Blagdan svete Kate odnosno Katarine Aleksandrijske (25. studeni) prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni te početak zime. Poznata narodna izreka „Sveta Kata, snijeg na vrata“ povezuje ovu sveticu uz snijeg i zimu jer obično u ovo doba dolazi do znatnijeg pogoršanja vremena i osjetnog zahlađenja. Od svete Kate pa sve do Božića nema više vjenčanja i većih proslava.
Blagdanu svetog Nikole (6. prosinca) posebno su se veselila djeca koja su tijekom godine bila uzorna i dobro slušala. Dan uoči svetog Nikole prale bi se čizmice te stavljale na prozor. Ujutro bi u čizmama djeca nailazila na skromne poklone poput sušenog voća ili nekog slatkiša.
Nakon blagdana svetog Andrije apostola (30. studenoga) slijedi došašće (advent), razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini. To je radosno vrijeme iščekivanja i pripreme za blagdan Božića. Kroz mise zornice u ranim jutarnjim satima vjernici pohode crkvu gdje se uz razmatranja i molitve pripremaju za božićne blagdane.
Razdoblje došašća ujedno je početak crkvene godine, a u zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića i traje do Badnjaka. Stoga se na adventski vijenac koji je spleten od zimzelenog granja stavljaju četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću te svake nedjelje se pali po jedna dodatna svijeća. Svećenici su tijekom svih dana došašća običavali vjernike ispovjediti u crkvi prije rane mise. U posljednje vrijeme zakazuju se velike ispovijedi na koje dođe više svećenika i svi župljani koji mogu doći. Bolesne i nemoćne svećenici obilaze po obiteljskim kućama te ih ispovijedaju.
Za svetu Luciju (13. prosinca) posije se pšenica, simbol plodnosti i novog života kod kršćana. Vjerovalo se da će ljetina biti bolja i rodnija što je pšenica gušća i zelenija. Obično se posuda sa pšenicom stavljala na stol ili u kut sobe, a unutar posude stavljaju se tri svijeće. Od svete Lucije do Božićabio je običaj da se prati i zapisuje vrijeme kroz dvanaest dana. Prema narodnom vjerovanju sljedeće će godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme kakvo je u odgovarajući dan od svete Lucije do Božića.
Materice su običaj koji se nekada slavio na treću nedjelju došašća. Na dan Matericadjeca ustaju rano u zoru, svakako prije nego majka ustane, a onda ju iznenade i svežu te traže otkupninu. Da bi povratila slobodu, majka je darivala svoju djecu slatkišima, orasima, lješnjacima ili voćem.
Tjedan dana kasnije na zadnju nedjelju došašća slave se Očići, običaj koji je bio posvećen očevima. Za razliku od matera, koje su za otkup obično davale orahe i lješnjake, očevi su se najčešće otkupljivali sušenim mesom.
Velimir Bugarin
