Jesi li ikada zaplakala Bosno moja?

Kad su se djeca tvoja rasula po cijelom svijetu..

Kad tvoje bogatstvo kupiše ljudi po cijelom planetu...

Kad tvoje šume sjeku

Kad ti zagade i potok i rijeku...

Kad ti zagade čisti zrak

Kad se smog spusti uz mrak..

Jesi li zaplakala Bosno moja, kad granicu prijeđoše mladi

Kad nema više tko da za tebe radi...

Jesi li zaplakala Bosno moja što si ostala pusta

Što ti šuma nije više gusta..

Jesi li zaplakala Bosno moja što si ostala mladima dužna,

što rekoše za tebe da si ružna...

Jesi li zaplakala Bosno moja što nas po vjeri i naciji dijele

A nitko se ne boji kuge bijele..

Jesi li zaplakala Bosno moja, što više nema smijeha i radosti

Ostale samo ljudske pakosti..

Jesi li zaplakala Bosno moja kad si shvatila da si ostala prazna

Mišljenja ljudi su razna..

Neki su odlučili poći za bolje sutra

Znam da plačeš svakog jutra...

Dok budiš svoje oči snene

Možda sutra tu ne bude ni mene...

Znam da plačeš moja Bosno

Poželio sam tebe i tvoje jutro rosno..

Poželio sam svu tvoju raskoš i ljepotu

Nigdje kao u tebi neće mi biti ljepše u životu..

. Ali moram biti iskren, nama mladima ostat ćeš dužna

Za mene nećeš biti ružna..

Od tebe ovo napraviše neke pristaše..

Mlade tvoje otjeraše, migrante dovedoše...

Moja Bosno ostala si pusta,

sve je više tuge i gladnih usta...

Dok tobom lopovi vladaju

Tvoji mladi Njemačku sanjaju...

I ne brini sjetit će se oni tebe, zaželjet će se doma svog

Moja Bosno nek te čuva Dragi Bog...

Znam da plačeš moja Bosno, plačem i ja u kutku svoga stana

I nadam se tebi svakoga dana...

Krijem od drugih suze puste,

kada dođem nadam se da ću ugledat šume guste,

ugledati čistu rijeku

i zabranu da se šume sijeku,

da ću opet udisati svježi zrak,

bit ću jak,

budi jaka nitko te ne voli više od zemljaka....

AUTOR : Marin Trogrlić

artinfo.ba