Lider SDA propisao je SDP-u proces rehabilitacije u oporbi. No, Nikšić uzvraća kako je vrijeme njihove bezuvjetne kooperativnosti prošlost te kako oni koji bi formirali vlast bez njih moraju prvo kazati: „Izvinite, izdajnici, trebamo vašu podršku da formiramo vlast.“
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Teško je kazati je li dobra vijest od prošloga četvrtka to što su počeli rokovi za konstituiranje novog saziva Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a nakon što je Središnje izborno povjerenstvo potvrdilo rezultate listopadskih Općih izbora. Naime, u Bosni i Hercegovini demokracija je baš – specifična. Kao što je uostalom i sama država (…), ova poslijedejtonska, sa svim svojim limitima nametnutim u američkoj vojnoj bazi. Što je već samo po sebi – posebnost bez presedana.
Rekordna 2018. – zasad
Ipak, kažimo kako aktualni Ustav BiH propisuje da se oba doma državne Skupštine moraju sazvati najkasnije 30 dana nakon izbora. Dakle, do 3. prosinca. No, zato i jest dvojba glede potencijalnog muštuluka nakon što je SIP obnarodovao kako je početkom listopada sve bilo pošteno. Jer, povijest poslijeizbornoga pripetavanja u BiH uči nas kako formiranje vlasti zna trajati, i trajati… Rekord bilježimo nakon Općih izbora 3. listopada 2010. – 495 dana politički su se bh. prvaci naduravali kako bi se uspostavilo Vijeće ministara čiji je kompletan sastav pod ravnanjem, sad već pomalo i zaboravljena, Vjekoslava Bevande, potvrđen 10. veljače 2012.
Jasno, unatoč tomu što svi lideri u kampanji ističu kako je važan program, a ne fotelje, one su ministarske (i) ovoga puta uvjetovale da se „bijeli dim“ iznad sarajevskog Marijin Dvora izvije nakon 16 mjeseci.
Što se pak tiče većeg – kako podno Trebevića vole kazati – entiteta, gotovo su raritetni, čak i za Bosnu napaćenu listopadski izbori 2018. Nova Vlada Federacije BiH uopće nije formirana tijekom cijelog četverogodišnjeg mandata. Vječni se partneri, a neki vele i najbolji stari neprijatelji, SDA i HDZ nisu baš nikako mogli dogovoriti, pa je tako Vlada Fadila Novalića izabrana još 2015. ostala u tehničkom mandatu više od četiri godine, sve do proljeća 2023. A, za ovu je Vladu vezana još jedna bh. posebnost. Premijer Novalić uhićen je, u jeku istrage u aferi Respirator, potkraj svibnja 2020. Nakon prave sudske trakavice, pravomoćno je osuđen na četiri godine zatvora, a na izdržavanje kazne u državnom – i novom! – zatvoru u Vojkovićima otišao je u ožujku 2024.
Premijer i „Respirator“
Budući da je Sud BiH nakon uhićenja odbio prijedlog Tužiteljstva za određivanje jednomjesečnoga pritvora, uhićeni se premijer branio sa slobode, a kako nije bilo niti političke većine u federalnom Parlamentu, Novalić je nastavio voditi Vladu u punom kapacitetu – sve do 28. travnja 2023. kada je potvrđena nova s Nerminom Nikšićem na čelu i kojoj, evo, teče tehnički mandat. Nije, međutim, ni to Novalića ostavilo bez posla. Na izborima 2022. kandidirao se za Zastupnički dom Parlamenta FBiH i, možda zbog „oreola“ potencijalnog paćenika, uvjerljivo osvojio zastupnički mandat. Ipak, u veljači 2024. SIP mu je taj mandat oduzeo, nakon što mu je potkraj siječnja iste godine potvrđena pravomoćna zatvorska kazna.
Slijedom se čega valja referirati na aktualnu prognozu Bakira Izetbegovića kada je riječ o uspostavi vlasti na federalnoj razini, ali i njegovoj usporedbi – u tom kontekstu – s državnom vlašću. Čelnik Temeljne u Bošnjaka misli, naime, kako se ta vlast može brže formirati. Što se, veli, SDA tiče, voljeli bi – što prije kako bi se žurno usvojio i proračun te nastavilo, nakon nemala zastoja, s europskim putom. Vjeruje pritom kako je i srpska strana na to nadošla. A, iz njegove perspektive, to je „dozivanje“ uvjetovano i novonastalim okolnostima u Srbiji gdje je – znamo dakako! – gotovo nerazdvojni pajdaš Milorada Dodika na izborima 25. listopada doživio pravi sunovrat.
Iz Vojkovića opet u (premijersku) fotelju?!
Zaboravlja – bojim se – kako je Laktaški Lola balkanski, u najmanju ruku, prvak u izvrtanju kaputa (na stranu koja njemu paše). Nije li, uostalom, žurno čestitao izbornim pobjednicima. A, primjerice, jedan od lidera pobjedničke liste, akademik Radomir Saičić odmah nakon što je postalo jasno kako je Aleksandar Vučić otpremljen u povijesnu ropotarnicu, obznanio je da je riječ o istom narodu, braći koju dijeli fiktivna i, veli, geometrijska granica te kako Srbe s obiju obala povezuju posebne veze i obveze koje „prevazilaze zakonske okvire“. Nije zato baš naročito pametno računati na to kako će Banja Luka ostati bez svoga jakog beogradskog uporišta. Nakon čega više nisu daleko ni Moskva ni Peking…
Zanimljivo, prilikom budućega (federalnog) selektiranja esdeaovski je šef prilično fleksibilan izbornik. „Mislim kako bi zaista trebalo napraviti jak probosanski blok. Uključujući sve. Tko god hoće“, poručuje ovih dana, uz opasku kako je to njegov osobni stav
U vezi s federalnom Vladom, Izetbegoviću II. se, dojam je, ne žuri. U nedavnim je intervjuima podsjetio kako je njezino formiranje gotovo tradicionalno prelazilo u sljedeću godinu. „Kada pogledamo sve te rokove, realno je da to bude veljača ili ožujak“, prognozira poštujući, valjda, tradiciju. U kontekstu čega valja kazati da je od trenutka kada je počeo sudski proces protiv Novalića, njegov stranački šef bio čvrsto uz njega. Afirmirajući čak i stav toga uznika iz Istočnog Sarajeva da ne traži pomilovanje, iako bi ga, misli Alijin jedinac i sam iz stare robijaške obitelji, sigurno oslobodili.
Tko zna možda u ovim okolnostima, nakon SDA-ova listopadskog trijumfa – ex-premijer ipak zatraži pomilovanje, a Bakir ga vrati u premijersku fotelju?!
U Hrvata – jednostavno
Kada govorimo o Federaciji, do problema bi moglo doći u Bošnjaka jer je kod Hrvata sve – gotovo tradicionalno! – jasno. HDZ je opet bio vrlo uvjerljiv, a Hrvatska petorka, koja je imala čak i ambicija imati svoga čovjeka u Predsjedništvu BiH, u entitetskom Parlamentu imat će četiri zastupnika, dok je u državni ušao samo lider Devedesetke Ilija Cvitanović. Već nakon što su izbrojani listići i postalo jasno kako se bez njih može formirati vlast, nametnulo se i pitanje: ima li više uopće smisla koalicija pet hrvatskih stranaka te i trebaju li neke od njih ostati pod krovom Hrvatskog narodnog sabora koji broji 16 stranaka.
Uz opasku da su Republikanci zamrznuli svoj status i zapravo već godinama ne sudjeluju u radu Predsjedništva i Glavnog odbora HNS-a. Ukratko, svi su aduti u hadezeovskim rukama.
Ponovimo stoga kako bismo se u Bošnjaka mogli nagledati svega i svačega. Iz SDA, pod Izetbegovićevim ravnanjem, dolaze najave kako bi vlast pravili sa strankama iz tzv. probosanskog bloka, a to iz perspektive stranke što stoluje u sarajevskoj Ulici Mehmeda Spahe znači s onima koji su, baš kao što su i sami, protekle četiri godine bili u opoziciji, strankama (bošnjačke) Trojke. Koje se, ne zaboravimo, također smatraju – probosancima…
Bakirov bujrum
Zanimljivo, prilikom budućega (federalnog) selektiranja, esdeaovski je šef prilično fleksibilan izbornik. „Mislim kako bi zaista trebalo napraviti jak probosanski blok. Uključujući sve. Tko god hoće“, poručuje ovih dana, uz opasku kako je to njegov osobni stav.
Ima, međutim, kod toga njegova narativa: 'ajte svi Bošnjaci, nek' je više vojske, i jedno poprilično veliko – ali!
Misli taj nesuđeni član kolektivnog bh. državnog rukovodstva kako bi se SDP trebao očistiti od ljudi koji su imali problem sa zakonom i koji su nas, veli, doveli u ovu situaciju. U prijevodu, da katarzu (s)provedu u oporbi. Većinski je stranački stav uz to kako SDA vlast treba, gotovo, mora praviti sa SBiH i Demokratskom frontom. Kada je riječ o donedavna vladajućoj Trojki – listopad je, u biti, preživio samo SDP. Lider te stranke, koji je inače nedavno navijestio svoje umirovljenje, Nermin Nikšić podsjetio je prvu u Bošnjaka kako je njegova stranka 2014. bez postavljanja uvjeta podržala Vladu FBiH koju su činili SDA, DF i HDZ, iako su tada imali mogućnost blokade.
A, veli slično je bilo i 2018. To vrijeme njihove bezuvjetne kooperativnosti, barem prema onomu što se može čuti od toga budećeg umirovljenika, prošlo je. „Valjda nitko ne očekuje kako ćemo mi uvijek biti ti koji ćemo širiti ruke i nešto davati, a da će nas nazivati izdajnicima… Ako netko želi našu podršku, a da mi ne budemo dio te priče, morat će sjesti s nama, da se pogledamo u oči i da nam kažu što smo to mi izdali. To znači kako prvo trebamo sjesti i onda da nam kažu: 'Izvinite, izdajnici, trebamo vašu podršku da formiramo vlast“, pomalo je i ciničan Nikšić.
Ključni (su) Srbi!
Ali mandat za to daju mu bh. specifičnosti s kojima je i započela ova poslijeizborna analiza/prognoza. Nikšićeva stranka, naime, ima u federalnom Domu naroda u Klubu Srba – najviše! – čak sedam zastupnika, slijedom čega imaju mogućnost kontrolirati poslijeizborni proces. Bez njih vlasti naprosto – nema.
I, kad smo kod „probosanaca“ – listopadska je zvijezda, Stranka za BiH, čiji je lider Semir Efendić, po svemu sudeći, pomrsio Izetbegovićevo nastojanje vratiti se u Alijinu fotelju. Po medijskim špekulacijama, međutim, Washington je protiv ulaska u vlast ove stranke zbog njezina stava prema projektu Južne interkonekcije, koji SAD snažno podupire. Istina, iz američkoga je Veleposlanstva žurno demantirana nakana bilo kakva miješanja u formiranje vlasti. Doduše, nije bilo ni za očekivati kako će priznati da su na to – što je tradicionalna navada zapadnih poklisara otkako je dejtonske Bosne – spremni…
Istovremeno, početkom studenoga, nakon sjednice Predsjedništva SNSD-a, Milorad je Dodik ultimativno prekrižio SBiH kao potencijalnog partnera u državnoj vlasti. Što se tumači i kao testiranje Banje Luke koliko je SDA-u stalo do ovoga „probosanskoga“ kraka. Uz to, trebat će – u praksi! – provjeriti (i) kako će reagirati HDZ bude li – a teško je vjerovati da neće – Temeljna u Bošnjaka inzistirala da Komšićeva Fronta uđe u vlast. Bilo koju…
Sve u svemu, tek smo na početku. Svega ćemo se još nagledati. Možda rekordi, državni i federalni, neće biti oboreni. Ali prije proljeća ništa od otjelotvorenja stečevina listopadskoga praznika demokracije.
nedjelja.ba
