Već treću godinu zaredom Vijeće za obitelj BK-a BiH organizira Obiteljski dan na Kupresu. U tom povodu, nedjelja.ba donosi razgovor sa Violetom Milanović iz Kiseljaka.
Razgovarala: Tina Matić Ilić
Violeta Milanović rođena je 1975. i kaže kako je u njezinih 45 godina života stalo mnogo toga. Najprije je upisala srednju grafičku školu, ali je zbog ratnih okolnosti završila trgovačku. No, danas radi ono što najviše voli – bavi se kreativnim radom – slikarstvom i izradom suvenira i sve to je isključivo ručni rad.
U braku je sa suprugom Goranom već 22 godine. On je završio pravni fakultet i radi kao policajac. Kaže kako je ono najljepše što je stekla u braku: njihove troje djece. Nikola je 20-godišnjak i privodi kraju prvu godinu studija turizma; Marija ima 18 godina i upisuje prvu godinu FER-a u Zagrebu; Anđela je najmlađa, ima 16 godina i završila je prvu godinu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.
O tome što je obitelj govore različite znanosti, no, na osnovu Vašeg iskustva, kako biste ju vi definirali, što ona vama predstavlja?
Najprije ću reći da je obitelj za mene svetinja. Neprocjenjiv je blagoslov imati mogućnost na svijet donijeti djecu i tako stvoriti obitelj. Premda, smatram da su zajednica muža i žene također obitelj. Neizmjerno sam zahvalna Bogu na svom mužu i našoj djeci.
Obitelj je moj „projekt“ na kojem svakodnevno radim. Trudim se da sve funkcionira kako treba, ali me taj rad ne umara jer me to čini sretnom i zadovoljnom. Obitelj mi pruža snagu, potporu i osjećaj sigurnosti, ona je moje utočište i moja ljubav.
Koje su to, prema Vašem mišljenju, istinske vrijednosti obitelji i zašto?
Smatram da je najveća vrijednost obitelji ostati na okupu, tj. očuvati brak i odgojiti djecu. Odgojiti djecu znači, kako ja volim reći, da budu ljudi, da vole i poštuju, da budu zahvalni što su zdravi i što se školuju, da budu zahvalni na onom što imamo, a imamo jedni druge i imamo dom. Učimo ih kako da budu jaki, kako se nositi s problemima. Za zdrav odnos u obitelji je jako bitna komunikacija i vrijeme provedeno skupa.
Na Vašem životnom putu kako su se ispreplitale i kako se isprepliću svakodnevne obveze oko posla, obitelji, djece? Kako uspijevate sve stići?
Svaki dan je ispunjen nekim obvezama. Bilo je dana, i sada ih bude, kad mi je teško, ali sam iz iskustva naučila da se sve stigne obaviti, tako da ne ostavljam prostora nervozi. Ne dopuštam da me svakodnevne obveze i problemi iscrpe, isprazne i natovare mi na leđa osjećaj umora, tuge i zabrinutosti. Kada se prisjetim vremena kada su djeca bila mala, a sve troje sam ih rodila u četiri godine, sjetim se samo lijepih i zanimljivih trenutaka, iako nije uvijek bilo lako. Neke obveze me čak ispunjavaju i čine sretnom. Na primjer, kuhanje, pomaganje djeci i suprugu oko njihovih obveza i moj posao. Bitno mi je da obavim i završim ono što moram, a ono što ne stignem i što nije toliko bitno, ostavim za sutra, samo bez stresa.
Mnogi kažu kako je za sreću i razvoj važno zajedničko vrijeme. Kako ga obitelj Milanović provodi?
Slažem se da je lijepo i potrebno provoditi vrijeme zajedno. Biti zajedno znači biti blizak. U takvim trenutcima razgovaramo o tome što nas veseli, što nas rastužuje, kakve planove i želje imamo...
Goran i ja smo shvatili da život leti, a da djeca odrastaju i da će jednog dana otići svojim putevima, što je posve normalno. Zbog toga se trudimo svaku priliku iskoristiti kako bismo bili zajedno. Trudimo se provoditi vrijeme u prirodi, šetajući. Često organiziramo obiteljski izlet i tada se upoznajemo s povijesnim, kulturnim i vjerskim zanimljivostima nekog grada. Na taj način stvaramo uspomene kojih se rado sjećamo.
Koliko Vam je važna vjerska dimenzija tog zajedničkog vremena? Imate li zajedničku molitvu, odlazite li obiteljski na misu i hodočašća?
Vjera, molitva i odlazak na misu su potrebni i jako bitni. Rado idemo na nedjeljnu misu. Nema škole u kojoj se uči kako biti roditelj, kako ispravno odgojiti djecu, kako biti dobar supružnik, susjed ili prijatelj, ali kroz Deset Božjih zapovijedi i kroz čitanje Biblije to možemo naučiti. Često na misi u propovijedi čujemo savjete kako biti bolji ljudi. Sama svjedočim da život nekada donese teške situacije. Djecu učim da su vjera i Bog u takvim trenutcima jako bitni. Puno puta sam išla na hodočašća, a na tom putu su mi se znali pridružiti djeca i suprug. Ta hodočašća me duhovno ispune.
Prema Vašem mišljenju, koji su najveći izazovi u današnjem svijetu s obzirom na odgoj djece?
Sklad obitelji mogu narušiti razni poroci. Svjedoci smo što droga, alkohol i kocka čine djetetu. Znamo koliko prekomjerno korištenje mobitela i društvenih mreža mogu štetno djelovati na dijete i obitelj. Nažalost, u ovu zamku zapadaju i sami roditelji, a da toga nisu svjesni, ili ne žele biti. To moramo prepoznati i poduzeti nešto u rješavanju tog problema. Kako je rečeno: „Nije sramota pasti, sramota je ne ustati.“
Ne treba biti stručnjak kako bi se uvidjela kriza braka i obitelji u modernom društvu općenito... Recite nam, što Vi smatrate najčešćim problemima obitelji? Kako rješavate krize u vlastitoj?
Dovoljno se okrenuti oko sebe i možemo vidjeti puno brakova koji su se raspali, a time i obitelji. To me jako rastuži. Za lijep i skladan brak potrebna je ljubav i poštivanje, a to svi možemo ako se malo potrudimo. Možda je problem u ovom „potrudimo“ jer nam je to teret, a ne bi smjelo biti. Neki su prestali cijeniti i njegovati prave vrijednosti braka. To su biti i provoditi vrijeme skupa, zagrliti i poljubiti se, reći supružniku da ti je bitan i zahvaliti mu na svemu lijepom i dobrom što nam je pružio. Istina, ponekad imamo neke krize, sukob mišljenja, neslaganje, a to rješavamo isključivo razgovorom. Nikada svoje probleme ne stavljamo pod tepih, nego ih rješavamo. U obitelji treba stalno biti prisutan. Gledati. Slušati. Bdjeti nad obitelji i biti tu kada te ona zatreba.
Papa Franjo, kao i Sv. Ivan Pavao II., kazao je kako budućnost čovječanstva dolazi kroz obitelj. U skladu s tom premisom, kakva je budućnost našega naroda, poglavito u Bosni i Hercegovini?
Rado bih, kada je riječ o ovoj temi, sve promatrala kroz ružičaste naočale, zamišljala sve idilično i pozitivno. Međutim, stvarnost je drugačija. Ako ću biti realna, onda ću reći da vidim sivilo. Nije crno, nego sivo, a mi ljudi možemo puno toga učiniti i promijeniti nabolje. Nismo ni svjesni koliku moć imamo, pogotovo ako bismo se udružili i ujedinili. Budućnost čovječanstva je u obitelji. Potrudimo se tu zajednicu očuvati. Potrudimo se rađati djecu i odgajati ih u poštene, moralne ljude koji su spremni živjeti, raditi i pomagati druge. Poznajem puno obitelji koji se trude, dobro odgajaju djecu, lijepo žive i oni mi daju razlog da vjerujem u bolje sutra.
Općenito govoreći, može se zaključiti kako današnji supružnici ne žele djecu dok ne ostvare materijalnu sigurnost, a kada to postignu, onda još određeno vrijeme čekaju kako si ne bi stvarali „dodatnu obvezu“. Kako to komentirate i što smatrate da se dogodilo s onim pouzdanjem u Božju providnost koju su ranije generacije imale?
Dijete ne treba smatrati kao obvezu i trošak. Dijete treba željeti. Dijete je sreća. Kada se sjetim svih lijepih trenutaka koje su mi pružila djeca, u meni se bude lijepe emocije. Zahvalna sam Bogu na darovima što se zovu Nikola, Marija i Anđela i što imam priliku svakodnevno uživati u njima. Priuštili su mi mnogo smijeha i radosti. Sretna sam što su zdravi i oni su moje najveće bogatstvo.
Smatram da su današnji bračni parovi pogrešno posložili stvaranje svoje obitelji: karijera, kuća pa tek onda djeca, ako se uopće stigne?! Dijete svojim rođenjem donese toliki blagoslov da je kućenje i stvaranje karijere lakše. Zvuči nerealno, ali mi smo svjedoci tome. Dopustite mi da ispričam jednu priču... Imali smo već dvoje djece, Nikola je imao tri, a Marija godinu i pol. Uz sve troškove života plaćali smo veliku stanarinu i bili u fazi rješavanja svog vlastitog doma. Suprug je svojim radom donosio novac u kuću i ozbiljno smo razmatrali moje zaposlenje. Već smo isplanirali kako bi to izgledalo i tko bi nam djecu čuvao. Nisam bila baš oduševljena novonastalom situacijom i predložila sam suprugu da ja ne idem na posao, nego da rodim još jedno dijete i poželjela sam da radim nešto u kući kako bih bila s djecom, a pritom i financijski doprinosila. Rekli bi mnogi „niđe veze“. Rodila sam treće dijete koje je vrjednije od svake zarade. Anđela je svojim rođenjem donijela blagoslov. Iduće godine smo se uselili u svoj vlastiti stan. A Bogu se, valjda, svidjelo moje razmišljanje pa me je nagradio poslom koji danas radim, naravno, u toplini svoga doma okružena obitelji. Hvala mu na tome.
Strah kod ljudi umanjuje vjeru u Božju providnost na svim poljima, a tako i u rađanju djece. Ivan Pavao II. je rekao: „Ne bojte se.“ Poslušajmo ga.
Vijeće za obitelj Biskupske konferencije BiH organizira treću godinu zaredom Dan obitelji na Kupresu. Što mislite o toj inicijativi i biste li bili dijelom toga dana?
Inicijativa je za svaku pohvalu. Svo vrijeme govorimo o važnosti obitelji za užu i širu zajednicu, za cijelo čovječanstvo, stoga smatram da je dobro i potrebno promovirati važnost obitelji. Potrebno nam je ukazivati na sve vrjednote obitelji, a isto tako na sve ono što bi je moglo razoriti. Treba učiti i naučiti kako u današnje vrijeme opstati kao obitelj. Pored toga, to je prilika za druženje i razgovor i, naravno, voljela bih biti nazočna na jednom takvom događaju.
Što biste na kraju s toliko godina iskustva i toliko proživljenih trenutaka Vi mogli poručiti obiteljima i bračnim drugovima koji su tek na svojim početcima?
Volite se i uživajte u zajedničkom životu. Bog vam je dao život, a vi imate mogućnost učiniti ga lijepim. Učinite to. Potrudite se, vjerujte, isplati se.
Želim da vas i ona najmanja sitnica učini sretnim, poput šetnje, ubrana i darovana cvjetića s livade, zajedničke kavice i gledanja filma. Cijenite trud i zalaganje svog supružnika i, naravno, ne bojte se rađati djecu. Kada doživite prvi smješak svog djeteta ili kada vas prvi put uhvati za prst, kada shvatite koliko vas to dijete voli i treba, znat ćete o čemu govorim. To je neprocjenjiva radost i bit ćete sretni. Predivan je osjećaj kada vas dijete zovne „mama“. Lijepo je imati obitelj i uživati u njoj.
nedjelja.ba