Župa Banbrdo nastala je odvajanjem od kreševske župe kao mjesna kapelanija 1852. (1853?) i od tada vodi matične knjige. Župom je proglašena 1858. godine.

U vrijeme bosanske samostalnosti današnji lepenički kraj bio je banski odn. kraljevski posjed (odatle zacijelo potječe i naziv Banbrdo). Tamo se nalaze brojna srednjovjekovna groblja s mnoštvom stećaka, među kojima se ističe stećak "Radoja, velikoga kneza bosanskoga".

Prvotna župna kuća s oratorijem, gdje se obavljalo bogoslužje, podignuta je na brijegu Banbrdo, po kome je župa dobila ime. Gradnja crkve započela je tek pod konac 19. stoljeća: blagoslov temelja obavljen je 3. rujna 1899. godine. Vjerojatno je u crkvu uskoro uneseno ponešto od likovnog i drugog potrebnog inventara. U novije vrijeme ona je iznutra i izvana obnavljana. God. 1987. postavljen je križni put A. Starčevića, rađen na staklu 1970, koji se ranije nalazio u Kreševu. Premda crkva nije izgrađena na Banbrdu, nego u obližnjem ravničarskom predjelu u Lepenici, stari je naziv za župu i dalje ostao.

Na području župe nalazi se podružna crkva u Zabrđu, izgrađena 1977. po projektu ing. fra B. Borića. Ima zvono koje je nabavljeno 1982. godine. Također postoji više grobljanskih kapelica, mahom građenih nakon Drugog svjetskog rata.

Prvotna župna kuća, koja se nalazila na brijegu Banbrdo, porušena je u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nova je izgrađena u blizini crkve 1951-52. godine. God. 1969. podignuta je vjeronaučna dvorana, a u istom sklopu i novi župni stan. Kuća je renovirana 2000. godine.

God. 1877. župa Banbrdo imala je 1.008 katolika, a 1935. god. 1.942. Pred početak zadnjeg rata (1991.) u župi je 2.746 vjernika (1974:2.892). Po zadnjem popisu na koncu 2016. godine ona broji 1.838 vjernika u 687 obitelji.

Župu tvore sljedeća naselja: Azapovići, Boljakovići, Bukovica, Buzuci, Čubren, Drum, Gojakovac, Homolj, Ivica, Kovači, Kuliješ, Lepenica, Ljetovik, Medvjedice, Mokrine, Pirin, Rakovica, Toplice, Zabrđe i Žeželovo.

bosnasrebrna.ba