Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. OŽUJKA. Obilježavanje ovog dana određeno je usvajanjem Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u prosincu 1992. godine. Cilj je podizanje svijesti i skretanja globalne pozornosti na značaj i važnost vode te promicanja održivog korištenja vodnih resursa.
Ovogodišnja tema Svjetskog dana voda je „Voda i klimatske promjene“ i upućuje na razmatranje rješavanja globalnih problema svjetske vodne krize i klimatskih promjena koji su neraskidivo povezani. Prilagodbom klimatskim promjenama, posebice njenim učincima na vodne resurse, mogu se zaštititi zdravlje i spasiti ljudski životi, a učinkovitije korištenje vode može utjecati i na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ne smijemo si priuštiti čekanje, a svatko od nas u tome ima svoju ulogu.
Od sedam milijardi stanovnika, više od jednu milijardu nema stalan pristup sigurnoj vodi. Svjetska zdravstvena organizacija je pristup vodosnabdijevanju i kvalitetu vode za piće svrstala među dvanaest osnovnih pokazatelja zdravstvenog stanja stanovništva jedne zemlje, čime se potvrđuje njena značajna uloga u zaštiti i unaprjeđenju zdravlja.
Osim za piće, pripremanje hrane i održavanje higijene, voda je ljudima neophodna i u mnogim privrednim granama. Obezbjeđenje dovoljnih količina vode je od vitalnog značaja za čuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, čime se pruža podrška ekonomskom i socijalnom razvoju. Polovina svih radnika na Zemlji (1,5 milijarda) su zaposleni u sektorima za čiju je djelatnost neophodna voda. Milioni njih su nepriznati i nezaštićeni kada su u pitanju osnovna prava iz radnog odnosa.
Pored smanjenja količine raspoložive vode, svijetu prijeti i opasnost od dugoročnog zagađenja postojećih rezervi. Industrijske otpadne vode u konačnom ishodu uvijek završe u nekoj tekućoj vodi. Svake godine u mediteranskim zemljama završi oko 120.000 tona mineralnih ulja, 12.000 tona fenola, 60.000 tona deterdženta, 100 tona žive, 3.800 tona olova, 2.400 tona hroma, 21.000 tona cinka, 320.000 tona fosfora, koji se jednostavno izliju u rijeke, mora i druge vodene površine. Sve ove materije se vrlo sporo razrjeđuju čistom vodom iz okolnih vodotokova i mora. Čvrste materije zahtijevaju izuzetno dug vremenski period za razgradnju u vodi – od nekoliko nedjelja za papirnu ambalažu, pa sve do nekoliko stotina godina za plastiku. Zagađenje podzemnih voda nastaje i zbog poljoprivrednih aktivnosti, koje podrazumijevaju korištenje umjetnih đubriva.
Bosna i Hercegovina je bogata vodnim resursima, međutim, nepropisno odlaganje čvrstih otpadnih materija (naročito industrijskog i medicinskog otpada) na neuvjetne deponije i tečnih otpadnih materija (komunalne, industrijske vode, otpadne vode nastale usljed poljoprivrednih djelatnosti itd.) koje se bez prethodnog prečišćavanja izlijevaju u recipijent, ozbiljno prijete da smanje količine i ugroze kvalitetu naših voda. U Bosni i Hercegovini, razvoj infrastrukture potrebne za odgovarajući tretman otpadnih voda ostaje ključni izazov okoliša. U cilju zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost svake zemlje i njenog stanovništva, kao i punu međunarodnu saradnju.
Nikolina J /Artinfo.ba
