Od malena je gajio posebnu pobožnost prema Djevici Mariji, a to je usmjerilo i njegov kasniji izbor zvanja. Stupio je u sjemenište u Astiu gdje je nadahnuo prijatelje svojom dobrotom i svetošću.  

Za svećenika je zaređen 19. rujna 1868. Najprije je u biskupiji Asti služio kao tajnik biskupa, potom kao kancelar usmjeravajući djelovanje Kurije. Posvetio se i službi ispovijedanja, duhovnog usmjeravanja i katehezi. Ozbiljno je shvaćao moralno i vjersko obrazovanje mladih. Pokazao je suosjećanje prema starijima te je preuzeo brigu za starije osobe koje si nisu mogle priuštiti pomoć koju je pružao starački dom. 

Svećenik Marello razmatrao je i ideju da se pridruži samostanu kartuzijanaca, ali njegov biskup mons. Savio odvraćao ga je od toga govoreći mu da Gospodin traži nešto drugo od njega. Želio je usmjeriti Giuseppeovu težnju prema potpunoj posveti Gospodinu pokretanjem nove vjerske obitelji koja će u Astiu oživjeti prisutnost redovnika, koja je bila ugušena revolucionarnim zakonima toga vremena.

Tako je 14. ožujka 1878. Marello utemeljio Družbu Oblata Sv. Josipa kojima je primarna zadaća bila širiti pobožnost Sv. Josipu, osposobljavati mlade i pomoći u službi mjesnih Crkava.

Papa Leon XIII. imenovao ga je biskupom Acquija te je posvećen 17. veljače 1889. Kao biskup Marello je nastojao stvoriti jedinstvo između svećenstva i vjernika. U pastoralnom radu promovirao je proučavanje katekizma, kršćanskog obrazovanja mladih, župnih misija i kršćanskog života.

Umro je 30. svibnja 1895. u Savoni. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 26. rujna 1993. u Astiu blaženim, a svetim osam godina kasnije, 2001. u Vatikanu.

artinfo.ba