Čitamo se danas u opet, i to opet o jednoj snažnoj ženi. Sasvim slučajno je i ova snažna žena moja trenerica  (nije namjerno, stvarno ne živim u teretani). 

Kažu stariji ljudi da ne postoji na svijetu snaga poput majčine ljubavi. Obično su to ljudi sa životnim iskustvom. Znate ono, dođete u fazu kada znate da se ne može u životu kupiti ništa što vrijedi , niti vratiti vrijeme uzalud potrošeno. Kada sve što imaš usmjeriš na ono malo životne sile koja te pogoni – svoje čedo.

Da se vratimo na glavnu aktericu današnje priče – Nikolinu Znahor.

Nikolina nije jedna od onih koje se identificiraju kroz svoje dijete, no Nikolina je prije svega majka. Svakim svojim činom, odlukom i djelom usmjerena na svog sina , na svoju obitelj.  Znam da ste čuli za njen hobi, koji je svakim danom sve manje hobi , a sve više – posao.  Naletjeli ste na fotke njenih dekica, pletenica , jastučića svud po Instagramu, Fejsu ili gdje već najaktivnije djelujete. 

Nikolina  ne treba reklamu. Nikolini treba podrška , pohvala i priznanje.

Uskoro nakon rođenja sina , Nikolina shvaća da između majčinskih i obiteljskih obveza postoji malena rupa slobodnog vremena i odlučuje se na hrabri pothvat pokretanja vlastitog posla.

„Do ideje sam došla spontano. S novorođenom bebom u rukama sam istraživala alternative za zdravije varijante od dekica i dječje opreme koja nam je na raspolaganju. Svi mi želimo svojoj djeci ono najzdravije i najbolje za njih. Jednostavno sam odlučila – izradit ću to sama!“

„Noćima sam , dok je beba spavala , na YouTube-u gledala tutorijale kako plesti vunu, kako raditi dekice i jastuke… Nekoliko dana nakon, sam se usudila i pokušati. Došla sam do Merino vune, muž mi je pomogao oko osnove i nekoliko sati nakon – imali smo prvi jastučić!“

Mjeseci rada, usavršavanja i proširenja ponude rezultirali su perfekcijom. Nikolina danas radi najtraženije dodatke za novorođenčad, a s mužem se bavi čak i izradom i rekonstrukcijom namještaja.

Najprirodniji materijali, moderni dizajn i mnoštvo truda stoje iza svakog komada koji napušta Nikolininu radionicu.

Čuvarica dječjih snova , osim što je samoostvarena i  poslovna žena (majka i kraljica) , je i trenerica. Već rekoh u početku, da.  Podupire snove, rado dijeli znanje, vještine, pozitivnu energiju. Nježna je i brižna. 

Da se vratimo na motiv svih motiva – ljubav.

Majčinstvo i obitelj.

Nikolina je u sigurnosti svog doma pronašla put koji ju je oblikovao u ženu koja je danas.  U ljubavi prema mužu, prema sinu.

Svaka dekica kojom se grijete protkana je njihovom ljubavlju koju nose jedni za druge.  Tek, eto, da imate na umu.

Hoće li Nikolina i Zlatko ići u Njemačku, meni stvarno nije važno. 

Da se malo usudimo voljeti i živjeti gdje smo posađeni, manje mrziti , više grliti – možda bi Njemačka došla k nama. O tom , po tom. Ja odoh pod svoju merino dekicu, koga briga što Novembar i dalje glumi Septembar.

Dnevnik.ba/Jurija Brnada