Jedan od nagrađenih radova literarnog natječaja HKD Napredak i SŠ Ivan Goran Kovačić djelo je Marte Glavaš, koja pohađa KŠC Petar Barbarić u Travniku.
Što je meni došašće i Božić?
Zima. Stiglo je došašće. Ljudi šeću gradom, lica skrivenih iza šalova i kapa. Obično tihe i tajanstvene ceste Travnika, sada su ispunjene ljudima. Njihovi koraci odzvanjaju ulicama dok se kreću od jednoga štanda do drugoga. Na štandovima se vidi mnoštvo hrane, darova i pokoji slatkiš za najmanje . Kao da se pribojavaju kako će netko prije njih kupiti ono što oni žele, ljudi užurbano i sa velikom strepnjom nude novac trgovcima za razne darove. Hladni vjetar mrsi kose mlade djevojke koja sjedeći na ulici prosi za nešto novca, tek toliko da preživi ovu hladnu noć. Pogledi mrzovoljnih prolaznika samo okrznu njezin pogled i ,bez i jedne riječi, šutke nastavljaju pristizati ka štandovima. Ponekad bi koji od njih i pogledao njezine plave oči, promrzle od velike hladnoće ,no to je bio jedini korak više, jer djevojka za sada nije ništa prikupila, a zalazak slaboga sunca već se polako približavao. Prolaznicima jedina briga bila je stići na vrijeme na druženje povodom došašća, koje se sastojalo od kupovanja silnih darova i pića, nego pomaganje drugima. Upravo nakon toga zapitamo se što su zapravo advent i Božić te koja je njihova svrha jer, čini se, ljudi u posljednje vrijeme zamijenili su samu njihovu bit za nešto što to došašće i Božić nisu.
Svake godine za vrijeme Božića žurimo da obavimo svu kupovinu, napravimo najbolja jela i cijeli dan se posvetimo uređenju naše kuće. No, je li to uistinu ono najbitnije što ćemo učiniti za vrijeme došašća i Božića? Pretvorili smo Božić u nešto što nije. Umjesto iščekivanja Isusa, naši umovi putuju dalekim sferama u kojima razmišljamo o materijalnim dobrima, a kada nas netko druge vjere upita što za nas znače Božić i došašće, šutimo. Šutimo jer nam treba vremena da , od silnih svjetlećih lampica i ukrasa, pronađemo onaj pravi odgovor. Upravo to je nešto što nas izjeda iznutra i nečujno reže naša srca. Taj trenutak razmišljanja pokazuje koliko je oslabila naša vjera te koliko se temelji na drugim, nebitnim , stvarima. Šutimo pred nepoznatima jer nismo dovoljno uvjereni u ono što govorimo. Zanemarujemo našu vjeru i dopuštamo drugima da unose sumnju u nju ,a mi , bez obzira na sve to , ne borimo se da im pokažemo drukčije, nego šutnjom samo potvrđujemo ono što kažu. Došašće nije samo vrijeme kićenja kuća , pravljenja kolača i odlaska na štandove, on je mnogo više. Došašće je vrijeme priprave za Božić, vrijeme kada i najmanji od nas mogu učiniti mnogo toga svojim djelima i riječima , odricanjem te trudom. A Božić? Božić nisu samo upaljene žaruljice ili okićeni bor , on je zajedništvo, slavljenje Isusovog rođenja , okupljanje sa porodicom ili pomirenje sa osobom s kojom ne razgovaraš nekoliko godina. Božić je kada prvi put nakon desetak godina otiđeš na ispovijed, pomogneš nekome u nevolji, jedan dan izdvojiš za molitvu ili jednostavno provedeš ga s obitelji jer je to jedino vrijeme kada si kući. Božić je kada se vojnici nakon dosta vremena vrate kući, kada siromašnima poklonimo hranu i kada dijete koje je u domu napokon dobije novu obitelj. Vidite ? To je duh Božića- odvažiti se učiniti oni što nikada ne bi učinili, a što znamo da će pomoći nama i drugima. Došašće je vrijeme kada spoznamo samoga sebe i čvrsto obećamo kako ćemo nastojati činiti dobro cijelu godinu, a ne samo tih nekoliko dana . Beskonačna sreća neće biti pronađena u sretnim okolnostima, pozitivnom načinu razmišljanja ili među onima koje volimo. Okolnosti se mijenjaju, razmišljanja se slome ,a oni koje volimo nestanu. Stoga, neka se vaše srce posveti ostavljanju zemlje bar malo slađom nego što je bila kada ste došli na svijet. Činite dobro drugima, budite tu za druge jer nikada ne znamo u kakvim se problemima mogu nalaziti.
Svoju sreću ukorijenite duboko u zemlju kako ju ni jedna oluja ne bi mogla iščupati ,a vaša duša? Ona će već pronaći svoje mjesto.
Ako ste shvatili smisao Božića, zasigurno ste se sjetili djevojke sa početka priče. Tko zna...možda je djevojka tu večer i preživjela? Možda je naišao neki dobar stranac koji joj je pomogao? Postoji toliko mogućnosti, no nikada nećemo saznati što se zapravo dogodilo. Jer, ljudi su slijepi , ne vide izlaza. A možda smo upravo mi taj izlaz iz problema drugih, samo to još trebamo spoznati kroz božićni duh.
Marta Glavaš
K.Š.C. ''Petar Barbarić'' Travnik
