Božić se danas uglavnom proslavlja onako kako se to naučilo od starijih generacija – uz poneke vlastite, ili pak preinake koje donosi vrijeme. Doduše, sve je manje tradicionalnog obilježavanja Božića. Dok su u manjim sredinama puno naglašeniji tradicionalni običaji koji se još donekle uspijevaju othrvati ovom novom dobu, gradske sredine pomalo primaju utjecaje Zapada – glavni je konzumerizam koji uzima sve više maha i u BiH. Božić se na neki način sveo samo na shopping – najveće gužve su u supermarketima i prodajnim centrima. Stoga ne čudi da je naglasak da se više stavi na duhovno, a manje na materijalno česta poruka s crkvenih oltara u Bosni i Hercegovini ovih blagdanskih dana. Međutim, kršćanstvo nije protiv materijalnoga, ali jest za umjerenost, za primat duhovnog nad materijalnim. U središtu Božića je čovjek – obitelj, pa upravo zato za Božić nije toliko važno što ćemo dobiti ili darovati drugima jer Božić nije u materijalnim stvarima, već u bogatstvu i daru osoba: roditelja, djece, braće/sestara, supruge/a, djedova, baka…

 OBIČAJI

Baš u predblagdansko vrijeme, sve je češće pitanje: gube li se stari tradicijski običaji zbog sve izraženijeg konzumerizma? Mnogi su zaboravili zbog čega se zapravo slavi Božić. „Na televiziji samo možete vidjeti reklame za Djeda Božićnjaka, skoro nigdje nema Svete obitelji – Isusa, Marije i Josipa. Svi su zaboravili na Božić i misle da su to samo pokloni ispod bora. Nažalost, nametnuta nam je ova potrošačka euforija kojoj kao društvo nismo dorasli. Danas su sve vrijednosti prebačene na novac, a vjerojatno ste i primijetili da se ljudi za blagdane ne vesele kao što je to bilo prije. Možda je to zato što troše iznad svojih mogućnosti jer skupi pokloni postaju sve važniji i sve se više zaboravlja na pravo značenje obiteljskog blagdana i pravih vrijednosti u životu. Tako je i Božić sve manje vjerski izraz prema Bogu, a sve više stanje konzumerizma i potrošnje.“

DAROVI

Također, poklanjanje darova u vrijeme božićnih blagdana oduvijek je postojalo, premda se darovi, kao i vrijeme darivanja znatno razlikuju danas i nekad jer su prije ljudi više cijenili radost života i sitnice kojima su bili okruženi. Pokloni nekada su bili znatno skromniji nego danas jer su uključivali vlastitu izradu – bilo da je riječ o skupljanju i sušenju ili šećerenju voća i pravljenju kolača. Najčešće su se poklanjale smokve, bademi, orasi i jabuke. Većina ljudi je danas zaboravila pravu bit Božića i božićnoga duha.

„U to se vrijeme odlazilo na ranojutarnje mise zornice, postilo se i duhovno pripremalo za Božić. Također, izrađivao bi se ili kupovao adventski vijenac na koji bi se stavile četiri svijeće; na svaku bi se adventsku nedjelju palila jedna svijeća.“

Moramo shvatiti da se Božić ne mjeri u vrijednosti materijalnih stvari koje smo kupili odnosno dobili, nego u tome koliko smo ljudi pomogli i razveselili nematerijalnim stvarima. Zaboravili smo da je naše vrijeme najvažniji i najljepši dar koji možemo pokloniti drugim ljudima.

Nikolina J/artinfo.ba