Jedan od rijetkih, ako ne i jedini stari božićni običaj koji se i danas zadržao je sijanje pšenice. Simbolizira plodnost i blagostanje u idućoj godini.

Pšenica se sije na blagdan svete Lucije (13.12.) i pušta da raste sve do Božića.

Ovisno o tome kako bi pšenica iznikla, takva bi sljedeće godine u poljima bila ljetina. Inače, pšenica se smatra simbolom plodnosti, obnove i novog života.

Tek četiri europske zemlje imaju običaj sadnje božićne pšenice - Italija, Hrvatska i Portugal i Bosna i Hercegovina.

U narodu se sveta Lucija štuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih te onih koji su oboljeli od očnih bolesti, te kod grlobolje i krvarenja. Zaštitnica je pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača.

U njezinom rodnom gradu Sirakuzi u Italiji nalazi se poznata bazilika svete Lucije u koju svake godine hodočasti veliki broj vjernika.

Neki i danas drže do običaja da se od sv. Lucije prati vrijeme preostalih 12 dana do Božića, a svaki dan predstavlja redom mjesece u godini. Vjeruju da će, kakvo je vrijeme tog dana, tako biti i taj cijeli mjesec, piše 24sata.hr.

O svetoj Luciji poznate su dvije legende. Prva govori o tome kako je Lucija bila djevica koja je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca koji ju je zbog toga htio poslati u javnu kuću. To je odbila pa je mučena na lomači. Kada je primijetio da joj to nije naudilo, krvnik joj je grlo probo mačem.

Prema drugoj, sama si je iskopala oči i poslala ih neželjenom proscu pa joj je Majka Božja zauzvrat dala najljepše oči. Umjetnici je zato prikazuju kao iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, svjetiljci i očima koje drži na pladnju.

Na dan sv. Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 papirića s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić bacao u vatru, a vjerovalo je da će se djevojka udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na papiriću.