S. Helena Queijo provela je devet godina u jednoj od najopasnijih zemalja svijeta, gdje divljaju naoružane bande, a čak su i svećenici i redovnici/ce pod stalnom prijetnjom.
Redovnica misionarka koja je veći dio prošlog desetljeća provela na Haitiju, razgovarala je sa zakladom papinskoga prava Pomoć Crkvi u nevolji – Aid to the Church in Need (ACN) o nevoljama običnih ljudi koji su izloženi svakodnevnom kaosu i nasilju u ovoj karipskoj zemlji.
Kad izgubiš dom…
S. Helena nedavno se vratila u rodni Portugal kako bi brinula o svojim ostarjelim roditeljima, nakon što je provela devet godina u Spiritanskoj misiji u Biskupiji Jacmel na Haitiju. Premda relativno sigurno, ruralno područje u kome je služila bilježilo je stalan tijek raseljenih osoba koje su bježale od nasilja koje je zahvatilo velike gradove, uključujući glavni grad Port-au-Prince.
„Ljudi jako pate. Možda su u svojim domovima u glavnom gradu, a banditi dođu i istjeraju ih van. Ako budu imali sreće, neće ih ubiti, ali moraju pobjeći i ostati skriveni dugo vremena. Mnogi ljudi su izgubili svoju imovinu i svoje domove“, rekla je redovnica.
Povijest se ponavlja?!
Prisjetila se i da kada je stigla na Haiti 2016., zemlja nije imala državnog poglavara, a sada, kada je otišla, u istoj je situaciji. „U povijesti Haitija većina predsjednika je ubijena, ovo nasilje nije novost“, kazala je.
Međutim, situacija se dramatično pogoršala u posljednjih nekoliko godina, s naoružanim bandama koje kontroliraju većinu glavnog grada i mnoge veće gradove. Početkom travnja jedna je banda divljala gradom Mirebalaisom ubivši desetke osoba, uključujući i dvije redovnice. „Nisam osobno poznavala sestre, ali Bog im se smilovao“, dodala je.
Otmice su također stalna prijetnja. „Oni ne otimaju samo strance ili svećenike i redovnike, oni će otimati i jednostavne ljude. Svi su u opasnosti zbog nesigurnosti i nestabilnosti; nitko nije slobodan od rizika da bude opljačkan i otet. Sve što žele je novac“, naglasila je redovnica.
Strah
Iako je uspjela ostati na Haitiju neozlijeđena, mnoge crkvene institucije u zemlji također su bile teško pogođene nasiljem. „Bande su napadale bandu kao i crkvenu bolnicu te školu i rezidenciju spiritanaca u Port-au-Princeu. Bolnica Sv. Franje Saleškog napadnuta je i sestre su bile prisiljene prekinuti svoje poslanje kako bi se mogle sakriti među stanovništvom i pobjeći. Čak su i Misionarke ljubavi, koje toliko čine za ljude, morale evakuirati svoje pacijente i otići“, posvjedočila je misionarka.
Kako se situacija u Port-au-Princeu pogoršavala, spiritanci u Jacmelu počeli su primjećivati priljev interno raseljenih osoba koje bježe od nasilja. „Područje na kome se nalazi naša misija za sada je mirno, iako neki razbojnici koje juri policija u većim gradovima pokušavaju tamo pobjeći. Ali policija je aktivna i upozorila je stanovništvo da bude na oprezu, da prokaže bilo koga sumnjivog. Provela sam svih svojih devet godina u planinama, ali kada moramo otići u grad, uvijek postoji strah, iako znamo da smo u Božjim rukama“, istaknula je s. Helena.
Nitko ne ode praznih ruku
Jacmel je ruralno područje u kome ljudi ovise o uzgoju za vlastite potrebe. Nema tekuće vode, kanalizacije ni struje, a goriva često nedostaje. Spiritanci imaju solarne panele koji im omogućuju da upravljaju nekim električnim uređajima poput hladnjaka kako bi mogli sačuvati nešto hrane.
Dolazak interno raseljenih osoba dodatno opterećuje ovaj krhki sustav. „Ako ne pada kiša, počinjemo uviđati da su ljudi gladni, i dolaze k nama za pomoć. Traže malo riže ili graha. I nikad ih ne puštamo da odu praznih ruku, čak iako im možemo dati samo malo, jer im ne možemo pružiti sve što im je potrebno budući da moramo dijeliti i s drugima“, objasnila je redovnica.
Inače, ACN podupire Crkvu u Biskupiji Jacmel više od 30 godina, s oko 25 projekata samo u posljednjih pet godina. To uključuje misne stipendije za svećenike i pomoć redovnicama, kao i potporu za formaciju sjemeništaraca, redovnica, kateheta i laika, pomoć mladima, tečajeve o ljudskim pravima za pastoralne voditelje i prijevoz koji je ključan za dolazak do udaljenih područja u biskupiji.
J.P., KT
