Na današnji dan rođen je veliki, najveći bosanskohercegovački sportaš svih vremena - Mirza Delibašić. Da je živ, danas bi proslavio 67.rođendan.
Delibašić je bio izrazito talentiran, i to ne samo za košarku u kojoj će ostvariti najveću slavu. Počeo je s tenisom, i osvojio titulu republičkog prvaka u pionirskoj kategoriji. Bio je i vrstan nogometaš, a imao je sjajnu koordinaciju i pregled igre.Ipak, njegova najveća ljubav bila je košarka.
Karijeru je počeo u Slobodi iz svoje Tuzle, za koju je bio vrlo vezan. Nakon dvije sezone u Slobodi, bilo je vrijeme za rastanak. Jednostavno je prerastao matični klub, i skrenuo pažnju na sebe. Njegov prelazak u Bosnu bit će kasnije označen kao najvažniji trenutak u sportskoj povijesti Bosne i Hercegovine. Sa Bosnom osvaja dva prvenstva Jugoslavije i jedan kup. Igrao je preko 700 utakmica i postigao preko 14 tisuća poena. Lakoća s kojom je igrao bila je zapanjujuća. S bekovske šuterske pozicije jednostavno je torpedirao koš, a samo sekunda nepažnje čuvara bila je dovoljna da se oslobodi i uputi šut. Mirna ruka nije se tresla niti u šokantnim završnicama, jednostavno je išlo "bez kosti".
Godine 1979. sa Studentima je ostvario najveći uspjeh bosanskohercegovačke košarke ikad, i jedan od najvećih u Jugoslaviji. Sa svojim klubom se okitio naslovom prvaka Europe. Bosna je u pretkolu izbacila Partizani iz Tirane, a potom i Zbrojovku iz Brna, od koje su u dvije utakmice bili bolji ukupno za samo jedan poen.
U glavnom dijelu natjecanja iza sebe ostavljaju Real Madrid, Maccabi, Juventut i Olympiakos, tadašnje gigante europske košarke.Sa Emersonom iz Varesea su imali isti skor, pobjeda i poraz od 19 poena razlike. Finalni susret odigran je 5.travnja 1979. godine. Zanimljivo, Emerson je pod drugim imenom 1972. u finalu savladao Jugoplastiku, te se talijanska momčad nadala kako će to ponoviti i protiv Bosne. Finale je odigrano u Grenobleu pred 12 tisuća gledatelja, a velik dio njih bodrio je Bosnu. Zonska obrana Emersona bila je opjevana, no igrači Bosne su imali rješenje šutem s distance.Bili su nevjerojatno smireni, kao da svaki dan igraju finale Kupa europskih prvaka. Legendarni Tanjević fanstastično je spremio ekipu. Bosna je slavila 96-93, predvođena Varajlićem koji je postigao 45 poena, Delibašić je dodao 30. Ovaj uspjeh sasvim sigurno neće biti nikad nadmašen u bosanskohercegovačkoj košarkaškoj povijesti.
Iz Bosne je prešao u Real Madrid . U slavnom klubu nije igrao dugo, ali je svejedno ostavio veliki trag.Kinđe je i sa reprezentacijom Jugoslavije osvajao medalje za europskim, mediteranskim i svjetskim smotrama. Prva medalja odmah je bila zlatna , i to 1975. sa europskog prvenstva. Iste godine Jugoslavija osvaja i Mediteranske igre, kojima se tada pridavalo puno više pažnje nego danas. Na Olimpijskim igrama naredne godine u Montrealu Delibašić se s reprezentacijom okitio srebrom, a godinu kasnije obranili su i naslov europskog prvaka.
Do 1981.stigli su još i bronca i srebro s Europskog prvenstva, ali i zlato i bronca sa Svjetskog i olimpijsko zlato s Olimpijskih igara u Moskvi 1980.godine.
Bio je i izbornik košarkaške reprezentacije BiH, s kojom je osvojio osmo mjesto na Europskom prvenstvu 1993.godine.
Izrazito je bio vezan za Tuzlu, ali i Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju. Tuga i autodestruktivnost su ga ubili, ratne grozote probudile su drugog Kinđeta, koji se odao alkoholu, sve je više bio zatvoren u sebe. Oni koji su ga vidjeli prije smrti tvrde da nije ličio na sebe, izmučen, očajan, polomljen. Preminuo je u 47.godini života u Sarajevu.
U Sarajevu se po njemu zove i dvorana, u Tuzli ima ulicu. Svake godine u Tuzli se obilježava i njegov rođendan, a plan je uskoro postaviti i veliki njegov kip u rodnom gradu. Delibašić je tip kojega su svi obožavali, i najsvijetlija točka bosanskohercegovačkog sporta ikad !
BM/artinfo.ba
