Hrvatska je postala druga slavenska zemlja u povijesti koja je dobila nacionalnu operu (nakon Rusije) 28. ožujka 1846. Toga je dana održana praizvedba opere Ljubav i zloba,koju je skladao mladi 26-godišnji Vatroslav Lisinski.
Lisinskog su u tu svrhu angažirali istaknuti članovi ilirskog pokreta koji je tada bio u punom zamahu. Premijera opere u današnjoj Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu i bila je velik događaj za hrvatski preporodni pokret.
Libreto za operu je napisao Josip Car, a zatim ga je preradio Dimitrija Demeter, koji se poslije i navodi kao autor libreta. Skladbe mladog Vatroslava Lisinskog dotjerao je njegov glazbeni učitelj J. K. Wisner. Glavnu ulogu Ljubice otpjevala je grofica Sidonija Erdödy Rubido, prva hrvatska operna pjevačica, uz koju su nastupili Franjo Stazić kao Vukosav, koji je kasnije pod imenom Franz Steger postao vodeći tenor Bečke dvorske opere te Alberto Ognjan Štriga, jedan od pokretača ilirske glazbene misli, javlja povijest.hr.
Radnja opere zbiva se početkom 16. stoljeća u okolici grada Splita. Glavna je junakinja mlada Ljubica, kćer kneza Velimira, koji je obećao njezinu ruku plemiću Vukosavu. Međutim, ona je zaljubljena u mladog Obrena i on u nju. Opera Ljubav i zloba ima dva čina, a zbog velikog uspjeha odmah su uslijedile reprize tijekom travnja i svibnja.
