„Usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.“ – Vele da su trudnice posebno osjetljive. Malo nedostaje da se nasmije i još manje da zaplače. Sve doživljavaju intenzivnije i više si k srcu uzimaju riječi i događaje.

Piše: Ilija Orkić, Katolički tjednik

Uvod u pokajnički čin

Ima susreta koji nas zbilja ispune radošću. Susret s dragom osobom nahrani dušu. Naši nedjeljni susreti su prilika da se obradujemo, vidimo, porazgovaramo međusobno. Prvotno je smisao nedjeljnih misa susresti se s Bogom. Dolazak u crkvu započinjemo šutnjom i klečanjem pred Bogom. I na početku ove mise utišajmo svoj jezik i zaustavimo misli. Došli smo ti, Gospodine, darovati vrijeme; podijeliti svoje misli s tobom i od tebe čuti riječ utjehe i ohrabrenja. Obraduj nas; primi nas slomljene duše, duha ponizna. Dolazimo ti jer te trebamo. U tišini se skrušimo pred Gospodinom.

„Ispovijedam se...“

Marija hodočasnica

Razumljivo je to jer se događaju novi, neobični procesi u njezinu tijelu; stvara se nov život u njoj; ugnježđuje se u njezinoj utrobi novi svijet. Marija trudna kreće u Gorje svojoj rodici Elizabeti. Anđeo joj je rekao da je i njezina rodica trudna, mada je već u kasnoj životnoj dobi. Dvije neobične trudnoće. Hodajući k njoj, razmišlja. Zahvaljuje. Pita se i traži odgovor za svoju životnu misiju: što Bog od mene očekuje. Ima vremena, put je dug. Za vrijeme hodočašća ljudi su također osobito osjetljivi i otvoreni čuti poruku.

Da bi se iz Galileje došlo u Judeju, postojala su dva puta: jedan je bio duži i sigurniji, i to preko doline Jordana; drugi je bio kraći no opasniji jer je prolazio brdovitim krajem Samarije. Udaljenost od Nazareta do Ain Karema, gdje je živjela Elizabeta s mužem Zaharijom, kojih je 150 kilometara. Prilična udaljenost. I na tom su putu bili mogući razni problemi. Poznato je da je između Židova i Samarijanaca postojalo veliko neprijateljstvo. Bilo je po život riskantno prolaziti njihovim brdovitim krajem. Marijina želja služiti, želja podijeliti svoju radost s rodicom i ispričati se s njom – važnija je od njezine vlastite sigurnosti. Ona se odvaži i „pohiti“. A put je trajao sedam-osam, možda i deset dana.

Radostan susret

Marija hodočasnica pozdravlja Elizabetu. Sigurno se radilo o silnoj radosti i uzbuđenju. Tko će znati koliko se dugo vremena nisu vidjele, možda je prošlo i više godina. Posebno se obradovaše zbog silnih djela koje je Bog odlučio preko njih učiniti. Starica trudna! – nije bilo za očekivati takvo što. Nenadanom trudnoćom Bog skida ljudsku sramotu koja se nadvila i godinama stiskala nju i muža joj Zahariju. Sramota je nestala; trudna je, a muž zanijemio – čudesan znak! Iako nijem, pun je radosti. – I Marija trudna! – još je mlada, neočekivana trudnoća. Josip zbunjen, no ipak radostan!

U središtu zapravo nisu dvije žene, nego dvoje djece! Evanđelist bilježi: „Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!'“ Majke razgovaraju i vesele se, a sinovi se raduju u utrobama. Ivan i Isus komuniciraju preko svojih majki! Elizabeta očituje svoju i sinovljevu radost zbog ovog susreta. Ona postaje prorok, navjestitelj radosti, navjestitelj dolaska novog vremena. Jer će po Isusovu rođenju nastupiti novo vrijeme posebne Božje blizine. – Radostan susret pokreće ljude!

Marijina privilegija

Privilegija ili povlastica u najširem smislu označava iznimno povoljan položaj što ga neki pojedinac ili društvena skupina uživaju u odnosu na ostatak društva. Možemo reći kako su Marija i Elizabeta privilegirane. Mi se obično bunimo na tuđe povlastice. Zašto? Jer imamo iskustvo da te privilegije razdvajaju ljude, i omogućuju pojedincima lagodan život. Malo rade, dobro žive i imaju izniman položaj u društvu. I k tome se ponašaju poput djece koja sjede po strani, jedu čokoladu i ni s kim ju ne žele podijeliti. Ali privilegija ne mora automatski biti nešto loše. I ne bi smjela biti na uštrb drugih. Čak suprotno!

Ljudski zakoni neke pojedince privilegiraju. Političke stranke privilegiraju istomišljenike i članove iste skupine. Onda se oni prihvate te privilegije, pa kopaju i rukama i nogama da ih ne izgube. Na Marijinu primjeru vidimo da i Bog neke ljude privilegira. No, ovdje je riječ o nečem drugom: Božja privilegija – daje dar toj osobi za korist njoj i drugima.

Marijina privilegija jest postati Majkom Božjom. Ta privilegija je korisna za cijelo čovječanstvo. Njoj je donijela radost, ali i teret. Majka Sina Božjega nije bila pošteđena žalosti. Gledala je nepravedno suđenje, nasilnu smrti, lažne optužbe... I po Sinu svima majka postala. Po njezinoj privilegiji svi smo privilegirani.

U teologiji smo učili da su karizme posebni Božji darovi pojedincima za korist zajednice; za osobni rast i izgradnju crkvene zajednice... Kad imaš karizmu – uporabi je za dobrobit ljudi. Ne budi sebičan! Karizma je poput vatre: ako je zatvoriš – spržit će te, isteći će joj vrijeme, a neće druge ogrijati. „Sa svetinjama sveto postupaj, pa ćeš se i sam posvetiti“, izgovara djelitelj u obredu podjele službi bogoslovima.

Marijina privilegija je dar cijelom svijetu! Tako Bog djeluje: daruje nešto pojedincu za dobrobit drugih. I ovoj se privilegiji radujemo.

Dvije žene – dva Saveza

Neki teolozi vide u ovim dvjema ženama dva saveza: Elizabeta je dugo čekala dijete, i tek u starosti ga dobila – Stari savez. Priprema se dolazak obećanog Mesije! Bog najavljuje svoj dolazak. Marija predstavlja Novi savez; Krist živi u njoj! Ona vjeruje da Bog sam dolazi na ovaj svijet. „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ One su povezane i savezi su povezani. Radost se prelijeva iz Starog u Novi savez.

Elizabeta nije ljubomorna na Mariju; s njom započinje novo doba. Njezina radost je zbog Božje blizine, zbog ispunjenja davnog obećanja da će Bog pohoditi zemlju. Ovo vrijeme do Božića – kao da živimo još u Starom savezu! Po Isusovom dolasku sve postaje novo.

Tajna Božje ljubavi

Ovih dana se pripravljamo za Božić. Trebali bismo se osjetiti privilegiranima zbog objavljene istine o Isusovu dolasku na zemlju. Privilegija obvezuje dijeliti istinu i naviještati dalje Radosnu vijest. Primljeno Božje milosrđe je tajna Božje ljubavi. I nama će se ispuniti što je Gospodin obećao: na zemlji trajnu blizinu i zaštitu, te nakon preseljenja u vječnost svoju blizinu. Milosrđe je ponuđeno i na dohvat ruke – trebamo ga samo dohvatiti i prihvatiti!

Gospodin je blizu!

Poput Marije idimo drugima ususret noseći radost i dobrohotnost. Bog se služi po meni i tebi da objavi svoju slavu i milost.

Zahvalnost

... Ljudi su prema meni bili dobri.

Brinuli su za mene dok sam još bio malen.

Pratili su me dok sam odrastao.

Hrabrili su me kad mi nije bilo dobro.

Radovali se kad sam bio radostan.

Sve mi je to pričinjalo dobro.

Moje srce toga ne zaboravlja.

Sjećanje srca zove se zahvalnost.

Reci hvala, mali čovječe, za rijeku ljubavi

Koja tiho teče svijetom.

Zahvaliti znači shvatiti što ti je sve dobra učinjeno.

Zar si sam sebi dao očinji vid?

Zar si sam načinio prste i ruke?

Negdje je ugrađena tajna ljubavi.

Negdje te netko nevjerojatno voli.

Zahvaliti znači sjetiti se onoga što su drugi za tebe učinili.

Ne moraš biti bogat da bi bio zahvalan.

Jedva što boli toliko koliko nezahvalnost.

Ona je najčešće izraz bezosjećajnosti i krutosti.

Nezahvalni čovjek smatra sve normalnim i po sebi

Razumljivim. Zahvalan čovjek pokazuje

Da njegovo srce ima dobro pamćenje.

Ovog došašća zahvali svim srcem.

I bit ćeš sretan i blagoslovljen.

Phil Bosmans

nedjelja.ba