Svetac koji se već sa 17 godina odrekao titule markiza, bogatstva i imanja u korist mlađeg brata danas se slavi kao zaštitnik mladeži,piše nedjelja.ba.
Alojzije (Luigi) Gonzaga potomak glasovite plemićke obitelji, rodio se 9. ožujka 1568. u obiteljskom dvorcu u gradu Castiglione delle Stiviere (provincija Mantova, Lombardija), kao prvorođeni sin nasljednik.
Od malih nogu spremali su ga za karijeru vojnika i dvoranina i sam dječak sanjao je o vojničkom pozivu, ali ga je majka Marta naučila važnosti molitve i ljubavi prema dragom Bogu i siromasima.
Od 1576. s bratom Rodolfom boravio je kao paž na dvoru Medicijevih. Tamo je učio latinski i francuski, plesao je i odlazio u lov. Uskoro je obolio od bolesti bubrega, bio je prikovan za krevet, ali sve to prihvatio je kao blagoslov. Vrijeme je provodio u molitvi i čitajući životopise svetaca.
Tri godine kasnije boravio je na dvoru vojvode od Mantove i tamo je ostao zaprepašten nasilnim i lakoumnim dvorskim životom.
Sljedeće godine, 1579. vratio se u svoj dom gdje ga je svetu pričest primio od Karla Boromejskog.
Kao mladić divio se djelovanju isusovačkih misionara u Indiji, podučavao je vjeronauku dječake u Castiglioneu, a redovito je i pohađao crkve kapucina i barnabita u Casaleu Monferrato.
Već 1582. odlazi na kraljevski dvor u Madridu, tamo je imao priliku doživjeti sav sjaj i raskoš, ali on se ipak kao 17-godišnjak odrekao sveg sjaja i raskoši. Odrekao se titule markiza i vlasništva nad imanjem u korist mlađeg brata Rodolfa.
Godine 1585. stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rimu. Sav sjaj bogatstva zamijenio je poniznim, jednostavnim redovničkim životom. Živio je asketski, patio je od kožnih bolesti, glavobolje i nesanice.
Po završetku novicijata studirao je teologiju i filozofiju na rimskom kolegiju uz duhovno vodstvo Roberta Bellarmina, kasnijeg kardinala i svetca, koji je napisao njegov životopis.
Nekoliko godina kasnije 1591. u Rimu je izbila epidemija kuge, a isusovci su otvorili bolnicu za oboljele. Alojzije Gonzaga dobrovoljno je odlučio njegovati bolesne pri čemu se i sam zarazio.
U 23. godini života je preminuo. Blaženim ga je proglasio 1605. papa Pavao V., a svetim 1726. papa Benedikt XIII.
Zaštitnik je mladeži, studenata, očnih bolesnika i slabovidnih osoba, osoba koje boluju od AIDS-a i osoba koje o njima brinu, katoličke mladeži, isusovačkih novaka, kužnih bolesnika, tinejdžera te mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
