Povijest nam je mnogo puta pokazala kako atentati u prošlosti nisu baš bili nerijetka pojava. Možemo odmah navesti dva primjera koja su u svoja vremena dosta odjeknula: Martovske ide (44. pr. Kr.) – atentat na Gaja Julija Cezara i ubojstvo američkog predsjednika Abrahama Lincolna (1865.). Skupina rimskih senatora, odnosno John Wilkes Booth tada su „uzeli stvari u svoje ruke“ i na taj način izrazili svoje nezadovoljstvo ili neki svoj bijes. Ipak, nitko nije mogao pretpostaviti kako će se baš na današnji dan u Sarajevu 1914. zbiti događaj koji će dovesti do najvećeg sukoba koje dotadašnji svijet nikada nije vidio.
Piše: Ivan Marijanović
Franjo Ferdinand je središnja figura priče. Rođen je u Grazu 1863. i bio je sin Karla Ludwiga, mlađeg brata tadašnjeg cara Austro-Ugarske Franje Josipa I. Iako nije bio u planovima za prijestolje, samoubojstvo njegovog rođaka Rudolfa I. i smrt Karla Ludwiga doveli su ga na to mjesto. Bio je vrlo žestok zagovaratelj raznih promjena u Monarhiji, pa je sam imao mnogo političkih neistomišljenika. Smatrao je kako se drugim narodima, posebno slavenskim, mora dati veća autonomija. Također se zalagao i za obnovu i razvoj ratne mornarice, dok je najveća njegova ideja bila uređenje tadašnje dualne Monarhije i stvaranje trojedne. U dualnoj su prevlast činili Austrijanci i Mađari, dok bi treću federalnu jedinicu činilo Hrvatsko – katoličko kraljevstvo. To Kraljevstvo bi činile Hrvatska, BiH, Slovenija i dijelovi Vojvodine. Takve ideje potpuno su razbjesnile Mađare i Srbe, najviše zbog njihovih pretenzija prema obalama Jadranskog mora.
U tim svim okolnostima slažu se ideje oko atentata. Glavnu ulogu odigrat će srpska teroristička organizacija „Crna ruka“ pod vodstvom Dragutina Dimitrijevića Apisa. Za ovaj događaj predviđeno je sedam atentatora koji su imali svoje zadatke, dok su većina bii maloljetni. Put Franje Ferdinanda krenuo je od Beča, preko Trsta, pa sve do Metkovića. Tamo su se vlakom zaputili on i njegova žena Sofija. Na putu do Sarajeva više su puta stali kako bi pozdravljali ljude, a to su također učinili i u Mostaru. Plan atentatora mnogo je olakšao list „Bosanska pošta“ koji je objavio prijestolonasljednikov plan obilaska Sarajeva i nadgledanja vojnih vježbi, koji je bio glavni zadatak njegovo dolaska. Oko 10 sati 28. lipnja krenula je automobilska povorka. Nekoliko atentatora nije se usudilo provesti svoj plan, dok je Nedjeljko Čabrinović odlučio baciti bombu prema autu u kojem se naazio Franjo Ferdinand. Ta bomba je odbijena, te je nakon eksplozije ozlijedila nekoliko ljudi. Čabrinović se pokušao ubiti ispijanjem cijanida, ali nije uspio, te je žestoko pretučen i priveden. Franjo Ferdinand bio je bijesan i odmah je odlučio prekinuti sve planove i posjetiti ranjenike u bolnici. Međutim kako su krenuli prema bolnici, ušli su u pogrešnu ulicu i morali su se vratiti nazad. To je iskoristio Gavrilo Princip i hicima iz pištolja pogodio Franju Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju, iako je meta uz Ferdinanda bio general Potiorek. Sofija je na putu prema bolnici preminula, dok će Franjo Ferdinand izdahnuti deset minuta po dolasku u bolnicu. Princip se, kao i Čabrinović, pokušao ubiti ali nije uspio, te je priveden. Oni su odali svoje pomagače, te su neki također uhićeni, dok su se pojedini uspjeli skloniti u Srbiju. Kako su obojica bili maloljetni (tada je granica bila 21 godina), dobili su kazne od po 20 godina zatvora. Vrlo brzo obojica će preminuti u češkom zatvoru zbog posljedica tuberkuloze.
Atentat je izazvao velike reakcije u svijetu. Austro – Ugarska je odmah zatražila provođenje istrage nakon atentata, te je postavila Srbiji ultimatum, koja će ga prvo prihvatiti, a zatim i odbiti nakon ruskog utjecaja. Stoga Austro-Ugarska 28. srpnja 1914. objavljuje rat Srbiji, a ubrzo nakon te objave i Njemačka će objaviti rat Rusiji i Francuskoj, čime će on kasnije dobiti svjetske razmjere, do tada nezamisive u kojim će milijuni ljudi izgubiti svoje živote. U Hrvatskoj su također bile burne reakcije, koje će izazvati velike protusrpske demonstracije.
Na kraju krajeva smrt prijestolonasljednika Franje Ferdinanda vrlo brzo će se zaboraviti, izbijanjem svjetskog rata, ali i njegovom politikom s kojom se mnogi nisu slagali. Da je preživio atentat, tko zna koliko bi se stvari promijenile unutar same Monarhije. Činjenica je kako se za svjetski sukob u to vrijeme tražila i najmanja moguća sitnica. Očigledno ovaj događaj u Sarajevu bio je svojevrstan okidač.
artinfo.ba
