Bliski prijatelj i savjetnik Svetog Ignacija Loyole, glasoviti propovjednik, zaslužan je za razvitak Isusovačkog reda. Zbog svojih reformi i revitalizacije reda prozvan je “drugim osnivačem Družbe Isusove”,piše nedjelja.ba.
Sv. Franjo Borgia zaslužan je za razvitak Isusovačkog reda. Rođen je 28. listopada 1510. u plemićkoj obitelji u Španjolskoj, a školovao se u Zaragozi. Praunuk pape Aleksandra VI. i kralja Ferdinanda Aragonskog, sin gandijskog vojvode Juana de Borje i Ivane Aragonske, od djetinjstva je bio pobožan i želio postati redovnik. Na zahtjev kralja Karla V. vratio se na kraljevski dvor gdje se oženio i postao otac osmero djece. Imenovan je potkraljem Katalonije. Premda je bio na visokom državničkom položaju, provodio je sate u molitvi, te je često primao pričest.
Nakon smrti supruge položio je zavjete čistoće i poslušnosti i zavjet da će stupiti u Družbu Isusovu. Osnovao je prvi isusovački kolegij u Europi na kojem je završio studij teologije. Odrekao se svih vojvodskih prava, a 1551. zaređen je za svećenika.
Franjo je nakon kraćeg vremena imenovan generalnim povjerenikom Družbe za Španjolsku i Portugal. Otvarao je nove kolegije. Poslije izbora za generalnog vikara, Kongregacija ga je izabrala za trećeg generala Družbe. Bdio je nad duhom Družbe, što potvrđuje i njegova poslanica O sredstvima da se očuva Družbin duh. Brinuo se za odgoj novaka i odredio da svaka provincija ima svoj novicijat. Pobrinuo se i za dva izdanja Pravila Družbe Isusove i jedno izdanje Konstitucija.
Bliski prijatelj i savjetnik Svetog Ignacija Loyole, glasoviti propovjednik, osnovao je 20-ak isusovačkih kolegija, djelovao od 1554. kao isusovački povjerenik u Španjolskoj i Portugalu, a od 1565. i kao general Družbe Isusove u Rimu. Pod njegovim vodstvom isusovci su osnovali mnoge misije, pored ostalog u Floridi, Novoj Španjolskoj i Peruu te usavršili svoj unutarnji ustroj. Pokornik prožet poniznošću, savjetnik kraljeva i papa, zabrinut zbog opasnosti da će isusovci zbog svojih mnogobrojnih djelatnosti zanemariti vlastiti duhovni rast, uveo je u Družbu svakodnevnu jednosatnu jutarnju meditaciju. Zbog svojih reformi i revitalizacije reda prozvan je “drugim osnivačem Družbe Isusove”.
Glavne značajke Franjine duhovnosti bile su poniznost i pokora. Bio je čovjek molitve i iskrene pobožnosti prema Isusu u Euharistiji i njegovoj Majci Mariji. Umro je u Rimu 1572. , u istoj sobici kao i Sv. Ignacije. Papa Urban VIII. proglasio ga je blaženim 1624. a Klement X. svetim 12. travnja 1671. Relikvije Sv. Franje čuvaju se u isusovačkoj crkvi u Madridu. Zaštitnik je Portugala, a zazivaju ga prigodom potresa.
artinfo.ba
