Božić je katolički blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Običaji se razlikuju od od mjesta do mjesta, ali svima je zajedničko da je to dan koji se treba provesti u ljubavi, miru i krugu najbližih. Obitelj Frančević iz Kreševa i danas njeguje običaje obilježavanja ovog praznika onako kako su to radili njihovi djedovi i bake.
Piše: Maja Nukić/Klix.ba
Kada smo došli u posjetu Frančevićima, baka Anđa je vršila posljednje pripreme pred ovaj veliki blagdan, dok je njen suprug Kruno pekao meso na žaru. Kuća je ukrašena raznim ukrasima, a ispred je velika jelka. Sve miriše na suhe kolačiće i odiše prazničnim duhom. U kući na tri kata žive tri obitelji, Anđa i Kruno sa svojom dvojicom sinova koji imaju obitelji. Kćerka je, kažu sa sjetom, u Njemačkoj.
"Badnja večer je posebna večer kada se obitelj okupi. Najmlađi član pri ulasku pali tri svijeće koje označavaju Sveto trojstvo i kaže svima 'Hvaljen Isus, čestit Božić i Badnja večer'. Tada se večera i prvo se uzima pogača koja je napravljena na starinski način od kora, a potom bijeli grah i bijeli luk s uljem koji se servira u posebnoj zdjeli. Običaj je da svi nazdrave rakijom, i mali i odrasli", kazala nam je Anđa.
Tradicionalna hrana
A trpeza je bogata i priprema se danima unaprijed. Kao i u većini dijelova BiH, i ovdje je običaj da se pravilo keške s mesom kokoši i geršlom, te što više vrsta kolača.
"Nekad prije se živjelo siromašno, pa smo pravili 2-3 vrste kolača, a sada ja počnem pripremati 15 dana unaprijed. Keške sam naučila praviti od svoje majke. Prije se stavljalo 10 kg žita i vrlo malo mesa kokoši, pa mi djeca to nismo voljeli jesti. Danas je to drugačije i na veliku kokoš od dva kg stavlja se 800 grama geršla, a pravi se u velikoj šerpi od 10 litara", rekla nam je.
Uz to se obavezno pravi sarma, burek na tradicionalan način, pečenje, meza i ostalo. Anđa ističe kako prije nije bilo toliko jela, a pogotovo ne sarme. Najčešće se pravio obični kupus.
Nakon večere odlazi se na misu. U Anđinoj kući odlaze djeca i unuci, a ona i Kruno ostanu jer im zdravlje ne dozvoljava. Ipak, svake Badnje večeri obuče tradicionalnu kreševsku nošnju staru godinama, koju je naslijedila od svoje majke.
"Stari običaj je bio da svi iz kuće idu na ponoćku. Nas je bilo sedmero djece i svi smo postili i išli na misu. Otac bi zapalio grančice breze i mi bismo išli za njim. U povratku iz crkve se pjevalo sve do kuće. Stari bi nosili pečenicu i flašu rakije pa bi tokom puta jeli i pomalo pili. Puno se jadnije živjelo, ali bilo je lijepo", istakla je.
Pomirenje i druženje
Taj običaj se promijenio i djeci se sada dozvoljava da se omrse ranije, jer nakon ponoćke izlaze s prijateljima. Također, nošnju skoro niko ne nosi. Anđa njeguje i običaj pravljenja posebnih figura od brašna i soli.
"Karakteristične su za Božić. Koriste se nožić i čačkalica za oblikovanje. Prije se pravila kao prava pogača i bio je veliki broj ptica na njoj tako da bi svako dijete pojelo po jednu. Svi ti običaji se provode kako bi se dokazalo Isusu da smo držali do posta jer je to sevap", kaže Anđa.
Naglašava kako se za Božić svi trebaju izmiriti i niko ne smije biti ljut ni na koga.
"Božić znači veselje, radost i mir. Treba biti u kući sa prijateljima. Ni sa kim ne smiješ biti ljut, ako si pravi vjernik prvi ćeš se javiti ili otići sam do te osobe da se izmirite. Kao mala, imala sam susjedu koja se stalno zbog nečega ljutila, a ja bih uvijek na Badnji dan otišla i pomirila se s njom", kazala je Anđa.
Vrata svih katolika u Kreševu danas su širom otvorena za susjede s kojima slave sve praznike, a posebno za muslimane s kojima stoljećima žive u miru i prijateljstvu.
klix.ba
