Na šumovitim obroncima Vlašića, na lijevoj obali rijeke Ugar, smjestila se jedna od najstarijih župa Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini – Dobretići. Nazvana prema srednjovjekovnoj bosanskoj vlastelinskoj obitelji, na 1 200 mnv, dom je danas za 219 duša. Ipak, dolaskom otkrivamo da je Pougaraca više od tisuću.

Foto: Milan Miletić/ Katolički tjednik

Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

U slikovitom pejzažu, na 10. kilometru makadamskog puta iz smjera Travnika, na području nazvanom Pougarje, nalazi se općina i istoimena župa Dobretići koja se spominje još početkom 17. stoljeća. Obuhvaća 20 sela koja su, ujedinjena, prepoznata po životu koji se neprestano oblikovao kroz tradiciju, vjeru i zajedništvo.

Narod i njegovi svetci

Specifičnost ovoga naroda jest otvorenost, a gost im je „svetinja“, kako nam kaže župnik, domaći sin, fra Juro Tokalić uvjeravajući nas odmah u sve rečeno. „Ako se ponašaš kao pravi gost, iz Pougarja ne možeš otići gladan“, veli fra Juro na početku ističući kako je odlika ljudi ovdje planinska suzdržljivost, „ali jednom kad te upozna, prihvati te“. Pripovijeda dalje kako im vjera silno znači jer „imaju jake svetce“.

„Tijekom povijesti fratri koji su djelovali ovdje nastojali su ljudima utvrditi vjeru na primjeru života svetaca, tako je narod za njih vezan. Ako nešto 'lako' trebaš izmoliti, Pougarci se onda utječu svome Sv. Anti; ako trebaš nešto teško, onda idu Sv. Ivi u Podmilačje; za bolest Sv. Roku u Kotor Varoš ili Sv. Iliji u Korićanima koji su i bili dijelom naše župe“, objašnjava fra Juro.

Naime, župa Dobretići spominje se već 1672. pod imenom Vrhovine, a nastala je od jajačke župe. Sjedište joj je najprije bilo u Žilićima, a zatim je 1850. preneseno na današnje mjesto. Župni stan je odmah izgrađen, a crkva desetljeće kasnije. Nova svetinja podignuta je 90-ih godina 19. stoljeća, ali je teško stradala u potresu 1969.

Ranjena župa

Danas iza nje nisu vidljivi tragovi stare crkve ni župne kuće, ali kako su tu postojale, svjedoči bista najdugovječnijem župniku fra Željku Džaji koja je podignuta u rujnu 1974. u znak zahvalnost i za vječni spomen. Fra Željko, rodom s Kupresa, u Pougarju je proveo 16 godina, a njegova najveća zasluga je što je ovo područje bilo pošteđeno velikih strahota i međunacionalnih nemira Drugog svjetskog rata. On je, naime, štitio svakog čovjeka, čak i svojim životom. Anegdota zapisana u monografiji o župi Dobretići urednika fra Drage Bojića to jasno pokazuje: „A kako je duboko zadovoljstvo morao doživjeti fra Željko kada mu jedne večeri 1943. u goste došlo tri tisuće četnika, a njihov se vođa pred njih isprsio i rekao: 'Pope, pope, da ti nisi bio čovjek, sad bismo zapalili svih dvadeset tvojih sela. Ali bio si čovjek i budi bez brige.'“

„On je pomogao svima, i partizanima, pravoslavcima, muslimanima, te je zahvaljujući toj pomoći, ovaj kraj ostao sačuvan, nije porušen. I ova crkva je specifična u čitavom jajačkom distriktu, ona je jedina koja nije srušena. Nju su, kako je na crkvi i napisano, gradili svi ljudi - i muslimani, pravoslavci i katolici, možda i zbog toga nije do temelja srušena“, priča fra Juro pokazujući kako je ona u posljednjem ratu ipak ranjena, o čemu svjedoče ožiljci koje su napravile dvije zrakoplovne bombe u kolovozu 1992.

Ipak, najveća rana ubojstvo je tadašnjeg župnika fra Nikole Bagarića koji se usprotivio zloporabi humanitarne pomoći koja se tada dijelila putem župnih ureda. Njegova borba za pravdu koštala ga je života. Naime, 3. lipnja 1992. paljbom iz rafala ubio ga je župljanin, vojnik Stipo Čakarić zvani Šaban koji je zatim 1996. osuđen na šest godina zatvora. Fra Nikola je ukopan u Jajcu, a s obzirom na ratna zbivanja, na sprovod su došla samo dvojica fratara i četiri mladića.

Brojna duhovna zvanja

Živuća duhovna zvanja župe Dobretići su: fra Juro Aščić, fra Juro Tokalić, fra Ivica Jurišić, fra Stipo Alandžak, fra Drago Bojić, fra Ivanko Vuk, vlč. Ilija Grgić, fra Ilija Alandžak, fra Franjo Vuk, don Branko Bendra, fra Nikola Pejčin, vlč. Dejan Ilić, vlč. Karlo Mario Petrović, s. Agnezina (Luca) Majdančić, s. Tihoslava (Luca) Bliznac, s. Hedviga (Janja) Bliznac, s. Mira Bliznac, s. Iva (Ružica) Davidović, s. Božana Grgić, s. Danica Grgić, s. Radmila Ilinović, s. Kristina Marijanović, s. Nevenka Mijatović, s. Marina Jurišić, s. Blaženka Marijanović i s. Ivana Pejčin.

Obnova i zajednica

Tijekom godina župa se uz Sv. Antu obnovila, kako duhovno, tako i materijalno. Fra Juro nam priča da je u posljednjih šest godina potpuno sanirao župnu kuću, a projekt unutarnje i vanjske rekonstrukcije crkve uradio je Josip Ledić te se završetak prve faze radova očekuje do proslave patrona 2025.

„Od četiri prostorije u kući napravio sam jednu kako bismo zajednički mogli provoditi vrijeme. Kuća je uvijek otvorena, ljudi ulaze, posluže se. Pokušavam to činiti otvorenim da ljudi kad dođu u župu, osjete da je to i njihovo, da to nije moje. Zapravo jest i moje jer sam iz ovih krajeva, ali pokušavam im dati do znanja da to pripada i njima, ja samo upravljam time“, veli župnik ističući kako su svi angažirani u župi. Na pitanje postoji li župni zbor, odgovara: „Kad ja zapjevam, onda svi krenu. Nemam zbor, ali imam cijelu crkvu“, pokazujući tako da su Pougarci uistinu zajednica.

Od ukupna broja župljana, nekoliko je i mladih obitelji. Raduje što u Područnoj školi Braće Jezerčić još ima djece, kao i u župi gdje se održava „samo sakramentalni“ vjeronauk, ali za sve uzraste. „Podijeljeni su u dvije skupine, za sv. pričest i krizmu. Također, kad roditelji traže krštenje za dijete ili zaručnici vjenčanje, rado se s njima susretnem. Iako su zaručnici prošli tečaj, ja imam svoju pripravu kroz koju ih pokušavam naučiti osnovnim postavkama“, govori fra Juro nadalje ističući kako su Pougarci odani Bogu i vjerno mole, a plodovi toga vidljivi su u 26 živućih duhovnih zvanja.

Ljubav prema kraju

Plodovi se vide i u narodu koji je ostao ili se vratio u rodne Dobretiće. Jedan od njih, mada netipičan povratnik, je načelnik Ivo Čakarić. On je rođen 1990., a već dvije godine kasnije s roditeljima je izbjegao u Hrvatsku. Živjeli su u Daruvaru i Rijeci, a kada su njegovi roditelji odlučili graditi život u Njemačkoj, on se vratio u Dobretiće.

„Vratio sam se u tetkinu kuću jer je naša obiteljska bila do temelja srušena. Dobretići su u posljednjem ratu bili jedni od najrazrušenijih – 86% objekata je srušeno. Novu kuću, koju je započeo otac, počeo sam zidati 2017. Sada živim sa suprugom i djetetom. Kad me pitate gdje je bolje živjeti, mislim da se prvo treba definirati što je život. Je li to živjeti na 15. katu u milijunskom gradu gdje ne znam nikoga ili je ovdje gdje smo svi složni, solidarni i gdje nas okupljaju radne akcije, sijela, pečenje rakije…!?“, priča ovaj župljanin dajući primjer kako se 16 Pougaraca, na čelu s njim i župnikom Tokalićem, samoorganiziralo i priteklo u pomoć u poplavi stradalim Gojevićima u župi Fojnica.

„Općina podržava Crkvu u potpunosti, to je zapravo jedno“, dodaje župnik.

Dobretićki biskup

Župa Dobretići je tijekom svoje povijesti dala mnoštvo duhovnih zvanja među kojima se izdvaja biskup fra Marko Dobretić Jezerčić.

Fra Marko je rođen 1707. u Brnjićima. Bio je istaknuti franjevac i teolog. Studirao je u Fojnici i Firenci, a od 1740. do 1757. predavao je u Italiji. Kao biskup reformirao je glagoljaše i poboljšao bogoslovno obrazovanje. Umro je 8. siječnja 1784. u Fojnici gdje je i pokopan. Smatra se jednim od najboljih teoloških pisaca među bosanskim franjevcima.

Njegovo poprsje, rad akademskog kipara Denisa Dražetića, krasi dvorište rodne mu župe od 2022.

Nada…

A u zajedništvu je snaga te se naš sugovornik ne kaje zbog povratka, iako priznaje da je ponekad gubio nadu. „Kad me pitaju kakvo je stanje u općini, kažem kako nikad nije bilo bolje. Kudikamo smo stabilniji. Financijski smo se popravili, dobili namjenska sredstva za projekte te se dosta gradi. Kad je utemeljena općina, na njezinu teritoriju postojala je samo crkva i 300 m puta, a evo danas, kako se često šalim, uklanjamo posljednji komunistički asfalt“, govori načelnik.

Ističe ipak nezadovoljstvo malim brojem zaposlenih Pougaraca u institucijama. Kako kaže, najviše je naroda zaposleno u rudniku boksita u Jajcu, u Komunalnom poduzeću i u Općini. Taj trend ne prate ostale institucije te u MUP-u nije zaposlen nitko iz Dobretića, u Šumariji samo jedna osoba, ali, „to je politika“. „Mene raduje što se radi. Ljudi grade kuće, mi puteve… Najrelevantnije mi je to što ove godine imamo oko 40 novih priključaka za struju, to znači 40 novih kuća ili obnovljenih koje se stavljaju u funkciju. Četiri godine zaredom imamo oko 100 novih priključaka, pa vjerujemo da će s godinama biti bolje. Ima i potražnje za zemljištem. Ima naznaka i povratka“, zadovoljno veli Čakarić.

Ističe duboku vjeru kako će „biti naroda i vjernika“. „Kad pitate koliko ima stanovnika, sve ovisi kad se potpisuje – za Božić, Uskrs, Sv. Antu ili za Gospu. Kad padne metar snijega, ima nas 220, ali ta brojka kad nema snijega, ide i do 1 220. Popis stanovništva je kazao da imamo ovdje 1 629 ljudi, ali lokalni izbori su pokazali da oko 700 Pougaraca ima pravo glasa“, ističe načelnik zaključujući kako mu nadu daju novi priključci za struju i, kako kaže, najmanje 20 bauštela.

Odlučnost…

Ljudi su se vraćali, a mnogi su dosanjali bolje sutra. Jedna od njih je Mara Pilić, djelatnica u Općini, koja živi sa suprugom i petero djece. Iako ističe kako će se mladi teže snaći, kao i drugdje u BiH, odlučna je da budućnosti ima u njezinim Dobretićima.

Ova odlučnost odražava duboku povezanost s tradicijom i duhovnim naslijeđem mjesta, a središte toga je i njegova prostrana crkva. Kamena građevina smještena na visoravni s elegantnim zvonikom kao da bdije nad svojim Pougarjem. Pozornost plijeni i umjetninama; u njoj se nalaze postaje križnog puta naslikane tehnikom ulje na platnu autora Slavka Šohaja te kip, koga je 1970-ih izradio kipar Ante Starčević, a pokazuje dijete Isusa kao snažno pougarsko dijete koje vodi Sv. Antu, predstavljenog kao „kršni Pougarac“.

Proces obnove osvježit će njezin izgled, ali i učvrstiti njezinu ulogu mjesta gdje se susreću prošlost i budućnost, svetinje koja svima daje utjehu te ulogu srca toga kraja koje nijednog prolaznika ne ostavlja ravnodušnim. 

Uz vjeru i zajedništvo lijepo je promišljati o budućnosti jer vjerujemo kako će se i dalje njegovati korijeni koji, ne samo da će trajati, nego će i cvasti.

Narodni svetac

U Pougarju se na poseban način štuje „svetac“ Jozo Furundžija koji je svojim životom obilježio 19. i 20. stoljeće u ovim krajevima. On je prvi dio života proveo „kao baraba“, a zatim se obratio. Iz pokore se opasivao lancima, a predaja kaže da je imao dar prorokovanja, dar savjeta i dar iscjeljenja.

Već stoljeće brojni hodočasnici obilaze njegov grob u Orašcu, a o 100. obljetnici njegove smrti 2022. dobio je i brončanu spomen-bistu, rad akademskog kipara iz Ljubljane, ali pougarskog podrijetla - Denisa Dražetića.

(Tekst je izvorno objavljen u Katoličkom tjedniku broj 45, 10. studenoga 2024.)

nedjelja.ba