Rodio se 1180. Znamo sigurno da je bio profesor prava na Pariškom sveučilištu te dekan kolegijalne crkve Sv. Aignan. U pratnji svoga biskupa Manassea II. od Seignelya, 1218. pošao je u Rim. Konačan cilj putovanja bila je Sveta zemlja. U Rimu se upoznao s kard. Hugolinom, kasnijim papom Grgurom IX., a preko njega i sa Sv. Dominikom, osnivačem dominikanaca.

Evanđeosko siromaštvo, snažno naglašeno u novoosnovanom dominikanskom Redu, silno je djelovalo na pariškog profesora prava. On je vidio raskorak između svog prilično bogata života i preporuka siromaštva IV. lateranskog sabora, koji je bio održan samo tri godine prije.

Za vrijeme svog boravka u Rimu Reginald se teško razbolio i bio na rubu umora. U tom stanju posjetio ga je Sv. Dominik te ga pozvao da nasljeduje Kristovo siromaštvo i postane redovnik. Posredovanjem i zagovorom Presvete Djevice zadobio je zdravlje, te odlučio da će po povratku iz Svete zemlje vojevati za Krista u dominikanskom Redu.

U prosincu 1218. Sv. Dominik je poslao Reginalda kao svog vikara u Bolognu. U tom je gradu svojom rječitošću mnoge studente, pa i neke profesore, privukao u dominikanski Red. Dominik je imao veliko povjerenje u Reginalda pa ga je 1219. poslao u samostan Sv. Jakova u Parizu da pridigne tamošnju zajednicu. U Parizu se ponovilo ono što se zbilo u Bologni, Reginald je opet za svoj Red osvojio mnoge mlade. Bilo je to u veoma kratkom roku jer ga je 1. veljače 1220. već pohodila smrt.

Vijest o njegovoj smrti silno je pogodila Sv. Dominika, ali utješio se saznanjem da je Reginald umro sretan što je prihvatio evanđeosko siromaštvo.
Blaženi Reginald pokopan je na benediktinskom groblju u Parizu, zvanom Notre-Dames des Champs. Štovanje koje se proširilo već nakon njegove smrti, priznao je službeno papa Pio IX., 1875.