Kada se iz pravca Obale Kulina bana pristupa crkvi Sv. Ante, malo tko od betonskog zdanja može vidjeti malu zelenu oazu, rekli bismo „vrt ruža“ koji se skriva iza svetinje. Fra Stipan nam je pokazao i tu stranu života u bistričkom samostanu te otkrio kako radi i u dvama manjim plastenicima koji se tu nalaze.

Karitativni rad

Uz okupljanje mladih, na Bistriku se njeguje i franjevačka karizma brige za siromašne te nitko nikad nije odbijen sa samostanskih vrata. „Kako sam vodio Caritas zeničkih župa koga smo osnovali u ratu zbog nemogućnosti komunikacije sa Sarajevom, a kasnije sam bio i dijelom Kruha Sv. Ante, imao sam potrebno iskustvo te sam želio stvoriti malo organiziraniji sustav. Htio sam napraviti jednu socijalnu anamnezu, te sam započeo razgovarati s ljudima koji su dolazili za pomoć. Mi nismo župa te ne kupimo priloge u klasičnom smislu, tako da se za pomoć izdvaja iz naših crkvenih kasa. Kako smo željeli i raditi s ljudima, 2021. osnovali smo Udrugu za društvenu solidarnost Srce za bližnje. Ja sam predsjednik, a švicarska franjevka koja i boravi s nama u samostanu, uz dvije bosanske franjevke, s. Magdalena Schildknecht, izvršna je direktorica. Danas imamo evidentiranih 60-ak stalnih korisnika“, priča nam gvardijan.

Udruga je umrežena sa socijalnim službama i pokušava doći do ljudi koji su na rubu društva i za koje nitko ne zna. Volonteri, uključujući i studente stipendiste Kruha Sv. Ante, posjećuju ove osobe. Nekima je potreban samo razgovor i druženje, drugima materijalna pomoć koja se dijeli četiri puta godišnje – pred Božić, Uskrs, Sv. Antu i Sv. Franju u obliku paketa prehrambenih i higijenskih artikala, uz dodatnu novčanu pomoć. Surađuju i s ljekarnom te se za lijekove izdaje potvrda kako bi se spriječila zloporaba novca.

Udruga je uspjela dobiti i donacije od međunarodnih organizacija poput Renovabisa, a zanimljivo je spomenuti kako su volonteri ljudi različitih zanimanja. Tako je jedan od njih i zamjenik visokog predstavnika u BiH, američki diplomat Louis Crishock.

Fra Stipan nam kaže kako imaju i nove projekte. Jedan od njih je Kava za starije, koja se organizira jednom tjedno od 9:00 h do 11:00 h, a na tu „šalicu razgovora“ svatko može doći.

^{Fra Stipan je gvardijan na Bistriku od 2019.}

Međureligijski dijalog

Franjevci na Bistriku prepoznatljivi su i po svom angažmanu u ekumenskim i međureligijskim susretima. Svake godine u crkvi se organizira molitveni međureligijski susret Duha Asiza, na kome sudjeluju predstavnici različitih religijskih zajednica.

Osim vjerskih, samostan je domaćin i brojnim kulturnim i nacionalnim društvima kao što su Matica hrvatska, Hrvatsko društvo znanosti i umjetnosti te Udruga građana češkog podrijetla u Sarajevu Češka beseda.

U samostanskoj galeriji održavaju se izložbe, predstavljanje knjiga i druge kulturne priredbe, uključujući i prijme veleposlanstava, a surađuju i s Muzičkom akademijom u Sarajevu koja na Bistriku održi dva koncerta godišnje te njezini studenti imaju prigodu svirati na vrlo vrijednim orguljama iz 1925.

Tijekom 2024. u crkvi je održano pet koncerata, a zabilježeno je i gotovo 60 skupina hodočasnika, uglavnom onih koji putuju za Međugorje, a koji prije odlaska posjećuju Bistrik sa svojim svećenicima.

A, uskoro će, moguće, dobiti i nove, mlade snage. Prema fra Stipanovim riječima, vjerojatno će franjevački bogoslovi koji borave u Nedžarićima svoju formaciju ubrzo polaziti u bistričkoj svetinji – ali o tom potom.

Franjevačka ljubav

Iako samostan nije župa, fra Stipan ističe postojanje Franjevačke mladeži koja je osnovana prije tri godine, a koja danas okuplja oko 25 članova. Oni animiraju misna slavlja utorkom navečer, a organizirana zbora više nema. Tri nedjeljne sv. mise okupe oko 130 ljudi, dok na dan patrona, kada se slavi devet misa, crkva bude iznimno posjećena.

Ipak, nestajanje katolika u BiH, kaže gvardijan, vidljivo je i na Bistriku, no franjevci se trude očuvati zajednicu i pružiti duhovnu pomoć svima, bez obzira na vjersku pripadnost.

„Nikad nismo gledali tko je koje vjere, niti to možemo. Prvo, malo je katolika, a drugo Bog je stvorio svakog čovjeka, bez razlike. Naravno da mi nismo zaboravili tko smo i što smo i naravno da nam je košulja bliža od kaputa, ali pomažemo svakom čovjeku“, zaključuje fra Stipan ponovno tako ističući otvorenost i univerzalnost ljubavi franjevaca prema čovjeku, po kojoj je ova sarajevska četvrt i poznata.

Tekst je izvorno objavljen u Katoličkom tjedniku br. 27 od 6. srpnja 2025.