Stari ljudi su u ono tamo nekad doba znali reći „Ništa ljepše od svoje kućice od svoje slobodice“, a da su zaista tako mislili govori sjećanje i podaci o tome da se život nekada prije otprilike 200 godina odvijao u duhu narodnih običaja na osnovu čega je porodica i gajila taj duh porodičnog života u kućama građenim prepoznatljivim bosanskim stilom koji je gurnut u zaborav i zamjenjen nametnutim modernim stilom zapadnoveropskog sistema. Nažalost, još jednom smo pokazali da vrlo malo pažnje dajemo očuvanju tradicije i kulture, pa i graditeljskog nasljeđa koje iščezava, a bosanski stil gradnje kuća, da čitaoče naš stil gradnje bio je prepoznatljiv proizvod uticaja tradicionalne arhitekture ovih prostora, orijentalnog duha i kulture, te kasnijeg načina gradnje koji su sa sobom donijeli Austrougari i Osmanlije. Taj stil je dio naše kulturne baštine koju moderni način života gura brzinom svjetlosti u zaborav, a mi, mi stojimo i gledamo kako naša vlastita tradicija, tradicija jednog naroda, jedne nacije tone u zaborav, piše turističko informativni portal posjeti.ba.
Tačno je da sa godinama počinješ cijeniti neke stvari, a mi smo svjedoci vremena praznina i pustoši. Pusti su nam parkovi, gradovi, a nekad su bili puni života. Pusta nam je duša, a nekad je bila puna života. Muk, tišina i pustoš u unutrašnjosti naše duše, izvinjavam se kuće su ono što krijemo kao kornjače svoju glavu u oklopu kada osjete napad kojem se ne mogu oduprijeti, a vani, vani su naše ruke obavijene trnjem i rastinjem, okovane okovima, a ništa bolje nije ni sa kućama. Ne, nema onog zvuka vrata koja škripe, nema nane/bake koja će reći „Idrize/Tomo podmažider ta vrata“.
Pamte čitaoče naša sela i naselja bolje dane. Imala su ta naselja prošlost o kojoj su mnogi sanjali, a vareško naselje Matijevići je bilo dio te lijepe priče i o tome i danas svjedoče stare bosanske kuće. Svjedoče Matijevići o prošlosti, o kraljevini Bosni, o životu u srednjem vijeku. Svjedoče kuće u Matijevićima da je ova nacija imala jedan od rijetkih načina gradnje koji su stariji i od 200 godina. Nisu ga imali ni amerikanci, ni englezi, a kamoli italijani bar ne ovako kako se u Varešu može pronaći. Ono pravo malo naselje puno duše, mira i spokoja. Nekada su se ovdje čuli zvukovi iz kovačnica i livnica, a danas tu živi najviše penzionera čiji su preci došli u ovo naselje u 17. stoljeću po nekim predanjima bježeći od kuge iz doline Krivaje ili pak po drugom vjerovanju ti stanovnici su došli iz Duboštice i s Bobovca. Tu je rijeka Stavnja bila utočište mnogih mlinova, a najpoznatiji bješe onaj kod Lađe. Danas je to utočište turista koji žele vidjeti staru bosansku kuću, prepoznatljivi simbol Bosne i Hercegovine.
Bosanske kuće bile su i biti će dio BiH. One su samo dio onoga što Vareš može ponuditi svojim posjetiocima. A manji grad sa većom historijom u BiH sigurno i ne postoji i to je jedan od razloga zašto baš da posjetiti ovaj grad.
posjeti.ba
