Na Misijsku nedjelju, 19. listopada, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić zaredio je za đakone jednog kandidata Vrhbosanske nadbiskupije i jednog Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
U zajedništvu s mons. Vukšićem bilo je 30-ak svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés.
Na početku misnog slavlja nadbiskup Tomo pozdravio je suslavitelje i nazočne vjernike izrazivši radost zbog kandidata za đakone zbog „toga velikog Božjeg djela u njihovim životima, odnosno njihove spremnosti da surađuju s Božjim pozivom“. Pozvao je na molitvu kako bi krepost ustrajnosti bila stalna odlika njihova služenja.
Nakon predstavljanja kandidata za red đakonata: za Vrhbosansku nadbiskupiju član Neokatekumenskog puta Marko Tunjić te za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu fra Robert Bašić, vrhbosanski nadbiskup uputio je prigodnu homiliju.
Značaj molitve
Osvrćući se na svetopisamska čitanja progovorio je o molitvi koju zajednica vjernika upućuje Gospodinu, ističući kako postoji prozbena, pohvalna i zahvalna molitva te kako su sve jednako važne jer „samo onaj tko zna biti zahvalan Gospodinu Bogu i koji zna izricati zahvale i pohvale Gospodinu Bogu, ima moralno pravo upućivati prozbene molitve pred Lice Gospodinje“. Podsjetio je kako je to razgovor s Bogom, „prijateljevanje sa sugovornikom“, ili „kako Sv. Pavao u poslanici Korinćanima piše, kako je kršćanska molitva u stvari neka vrsta anticipacije onoga stanja u kojemu će se kršćanski vjernik naći u vječnom životu, licem u lice s vlastitim Bogom“. „Važno je ovo znati i prakticirati te nikako ne zaboraviti pohvalne i zahvalne molitve kako bismo onda s pravom, kao djeca Božja, mogli upućivati i svoje prošnje pred Njegovo lice. A, služba đakona, kao i služba svećenika i služba biskupa je zapravo u službi molitvene zajednice. Zajednice koja moli na različite načine. Najprije slavljem sakramenata, vršenjem različitih drugih pobožnih vježba i upućivanjem osobnih, pojedinačnih molitava u izravnom osobnom odnosu s Bogom. Đakonska služba, kao i svećenička, kao i biskupska, ne prima se prvenstveno radi sebe i svoga posvećenje, nego se đakon postaje prvenstveno radi posvećenja drugima, radi služenja drugima“, posvijestio je vrhbosanski nadbiskup pozivajući kandidate za đakone neka budu zahvalni za taj veliki dar.
Naviještati Evanđelje
S obzirom kako se istoga dana na svjetskoj razini obilježava Misijski dan, mons. Vukšić progovorio je o naviještanju Riječi Božje ne samo u „dalekim misijskim krajevima“, već svugdje u svijetu te je primijetio kako „koliko god je istina da jesu misijski krajevi tamo negdje podaleko gdje mnogi ne znaju za Isusa, istina je također da su i ovi naši krajevi, krajevi europske i američke civilizacije, već više desetljeća, sve više i više misionarski, jer sve manje poznaju Krista Gospodina i sve su manje spremni slijediti Njegov nauk“.
„Koliko god je ovo nedjelja i dan u koji cijela Crkva moli za braću i sestre koji su misionari u klasičnom smislu, također je ovo dan na koji si moramo posvijestiti činjenicu da i naši krajevi koje se tradicionalno naziva kršćanski sve više postaju misionarski“, istaknuo je nadbiskup Tomo pozivajući buduće đakone neka „vode računa da su u službi zajednice naviještanja, zajednice svjedočenja, zajednice koja je poslana na ovaj svijet kako bi se Isusova radosna vijest širila i kako bi bila sve više prisutna“.
Poslije propovjedi kandidati za ređenje izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru.
Nadbiskup Tomo polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima je podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni, uz pomoć svojih župnika, obukli službenu liturgijsku odjeću te na kraju obreda primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku, i s njim izmijenili cjelov mira, a zatim pristupili služenju kod oltara.
Na kraju misnog slavlja mons. Vukšić uputio je kratki govor ohrabrenja đakonima te im podijelio potvrde o primljenom svetom redu.
Misno slavlje animirao je zbor bogoslova pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Novi đakoni
Marko Tunjić rođen je 21. studenoga 1994. u Goslaru (Njemačka), kao prvo od troje djece od oca Josipa i majke Ljiljane rođ. Ostojić. Kršten je 1994. u Goslaru, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Göttingen- Braunschweig, a sakrament potvrde primio je 2008. u župi BDM-a Majke Crkve, Trnovčica-Zagreb. Osnovu i srednju Elektrotehničku školu završio je u Zagrebu. U župi Krista Kralja u Zagrebu upoznao je Neokatekumenski put te je u listopadu 2016. ušao je u NMM sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je magistrirao 21. rujna 2021. Kandidaturu je primio 2. svibnja 2023., a lektorat 12. prosinca 2024. i akolitat 7. srpnja 2025. u crkvi Sv. Majke Terezije u Vogošći.
Fra Robert Bašić rođen je 14. veljače 2000. u Novoj Biloj, a dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Sin je Ante i Ivane rođ. Bartulović. Osnovnu i osnovnu glazbenu školu, odsjek gitara, završio je u Busovači, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Nakon uspješne godine novicijata položio je prve privremene zavjete 2020., a svečane 3. listopada 2025. u Sarajevu. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima gdje je diplomirao 26. lipnja 2025.
J.M., KT
