eđu franjevačkim samostanima Bosne Srebrene veoma važno mjesto ima onaj sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori podno Vlašića, 10 km sjeveroistočno od Travnika. Bosanski su franjevci samostan u Gučoj Gori izgradili za dvije godine, od 1857. do 1859. Bila je to tada najveća zgrada u Bosni, bijela dvokatnica s 58 kamenih stupova, piše Večernji list BiH.
Potpuno devastirana
U isto vrijeme podignuta je i samostanska i župna crkva. Kamen temeljac položen je 5. svibnja 1856. i sagrađena je za godinu dana. No, zbog posljedica zuba vremena, 1894. je djelomično porušena i temeljito preuređena pa je praktički nastala nova crkva u neoromaničkome stilu s dva zvonika. Tada podignuta gučogorska crkva stoji i danas. U Domovinskom ratu crkva je potpuno devastirana i obeščašćena, odneseno je sve što se moglo odnijeti, pa tako ponovno i ono najvažnije i najvrjednije – knjižnica i umjetnine. Izbušen je kompletan krov crkve, oboren kameni križ s glavne lađe, polomljene i odnesene klupe, obeščašćen oltar, išarani zidovi, potpuno uništene orgulje, oštećene umjetničke slike – najviše velika oltarna freska Krista Kralja koja je zalivena dvjema kantama plave i smeđe boje, ukradena brončana bista fra Marijana Šunjića, jako oštećen brončani kip sv. Franje, rad kipara Ivana Križanca iz 1985. Ali franjevci i njihov puk u Gučoj Gori nisu klonuli duhom, obnavljali su samostan i crkvu. - Ozbiljnija obnova samostana nakon Domovinskog rata počela je tek 2002. i danas je u dobrome stanju, gotovo je kompletno obnovljen. No, crkva je u lošem stanju, valja joj zamijeniti krov i popraviti oštećenja na tornjevima, a onda planirati novo unutarnje uređenje. Uoči Domovinskoga rata 1992. nešto arhivske građe i slika sklonjeno je u Proložac pokraj Imotskoga i nakon rata je vraćeno. Prije dvije godine od Marinka Slipca kupili smo njegovu privatnu muzejsku zbirku koju je imao u Rankovićima kod Novoga Travnika, a skupljao ju je 30 – 40 godina. Zaustavili smo obnovu samostana na neko vrijeme i kupili je. Otada počinje uređenje nekoliko prostora za slike i nekoliko za muzejsko blago. Obnovljena je knjižnica koja danas ima 18.000 knjiga. Na drugome katu istočnoga samostanskog krila uređena je mala pinakoteka (galerija) sa 130 slika. Na prvome katu je muzej koji tek treba stručno obraditi, a u prizemlju mala zbirka “krhotina povijesti” - mali lapidarij. Značajan broj izloženih slika samo je jedan dio od golemog blaga samostana.
Vjerujemo u budućnost
Turisti iz godine u godinu dolaze u sve većem broju jer je samostan uvršten u turističku ponudu Travnika – objašnjava gučogorski gvardijan i župnik fra Drago Pranješ. Prije rata u župi Guča Gora živjelo je 3010 stanovnika, a danas 581 u 250 obitelji. Poginulo je 77 osoba, 81 je ranjena, 194 bile u logorima, za 24 se još traga. - Teško je predvidjeti budućnost i što će biti sa samostanom nakon proživljenog rata i u ovakvom trendu iseljavanja. Sada je samostan Guča Gora u širem smislu duhovno središte Lašvanske doline, ali i kulturno, povijesno i turističko. Vjerojatno će tu ulogu zadržati i u budućnosti - kaže fra Drago.
• Vecernji list/Ivan Kaleb
