Foto: Ilustracija
PROSTITUCIJA U KISELJAKU
Prostitucija, riječ na koju će puno ljudi dodati da je to najstariji zanat na svijetu, a oni mudriji ili kvazi filozofi bi rekli da bi to bio zanat, morao je neki stolar napraviti krevet, te stolarski zanat stavljaju kao prvi, a prostituciju na drugo mjesto.
Svejedno, naziv prostitucija iako dolazi od latinske riječi prostituere, koja znači "javno izlagati" odnosno prodavati seksualne usluga za novac ili neku drugu uslugu, dobro se ukorijenila u naš jezik i dobro je prihvaćena kod naših balkanskih naroda.
Prostitucija kao takva je raširena širom svijeta, pa nije zaobišla ni naš Kiseljak. O prostituciji kod nas dosta se usmeno pripovijedalo, ali malo pisalo. Obzirom da usmena predaja i nije baš najbolji izvor, na njega se ne treba puno ni oslanjati. Dakle, bez lažnog moraliziranja i zgražanja, prostitucije je bilo, ima je i danas a vjerojatno neće lako ni nestati.
Prvi pisani izvori iz kojih je vidljivo prisustvo prostitucije u Kiseljaku, nalazimo još 1902. godine. Riječ o prvo pojedinačnoj, a poslije i umnoženoj prostituciji. Obzirom da su kod ovog spomenutog slučaja, ostvarena obilježja niza kaznenih djela, kao što je prostitucija, podvođenje, maloljetnička prostitucija i na kraju čedomorstvo, ovi slučajevi su na kraju dobili i policijsko-sudski epilog pri sudu u Sarajevu.
Zapisi svećenika
Obzirom da je Kiseljak krajem 19. i početkom 20. stoljeća doživio turistički i svaki drugi procvat, te je isti tijekom sezone promijenio jako puno gostiju šarolikog sastava pristiglih sa svih krajeva, posve je bilo prirodno da se uz svakodnevno obogaćivanje turističke ponude, pojavi i prostitucija. Prvo je primijećena pojava sarajevskih prostitutki ili prodavačica ljubavi, o čemu se potiho govorilo, a ne baš često pisalo. Poslije, neki objekti su, pored redovnih usluga uveli i neke „dodatne“. Vrijeme Prvog svjetskog rata te boravak vojnika na ovim prostorima, tražili su svoje. Nakon spomenutog rata, iako novoosnovanom državom hara epidemija španjolske gripe, sifilisa, tuberkuloze i drugih bolesti, kroz Kiseljak i dalje cirkulira puno ljudi. Godine 1922. god, kiseljački župnik fra Augustin K. kritizirajući određene pojave u Kiseljaku, onako“ upakirano“ navodi sljedeće:
„Kroz dva mjesece sezone dolaze gosti na Kiseljak. Kako sam opazio gosti dolaze u razne svrhe: ili se liječiti, ili odmaraju, ili ljetuju, ili imaju posebnu svrhu.“
Drugi kiseljački župnik fra Ante P., 1936. god., za hotel Dubrovnik koji je u vlasništvu Luke Pušića malo slobodnije navodi sljedeće:
„Kiseljačani pričaju da je kod njega pravi kupleraj ( javna kuća, bordel), a osobito preko sezone.“
Romantika
Posebno su zanimljivi opisi i predaja o tome kako su onovremeni sarajevski tajkuni plaćali kiseljačkim dječacima da noću pale baklje uz duž rijeke Lepenice, dok su se oni plovili čamcima zajedno sa svojim kurtizanama, a spomenute baklje su imale za cilj podići razinu romantike i samog doživljaja. Iz svega iznesenog možemo samo pustiti mašti na volju i zamisliti kako je sve to zajedno izgledalo.
Problematiku prostitucije tadašnja država Kraljevina Jugoslavija pokušala je suzbiti donoseći Zakon o prestanku rada javnih kuća 1939. god. Nije poznato koliko je spomenuti zakon uspio dokinuti ovu djelatnost.
Milan Tuzlak/artinfo.ba
