× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

crni fratri

Kada su se Hubert Kasonta i Cosmas Safari Sadiki 2012. godine upoznali u franjevačkom samostanu u Kongu, nisu ni slutili da će ih četiri godine kasnije, kako kažu, Božija volja dovesti u BiH o kojoj ništa nisu znali. No, već godinu i po su ovdje, govore naš jezik, uče domaće pjesme, uživaju u hrani i druženju s braćom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Njihov dolazak u BiH dogovorili su glavni provincijali iz Konga i naše zemlje. Stigli su u novembru 2016. godine, a prvih nekoliko mjeseci proveli su u Visokom gdje su učili jezik. Nije im bilo svejedno kada im je rečeno da su upravo oni odabrani za odlazak na drugi kraj svijeta.

"Čuo sam za Jugoslaviju, ali o BiH ništa nisam znao. Nije mi bilo lako kad su mi rekli da trebam ići. Imao sam sastanak s meštrom, svojim odgajateljem, mogao sam odbiti. Pitao sam ga: 'Zašto baš ja kad ima toliko drugih koji mogu ići', ali oni su tako odlučili i ja sam zbog poslušnosti pristao", kazao nam je 30-godišnji fra Hubert Kasonta iz Lubumbashija, koji je prije odlaska u samostan, po završetku srednje ekonomske škole, radio na granici Zambije i Konga.

Fra Cosmas se pak pitao kako je uopće moguć život u potpuno nepoznatoj zemlji, ali i on je, baš kao i fra Hubert, smatrao da je to Božija volja.

"Bilo mi je teško, BiH je nepoznata zemlja, nepoznat mi je jezik i ljudi. U Kongu nikada nisam čuo ni riječ na vašem jeziku. Ali, došao sam, bilo je to 14. novembra 2016. godine", ispričao nam je fra Cosmas (30), veliki zaljubljenik u učenje i studiranje. 

Priznaju da adaptacija nije bila lagana, ali da je olakšavajuća okolnost bila ta što su ih svi objeručke prihvatili. Najveći problem predstavljali su im jezik i klima.

"Svaki dan učimo nove stvari, ali kultura je drugačija. Nadam se da će biti bolje, zbog klime i jezika. Prvo što sam naučio na domaćem jeziku bilo je 'hvala', 'dobar dan' i 'kako ste vi'. Drago mi je kad sretnemo ljude koji nas odmah prihvate, pitaju nas kako nam je ovdje, simpatično je njihovo čuđenje kada pričamo na domaćem jeziku", navodi fra Hubert.

Osim novih riječi, fratri iz Konga u BiH su prvi put vidjeli snijeg, ali i suočili se s veoma niskim temperaturama.

"U Kongu smo snijeg vidjeli samo na TV-u. Temperatura je jedan dan bila -20 stepeni, a kod nas je uvijek 20 stepeni i više, nikad niže. Sjećam se da sam tog dana pričao s majkom i rekao joj da je -20 stepeni, a ona me pitala: 'Jesi li živ?'“, prisjeća se fra Cosmas koji inače, pored maternjeg jezika, govori i tri strana, ali ističe da je naš bilo najteže savladati.

Uživaju u muzici i hrani

Dane uglavnom provode na predavanjima, misama i u molitvi, a slobodno vrijeme vole iskoristiti za obilazak grada, šetnju ili druženje s ostalim franjevcima. Također, fra Hubert voli čitati, učiti nove riječi na našem jeziku i ponavljati već naučene, kako ih ne bi zaboravio. Njegov prijatelj pak uživa u muzici.

"Sviđa mu se bosanska muzika, trenutno učim pjesme 'O Marijana, slatka mala Marijana' i 'Mila majko, šalji me na vodu'", otkrio nam je fra Cosmas pjevušeći nekoliko stihova.

Kada je riječ o hrani, najviše vole jesti ono čega nema u Kongu.

"Volimo hrenovke, ćevape, kobasice i burek", rekli su nam fratri.

No, nije sve tako sjajno. Fra Cosmas ne krije da u našoj zemlji postoje običaji koji mu se ne sviđaju.

"Neki ljudi dugo piju kafu i to mi se ne sviđa. Kod nas se kafa pije ujutro i nabrzinu, a ovdje za to treba puno vremena. Ali, domaća kafa je veoma dobra", kazao nam je fra Cosmas.

Život daleko od porodice

Iako im je ovdje lijepo, ne kriju da im domovina mnogo nedostaje, posebno porodica i prijatelji.

"Kad se sjetim gdje sam sve bio s prijateljima, a sada se samo čujemo preko interneta, to mi veoma teško pada. Također, teško mi je i kada čujem da politička situacija nije dobra", govori nam fra Hubert koji porodicu nije vidio otkako je došao u BiH.

Fra Cosmas ima četiri sestre i petoricu braće koje, kao ni ostalu rodbinu, nije vidio punih sedam godina.

"Fakultet na kojem sam studirao bio je veoma daleko od mog grada Bukavua i zbog puno posla nisam mogao ići kući. No, i Hubert i ja planiramo otići u Kongo ovog ljeta", kazao nam je fra Cosmas.

Obojica su na trećoj godini studija, a do kraja školovanja su im ostale još tri godine. Planovi i želje za budućnost im se razlikuju, a njihovo ostvarenje ne zavisi samo od njih. Fra Hubert će uraditi onako kako mu kaže provincijal iz Konga koji će donijeti konačnu odluku o njegovom eventualnom povratku u Kongo. 

Fra Cosmas je nakon opće gimnazije diplomirao historiju, zatim je radio kao profesor historije i geografije, a nakon toga je završio studij filozofije. Želja mu je da nakon završetka Franjevačke teologije doktorira historiju i filozofiju u Belgiji.

No, kakva će Božja volja ovoga puta biti, znat će za tri godine.

artinfo.ba | preuzeto s portala klix.ba

 

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST

crni fratri

Kada su se Hubert Kasonta i Cosmas Safari Sadiki 2012. godine upoznali u franjevačkom samostanu u Kongu, nisu ni slutili da će ih četiri godine kasnije, kako kažu, Božija volja dovesti u BiH o kojoj ništa nisu znali. No, već godinu i po su ovdje, govore naš jezik, uče domaće pjesme, uživaju u hrani i druženju s braćom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Njihov dolazak u BiH dogovorili su glavni provincijali iz Konga i naše zemlje. Stigli su u novembru 2016. godine, a prvih nekoliko mjeseci proveli su u Visokom gdje su učili jezik. Nije im bilo svejedno kada im je rečeno da su upravo oni odabrani za odlazak na drugi kraj svijeta.

"Čuo sam za Jugoslaviju, ali o BiH ništa nisam znao. Nije mi bilo lako kad su mi rekli da trebam ići. Imao sam sastanak s meštrom, svojim odgajateljem, mogao sam odbiti. Pitao sam ga: 'Zašto baš ja kad ima toliko drugih koji mogu ići', ali oni su tako odlučili i ja sam zbog poslušnosti pristao", kazao nam je 30-godišnji fra Hubert Kasonta iz Lubumbashija, koji je prije odlaska u samostan, po završetku srednje ekonomske škole, radio na granici Zambije i Konga.

Fra Cosmas se pak pitao kako je uopće moguć život u potpuno nepoznatoj zemlji, ali i on je, baš kao i fra Hubert, smatrao da je to Božija volja.

"Bilo mi je teško, BiH je nepoznata zemlja, nepoznat mi je jezik i ljudi. U Kongu nikada nisam čuo ni riječ na vašem jeziku. Ali, došao sam, bilo je to 14. novembra 2016. godine", ispričao nam je fra Cosmas (30), veliki zaljubljenik u učenje i studiranje. 

Priznaju da adaptacija nije bila lagana, ali da je olakšavajuća okolnost bila ta što su ih svi objeručke prihvatili. Najveći problem predstavljali su im jezik i klima.

"Svaki dan učimo nove stvari, ali kultura je drugačija. Nadam se da će biti bolje, zbog klime i jezika. Prvo što sam naučio na domaćem jeziku bilo je 'hvala', 'dobar dan' i 'kako ste vi'. Drago mi je kad sretnemo ljude koji nas odmah prihvate, pitaju nas kako nam je ovdje, simpatično je njihovo čuđenje kada pričamo na domaćem jeziku", navodi fra Hubert.

Osim novih riječi, fratri iz Konga u BiH su prvi put vidjeli snijeg, ali i suočili se s veoma niskim temperaturama.

"U Kongu smo snijeg vidjeli samo na TV-u. Temperatura je jedan dan bila -20 stepeni, a kod nas je uvijek 20 stepeni i više, nikad niže. Sjećam se da sam tog dana pričao s majkom i rekao joj da je -20 stepeni, a ona me pitala: 'Jesi li živ?'“, prisjeća se fra Cosmas koji inače, pored maternjeg jezika, govori i tri strana, ali ističe da je naš bilo najteže savladati.

Uživaju u muzici i hrani

Dane uglavnom provode na predavanjima, misama i u molitvi, a slobodno vrijeme vole iskoristiti za obilazak grada, šetnju ili druženje s ostalim franjevcima. Također, fra Hubert voli čitati, učiti nove riječi na našem jeziku i ponavljati već naučene, kako ih ne bi zaboravio. Njegov prijatelj pak uživa u muzici.

"Sviđa mu se bosanska muzika, trenutno učim pjesme 'O Marijana, slatka mala Marijana' i 'Mila majko, šalji me na vodu'", otkrio nam je fra Cosmas pjevušeći nekoliko stihova.

Kada je riječ o hrani, najviše vole jesti ono čega nema u Kongu.

"Volimo hrenovke, ćevape, kobasice i burek", rekli su nam fratri.

No, nije sve tako sjajno. Fra Cosmas ne krije da u našoj zemlji postoje običaji koji mu se ne sviđaju.

"Neki ljudi dugo piju kafu i to mi se ne sviđa. Kod nas se kafa pije ujutro i nabrzinu, a ovdje za to treba puno vremena. Ali, domaća kafa je veoma dobra", kazao nam je fra Cosmas.

Život daleko od porodice

Iako im je ovdje lijepo, ne kriju da im domovina mnogo nedostaje, posebno porodica i prijatelji.

"Kad se sjetim gdje sam sve bio s prijateljima, a sada se samo čujemo preko interneta, to mi veoma teško pada. Također, teško mi je i kada čujem da politička situacija nije dobra", govori nam fra Hubert koji porodicu nije vidio otkako je došao u BiH.

Fra Cosmas ima četiri sestre i petoricu braće koje, kao ni ostalu rodbinu, nije vidio punih sedam godina.

"Fakultet na kojem sam studirao bio je veoma daleko od mog grada Bukavua i zbog puno posla nisam mogao ići kući. No, i Hubert i ja planiramo otići u Kongo ovog ljeta", kazao nam je fra Cosmas.

Obojica su na trećoj godini studija, a do kraja školovanja su im ostale još tri godine. Planovi i želje za budućnost im se razlikuju, a njihovo ostvarenje ne zavisi samo od njih. Fra Hubert će uraditi onako kako mu kaže provincijal iz Konga koji će donijeti konačnu odluku o njegovom eventualnom povratku u Kongo. 

Fra Cosmas je nakon opće gimnazije diplomirao historiju, zatim je radio kao profesor historije i geografije, a nakon toga je završio studij filozofije. Želja mu je da nakon završetka Franjevačke teologije doktorira historiju i filozofiju u Belgiji.

No, kakva će Božja volja ovoga puta biti, znat će za tri godine.

artinfo.ba | preuzeto s portala klix.ba

 

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više