Ženama poduzetnicama s područja bivše Jugoslavije najveći izazov je komplicirana birokracija koja ne štedi ni njihove muške kolege. Ali mnoge od njih susreću se i s jednom drugom vrstom izazova. O najvećim poteškoćama s kojima se nose žene poduzetnice portal Dnevnik.hr pisao je o nekoliko poduzetnica iz Makedonije, BiH, Srbije i Slovenije. Svake srijede spomenuti portal donosi jednu njihovu priču.

Ove srijede, pripremili su intervju s Milijanom Miličević iz Kreševa, koja se bavi građevinskom sektorom u BiH a koji prenosimo u cijelosti:

Kako ste se našli u poduzetničkim vodama?

Rođena sam u malom srednjobosanskom mjestu poznatom po veoma razvijenoj privredi. Moji roditelji su i sami već dugi niz godina privatni poduzetnici, te u svom vlasništvu imaju nekoliko privatnih firmi različitih vrsta djelatnosti. U tom svom poduzetničkom duhu su odgajali i nas, svoje četiri kćeri, pa je logično bilo da im se nakon završenog školovanja pridružim u obiteljskom biznisu.

Kad ste tek počeli raditi u poduzetništvu, koje su Vas stvari najviše iznenadile?

Ono što najviše otežava rad, razvoj i pozitivno poslovanje privrede je nesređena državna situacija, administracija, podijeljenost, različiti zakoni, loša komunikacija. Potrebno je mnogo truda, borbe i staloženosti da se prebrode raznorazne prepreke u privatnom biznisu. Naravno, bude i pozitivnih iznenađenja. Kao primjer ću dati programe za zapošljavanje po različitim osnovima, npr. prvo radno iskustvo, poticaje za zapošljavanje invalidnih osoba i slično, a koje smo mi u svojim poduzećima redovno upotrebljavali. Tu su i financiranja Europske banke u pojedinim projektima za koje se može aplicirati i financirati po povoljnim sredstvima.

Kako se motivirate za vrijeme teških razdoblja (kad se u poslu susretnete s poteškoćama koje su teško rješive)?

Osobno vodim građevinski sektor u našem poduzeću. Svaki zimski period za nas je teže razdoblje zbog pomanjkanja posla uzrokovanim lošijim vremenskim uvjetima i niskim temperaturama koje koče proizvodnju i ugradnju građevinskih materijala. Kod nas je moto da je zadovoljstvo radnika na prvom mjestu, pa se maksimalno trudimo da uredno ispoštujemo svakog našeg zaposlenika, pa čak i u periodu kad je manje posla i kad je teža financijska situacija. Radnici to znaju prepoznati i cijeniti, pa mi je najveći moto i zadovoljstvo pruža razumijevanje i podrška i kad se svi zajedno držimo kao jedna obitelj, te udruženim snagama premostimo svaki problem.

Jeste li ponekad u poslovnom okruženju osjetili da Vas se tretira drugačije zato što ste žena?

Da... više puta. Kažu mi da sam poprilično mladolika, pa često primijetim kad se pojavim na sastanku da me na prvu ne dožive zaozbiljno. Da ne bude ponekad i sarkazma, shvatila bih to kao kompliment... Budući da ugrađujemo naše proizvedene materijale na objekte u izgradnji, često obilazim gradilišta da bih se osobno uvjerila u kvalitetu ugradnje materijala. Tom prilikom zna se dogoditi da čujem dobacivanja izvođača koji nisu svjesni da sam zapravo ja odgovorna osoba firme za koju rade. S druge strane, imam i jako puno pozitivnih iskustava, gdje osjetim divljenje što sam kao žena, supruga, majka, sa svojih 33 godine toliko toga postigla na poslovnom planu.

Postoje li u BiH poticaji za žene poduzetnice koje financiraju vlasti ili neka udruženja, fondovi?

Poznato mi je da postoje različite asocijacije koje se bave poboljšanjem razvoja poduzetništva kod žena u BiH, što mi je osobito drago. Ja se osobno nisam koristila tom vrstom poticaja.

Što biste poručili ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa u BiH, koje su glavne zamke svega i ima li ih uopće, a koje su prednosti?

Smatram da skoro svaka žena koja se odvaži na pokretanje vlastitog biznisa, već unaprijed razradila poslovni plan i da je već poprilično spremna na sve rizike i prednosti koje nosi samo poduzetništvo. Mi smo još uz naše majke naučile što znači organiziranost, što su naše obaveze i kako ih posložiti. Ja sam osobno kao klinka svoj džeparac zarađivala odrađujući kućanske poslove koji su se cjenovno razlikovali, zavisno od težine. Tako da sam naučila još od malih nogu kalkulirati, truditi se, cijeniti zarađeni novac.

Kada birate suradnika za jedan važan posao i na kraju selekcije su ostali muškarac i žena istih sposobnosti, iste dobi, svatko sa svojim prednostima i manama. Koga ćete radije izabrati za suradnju - muškarca ili ženu i zašto? Biste li uopće radili razliku?

Vjerojatno bih bacila novčić. Ne pravim razliku između sposobnosti muškarca i žene. Postavila bih im neki zadatak za odraditi, te bih posao dala osobi koja bi pokazala više snalažljivosti, mudrosti, okretnosti, i koja bi manje tražila pojašnjenja u vezi postavljenog zadatka, odnosno osobi koja je zadatak odradila što sličnije na „moj način“. Kao što sam spomenula, ne pravim veliku razliku između muško-ženskih sposobnosti. Sve je to individualno.

Iz dosadašnjeg iskustva, što mislite, kako će se razvijati uloga žene u poduzetništvu na području BiH? I kad je riječ o osnovnom, obaveznom obrazovnom sustavu, mislite li da bi trebao voditi računa o tome da se već ondje potiče osjećaj za poduzetništvo i na koji način ili je to samo pitanje radnog iskustva?

Potrebno je što više edukacije za mlade ljude da im se pomogne kod orijentacije u obrazovnom smislu. Potrebno je što više obrazovnih programa i na kraju poslovnih prilika. Što manje konkursa u kojima je uvjet 1, 2 , 5... godina iskustva! To me strašno ljuti. Kako će čovjek steći iskustvo, ako mu ne daš priliku?! Muškarac ili žena, nije bitno. Potrebno je što više olakšati razvoj privrede, naročito kad su privatna poduzeća u pitanju. Treba otvarati nova radna mjesta i zaustaviti masovni odlazak mladih ljudi iz naše zemlje!

Kakvi su Vam planovi za budućnost, što se tiče posla?

Nemam neke dugoročne planove. Ne volim se unaprijed opterećivati. Ostanak u BiH uopće nije upitan! Obrazovala sam se u inozemstvu, s namjerom da se vratim u svoju državu i iskoristim stečeno znanje tu na svom teritoriju. A svaki novi zaposlenik za mene bi značio korak dalje u razvoju i uspjehu moga poduzeća. Onda ću tako i reći: Plan za budućnost mi je otvaranje što više novih radnih mjesta!

S obzirom na to da ste majka, kako usklađujete privatno s poslovnim?

Ni jedan poslovni uspjeh se ne može mjeriti sa zadovoljnim osmijehom mog djeteta. Uspješna sam tek onda kad vidim da sam uspjela izbalansirati i razdvojiti obiteljske i poslovne probleme. Teško je danas ostati hladne glave na poslu i biti maksimalno raspoložen kući. Onog dana kad sam postala majka, čvrsto sam odlučila striktno se držati radnog vremena i ne nositi posao kući. I opet sve uredno stižem, baš kao i prije kad su mi svi prioriteti bili vezani samo uz posao.

Dnevnik.hr