Sv. Jona sin je Amitajev iz Get-Heferua, danas Maš’hada u Izraelu. Prema predaji majka mu je bila udovica u Serfati Sidonskoj. Ona je ugostila proroka Iliju te je dobila blagoslov da joj nije ponestalo brašna i ulja za vrijeme suše. Dok je Ilija još bio kod udovice, razbolio se sin domaćice – Jona i preminuo. Na molbu Ilijinu u dijete se vratila duša i dječak je oživio. Kad je Jona odrastao dobio je ulogu proroka.

Knjiga Jonina, za razliku od svih ostalih proročkih knjiga, ne donosi nikakvih prorokovih govora ni protiv Izraela ni protiv susjednih naroda, nego vrlo živopisno ocrtava dramu njegova proročkog poziva i odaziva Božjoj volji. U drugim proročkim knjigama prorok je sav zauzet kako će ostvariti Božje zamisli, dok ovdje Jona svim silama nastoji izbjeći poslanje koje mu je Bog dao. Uistinu, bio je to pretežak zadatak za jednog Izraelca, osobito za Galilejca Jonu u vrijeme Jeroboama II. (786. – 746.), kada je bila osobito jaka nacionalna svijest. A Jona je bio pozvan da naviješta spasenje smrtnom neprijatelju Izraela: asirskoj prijestolnici Ninivi. Dramski opisi Jonine prvotne pustolovine može se nekome činiti slikovitim i nestvarnim, no Isus uzima poroka Jonu kao znak svojeg uskrsnuća i izlaska iz groba: „Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći“ (Mt 12,40).

Kad je Jona napokon propovijedao u Ninivi, stanovnici su se pokajali i pošteđeni su. Izraelci su teško shvaćali svoj pravi poziv: da se ljubav i briga kojom Jahve njih okružuje protegnu ne samo na svemir nego i na sve, osobito susjedne narode. Po primjeru Isusa Krista i po Njegovom nalogu apostolima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28,19), prorok Jona je, na neki način, navjestitelj ove spasiteljske poruke.