U dolini između obronaka Bitovnje, samo 30-ak kilometara sjeverozapadno od Sarajeva, smješteno je Kreševo, gradić koji se uz bogatu povijesnu i kulturnu baštinu danas ističe sve većim gospodarskim i turističkim potencijalom, a prepoznaje se posebice po svom katoličkom identitetu.
Foto: Milan Miletić/ Katolički tjednik
Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik
Okružen prekrasnim krajolicima, mjesto gdje se tradicija i svakodnevni život prožimaju na svakom koraku, zaustavit će prolaznika, a pozornost će mu odmah preuzeti velebni samostan Sv. Katarine i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koji su, iako na osami poviše grada, ipak njegovo središte.
Samoodrživi samostan
Po silasku s autoceste A1 u Lepenici, nakon samo 10 minuta vožnje, dolazimo u mjesto gdje su prvo primjetne brojne tvrtke, proizvodni pogoni, manje poslovne ispostave, uređena dvorišta ali na ulici „samo“ djeca sa školskim torbama, za što smo kasnije saznali razlog – svi su zaposleni, a budući da dolazimo tijekom radnog vremena, to je i za očekivati.
Kako bismo stigli do samostana prolazimo kreševskom glavnom ulicom koja je sačuvala autentičan izgled nekih dalekih vremena na koja nas danas podsjećaju još očuvane kuće građene u bosanskom stilu.
Iako su nedavne poplave pogodile i župu Kreševo, nasreću riječ je o manjoj materijalnoj šteti te se odron zemlje u samostanskom dvorištu već sanira.
Prva adresa nam je župnik i gvardijan fra Josip Tomas, kreševski dekan koji nam izražava toplu dobrodošlicu fratarskom rakijom. Priča nam kako je napravljena u samostanu, kao i brojni drugi proizvodi. „Prije su samostani imali svoja imanja i svoja domaćinstva, štale gdje su držali i stoku i svinje, krave, ovce... To je u zadnje vrijeme nestalo, no ja kad sam došao ovdje ponovno sam tu obnovio štalu, nabavio sam ovce, držim svinje. Trenutno 20-ak ovaca imamo, a svinje smo baš jučer klali. Janjad koristimo kao meso, a ovce su najbolje kosilice. Ljudima treba pokazati da bez rada nema ništa. Ja prvi izađem i radim. Neki dan biste me vidjeli u čizmama kako pečem rakiju ispod samostana. Imamo tri vrste – šljivu, viljamovku i jabuku. Bez rada nema ništa. Uostalom, ekonomska računica i matematika mi dobro idu te obrazložim svojima: mi smo ove godine ispekli više od tisuću litara rakije. Prosjek cijene je od 25 do 30 maraka. To je više od 30 000 KM od prodaje, a mene je koštalo 600 KM. Sada smo kroz muzej počeli pakirati boce s QR kodom koji prilikom skeniranja pokaže stranicu s poviješću samostana i muzeja“, uvodi nas fra Josip u život samostana u kojem danas boravi devet franjevaca: osam svećenika i jedan brat laik.
Iznimna umjetnička vrijednost
A ovdašnji redovnici oduvijek su bili „samoodrživi“ o čemu svjedoči njihova višestoljetna prisutnost u ovome kraju. Fratri su, naime, samostan utemeljili najvjerojatnije krajem 14. stoljeća, ali su, nakon pada Bosne pod tursku vlast, 1520-ih srušeni i samostan i crkva. Burna je iza njih povijest jer su ponovno uništeni u požaru na Uskrs 1765. kada su stradale i stare matične knjige, knjižnica i arhiva, kao i druge vrijednosti u sklopu samostanskog kompleksa. Obnova je bila dugotrajna jer su Osmanlije odugovlačile s dozvolom te je tek 1853. započeta gradnja nove trobrodne crkve u neoromaničkom stilu. Radovi su, prema nacrtu Karla Paržika, trajali dva desetljeća, a unutrašnjost je obnovljena 1924.
Međutim, zbog propusta u planiranju jedan od oltara, izveden od betona, uzrokovao je tonjenje zdanja te je cijela građevina srušena 1963. Izgradnja nove, današnje crkve, završena je 1970.
Na pročelju se nalazio mozaik na kojem je Ivo Dulčić 1974. izveo pet tema: Sv. Katarina, Sv. Leopold, Sv. Nikola Tavelić, Sv. Franjo Asiški i Gospino krunjenje. Kasnije je, po njegovu nacrtu, izrađen i vitraj, osim lika Djevice Marije koji je izveo Đuro Pulitika.
Kreševska je svetinja detaljno obnovljena tijekom 2023. te je, na spomendan Sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenoga ove godine, njezin oltar po treći put posvećen.
„Ideju za unutrašnju obnovu dao je doktor umjetnosti Mladen Ivešić, izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Imamo tako novi prezbiterij, krstionicu, oltar, svetohranište, ambon. Njegov je i veliki oltarni mozaik od 37,5 m2 koji prikazuje događaj u Emausu. Urađeno je podno grijanje i pod, a crkva je potpuno okrečena. Iz Njemačke smo nabavili nove orgulje. Odnosno, kupili smo stare, restaurirali ih i one sada krase naš kor“, objašnjava gvardijan pokazujući nam kako je svetište sačuvalo autentičnost kroz svoje umjetnine.
Samostan i crkva, naime, posjeduju 20-ak vrlo vrijednih umjetničkih slika, većinom od nepoznatih venecijanskih majstora iz 17. i 18. stoljeća s prikazima: Sv. Jeronima, Sv. Ane, Joakima i Marije, Krunjenje Marijino sa Sv. Rokom i Ilijom; zatim Posljednja večera, Raspeće Kristovo, Madona s Kristom, Sv. Obitelj s Ivanom Krstiteljem te prikazima svetaca Franjevačkog reda.
Iznimno vrijedim smatra se slika iz 1750., djelo nepoznatog autora koje prikazuje Bosansku kraljicu sa Sv. Franjom kako daruju kreševski samostan Majci Božjoj te kip Sv. Katarine nepoznatog talijanskog majstora, izrađen od bojenog drveta krajem 15. ili početkom 16. stoljeća.
Vrijedi spomenuti kako se u crkvi nalaze i grobovi dvojice biskupa, apostolskih upravitelja, sinova toga kraja: fra Mate Delivića (1666. – 1740.) i fra Marijana Bogdanovića (1720. – 1771.).
U Kreševu se ostaje
Iako se čini da ju je nemoguće više uresiti, crkva posebice sija u vrijeme došašća jer zrcali duh svojih vjernika. Kako nam priča župnik, zajednica je tada naročito aktivna. Za Božić se duhovno pripremaju misama zornicama, a doživljaj iščekivanja upotpune nedjeljne čajanke koje organiziraju framaši. „Prilozi od čajanke idu u njihov fond koji im pomaže realizirati različite akcije. Primjerice jedne su godine ta sredstva dali za liječenje jednog župljanina. Baš su osviješteni za humanitarni rad i mi to podržavamo“, veli fra Josip, kojega prijatelji od milja zovu Mofa.
Iako podatak da je posljednjih 15-ak godina više umrlih nego rođenih ne zvuči dobro, gvardijan nam priča kako u Kreševu itekako ima života.
„Danas župa broji blizu 3 000 vjernika, točnije 2 960 do 2 980 stalno nastanjenih. Brojni su oni koji provode odmore i blagdane ovdje, pa tako dolaze ovdje primiti i sv. sakramente. Zanimljivo je spomenuti da brojni parovi ovdje vjenčani, ovdje i ostaju. Tako smo, primjerice, ove godine imali 21 vjenčanje, a 15 parova je ostalo tu“, pripovijeda fra Josip ističući kako ovaj kraj nije pogođen trendom odlaska te mali broj mladih ide trbuhom za kruhom, a nema slučajeva da odlaze cijele obitelji.
„Ovdje mladi doista ostaju. Uglavnom dvoje u kući ima posao i nije teško živjeti. S obzirom da nedostaje radne snage, poduzetnici su primorani podići plaće, ako želi radnika zadržati.
Jer i konkurencija je među njima velika. Čim se nova firma otvara, ako su bolji uvjeti, odoše radnici tamo raditi. Neka je i to vrijeme došlo da se počne radnika cijeniti. Zato mislim da ima budućnosti za mlade obitelji u Kreševu“, ističe gvardijan dodajući kako je ovaj gradić u središnjoj Bosni gospodarsko čudo, toliko da poslodavci moraju zapošljavati i radnike sa strane. Brojne su tvrtke koje se bave prodajom proizvodnjom različitih sirovina, građevinskog materijala, pića… a zapošljavaju mnoge.
„Razlog tomu je blizina Sarajeva i jednostavno oduvijek su ljudi u Kreševu imali taj poduzetnički duh, pogotovo u tom privatnom sektoru. Nije toliko bilo tih državnih firmi, bili su Čelik i Barit, a sad je toliko privatnih poduzetnika te ljudi vide svoj život ovdje“, objašnjava naš domaćin.
Aktivna zajednica
Dobre prognoze rijetko danas čujemo te nas raduje živost ove zajednice rasprostranjene na više od 20 sela. Župa stoga ima dvije filijale – Sv. Nikole Tavelića u Volujku i Presvetog Srca Isusova u Crnićima, gdje se redovito nedjeljama slavi sv. misa, dok se u župnoj crkvi slave tri. Župnik priča kako je posjećenost prosječna u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, oko 30%, te ističe kako mu se čini da je koronavirus ostavio traga, te vjernici i dalje živi u strahu.
Ovi „neustrašivi“ organizirani su u župno i pastoralno vijeće, mješoviti župni zbor čiji su članovi zapravo zbor HKD Napredak podružnica Kreševo, zbor mladih kojeg čine framaši, a oni duhovnu utjehu dobivaju kroz brojne pobožnosti. „Prvu subotu u mjesecu imamo misu na jednom zavjetnom mjestu Jastrebine. Od svibnja do studenoga vršimo tu pobožnost. Neizostavne su svibanjska i listopadska pobožnost, a rekao bih da je ovdje posebna pobožnost Gospi od sedam žalosti koja se provodi korizmenim petcima nakon jutarnje mise u 6:00h“, priča fra Josip ističući na kraju kako vrijedi spomenuti da su kreševski katolici okupljeni i nacionalno. Tako, osim kulturno-umjetničkog društva, okuplja ih i udruga Čudo koja pomaže djeci s poteškoćama u razvoju, lovačko društvo Tetrijeb, te brojni sportski klubovi.
Odlazak iz Kreševa, nakon susreta s gvardijanom, ostavlja na nas dojam da ovaj gradić sa svojim fratrima ima iznimnu sposobnost prilagodbe i opstanka. Iako suočen s izazovima, pokazuje da tradicija može ići ruku pod ruku s modernim gospodarskim razvojem, a susret ta dva svijeta najbolje je prikazan u muzeju ovog franjevačkog samostana koji čuva vrijedne tajne proteklih stoljeća.
Ali, priča o njemu zaslužuje posebne stranice…
Duhovna zvanja
Od duhovnih zvanja župe Kreševo, spomenimo živuća: misionar u Wollongongu u Australiji fra Robert Slišković, župni vikar u Tolisi fra Ivan Stanić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije don Mato Puljić, župni vikar u župi Sv. Ivana, apostola i evanđelista u Mostaru te redovnice s. Ivana Barešić i s. Ružica Miletić na službi u Hrvatskoj.
nedjelja.ba
